‘Lokalni četnici masakrirali su članove moje obitelji, njihove kosti nikad nisu pronađene. A sada se meni kuca na vrata‘

Novo vrijeme, novi ljudi, Hrvatska se opet budi. To su geslo ovoga ljeta u zanosu opjevale ikone hrvatske desnice. Pod tim geslom Autohtona Hrvatska stranka prava ovih dana poziva domoljube na prosvjed protiv “Jugoslavenke” Dalije Orešković. Dražen Keleminac proziva popularnu saborsku zastupnicu i predsjednicu stranke Dalija Orešković i ljudi s imenom i prezimenom jer “napada dragovoljca Domovinskog rata Marka Perkovića Thompsona i pozdrav ‘Za dom spremni’, pod kojim smo branili Hrvatsku”.

Prosvjed je najavljen za subotu 29. studenog ispred njezina stana u Zagrebu. Navedena je i točna adresa, a zainteresirani su instruirani da sa sobom ponesu hrvatske barjake.

Prema izvještaju Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), nacionalnoj sigurnosti naše zemlje ne prijete – iako se upravo u njih posljednjih mjeseci intenzivno upire prstom – ni lijevi ni velikosrpski ekstremisti. Prvi su malobrojni i neorganizirani, i nemaju praktički nikakvu potporu u javnosti. Drugi imaju mali broj simpatizera i nisu, prema saznanjima SOA-e, izravno povezani s ekstremističkim velikosrpskim i četničkim organizacijama u susjednim državama.

Jedna sasvim druga skupina brine hrvatske obavještajce. Riječ je o našim domaćim, hrvatskim ekstremistima, koji žele rušenje postojećeg demokratskog ustavnog poretka, i kod kojih su zabilježene namjere i pokušaji paravojnog organiziranja, provedbe vojne obuke i nabave naoružanja. Pri tome posebno ističu trend radikalizacije mladih, djece i maloljetnika, koji sve češće iskazuju spremnost na provođenje nasilnih aktivnosti.

Dalija Orešković je zbog političkih stavova koje iznosi o pozdravu “Za dom spremni”, koji je praktički ušao u opću upotrebu, u posljednja četiri mjeseca primila pregršt uvreda desnih ekstremista, ali i niz vrlo ozbiljnih prijetnji smrću. Pitamo je boji li se za sigurnost sebe i svoje obitelji.

– Poziv sam vidjela, na prosvjedu ću biti i prosvjednike ću dočekati ispred svojih kućnih vrata. Jer ne dopuštam da moja privatna adresa, koju su sada učinili javno dostupnom, bude prostor bilo čijeg straha, bilo mog, mojih ukućana ili mojih susjeda – kaže nam ova pravnica, bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Uvjerena je da je sve krenulo crnim valom koji je s koncerta na Hipodromu zapljusnuo Hrvatsku.

– Tako je sve počelo. Ovo je sada jedna nova razina do koje smo došli. Odmah mi je bilo jasno da će taj val, koji je krenuo od revitaliziranja i rehabilitiranja i NDH i uloge HOS-a u Domovinskom ratu i pozdrava “Za dom spremni”, neminovno jednog dana doći do toga da se pokuca na vrata i nekome tko nije nacionalna manjina.

‘Plenković je taj koji je blagoslovio crnokošuljaštvo i ideologiji NDH otvorio vrata da ona sada uđe u mainstream‘

Tom Dubravec/Cropix

Moji su stradali od četnika

Svi su meta. Srbi, ljevičari, Hrvati koji se s njima ne slažu…

– Ne da nemam veze s agresorom, nego je u Domovinskom ratu nastradala i moja obiteljska kuća. Članovi moje šire familije napadnuti su, masakrirani i ubijani od lokalnih četnika i njihove kosti do dana današnjeg nisu pronađene. I sada se meni, čak ne više figurativno, nego doslovno, kuca na vrata s ciljem protjerivanja i zastrašivanja. Prvo zastrašivanja, onda i protjerivanja. A sve s nekakvim lažnim tezama. Smetam onima koji Hrvatsku žele zapakirati u crno i predstaviti je kao nasljednicu izvorne ideje Nezavisne Države Hrvatske.

To su teške riječi…

– Znam, ali spremna sam to i dokazati.

Željela bih vas prije toga nešto pitati. Bili ste jedna od rijetkih političarki koja se, u vrijeme kad se ljevica skrila u mišju rupu, suprotstavila tom crnilu. Je li vam iz današnje perspektive, nakon svih prijetnji i napada, žao što ste istupili kontra rehabilitacije ustaštva?

– Ni najmanje. Po cijenu da ostanem jedini i zadnji glas u ovoj državi koji će nas braniti u onoj ideji o tvorbi naše današnje Hrvatske, koja je, po mojem mišljenju, jedina ispravna, po cijenu da ostanem zadnji i jedini glas, neću odstupiti niti od jedne jedine svoje riječi. A kada ovo kažem, moram reći da se u međuvremenu, dakle u tom razdoblju od koncerta koji je očito bio jedna prijelomna točka, pa do današnjeg dana, nakon komemoriranja stradanja Vukovara i Škabrnje, ipak dogodilo nešto što nitko u Hrvatskoj nije očekivalo. Svoje su celofanske kapute skinuli, pod navodnicima, “oporbeni” zastupnici na poziciji desnog spektra.

Na koga točno mislite?

– Evo, primjerice, Nino Raspudić. Njega su građani doživljavali kao intelektualca, obrazovanog i načitanog čovjeka. Dakle, mi ovdje više ne govorimo o neukoj krezuboj desnici s PTSP-om, nego o jednoj, pod navodnicima, “intelektualnoj eliti”, koja kaže da Hrvatska nije pobijedila ‘45. On, dakle, negira kompletan povijesni put, razvojni put državotvorne svijesti u Hrvata, koje počinje od stoljeća sedmog, pa preko kneževina i kraljevstva uspostavljenog u 10. stoljeću, samostalne Države Slovenaca, Hrvata i Srba, potom i Banovine Hrvatske te odlukama ZAVNOH-a i ustavima SFRJ. Dakle, sve se to negira i tvrdi se da je Hrvatska nastala u Domovinskom ratu.

‘U medijima se površno govori o HOS-u, a ne ističe se puni naziv postrojbe, a on glasi 9. bojna Rafaela Bobana. U zagradi – ustaše‘

Željko Puhovski/Cropix

Da ne bude zabune, hrvatski Ustav, posebno povijesni dio njegove preambule, pisao je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman…

– On možda jest pisao Ustav, ali važno je da je taj Ustav usvojilo predstavničko tijelo građana. To treba reći. A sve prethodne uloge, sva prethodna državna obilježja Hrvata kao nacije također su bila plod volje hrvatskog naroda. Dakle, o tome se radi. Mi to sada sve negiramo.

Ekstremistima ne smeta ni Banovina Hrvatska ni kralj Zvonimir. Budimo realni: smeta im Tuđmanova definicija ZAVNOH-a, koji je Ustavom definiran kao tijelo kojim je uspostavljen temelj hrvatske državne suverenosti u Drugom svjetskom ratu. A – i tu dolazimo do biti – izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne države Hrvatske.

– Time se negira naša povijest i naš identitet. To je otimanje države. I to od jedne male crnokošuljaške skupine koja nastupa s pozicija fašističke ideologije NDH.

Pravni apsurdi

Mislite da je takvih malo?

– Vjerujem da onih koji točno znaju što rade, koji su organizatori i promotori te PR strategije nema puno. Ali, nažalost, znamo i kako je nacizam nastao, osmišljen je u jednoj maloj kuhinji ljudi koja je onda potrovala mase, koje lako nasjednu na propagandu.

Što je glavna teza te propagande?

– U Saboru imamo jako velik broj zastupnika koji izgovaraju monstruozne stvari, i to prolazi nekažnjeno. Ta crnokošuljaška desnica danas tvrdi da je država stvorena u Domovinskom ratu.

Zašto smatrate da to nije točno?

– Hrvatska i prije Domovinskog rata ima čitav jedan povijesni put i svoju državotvornost koja je izvedena u preambuli Ustava. Ali tu postoji još jedan element koji se nitko do sada nije usudio reći.

Prošlog je tjedna u Saboru održan okrugli stol na temu zakonske zaštite Deklaracije o Domovinskom ratu. Glavna je poruka te deklaracije da je Domovinski rat bio obrambeni rat. Što je, naravno, i bio. No oni koji kažu da je država stvorena u Domovinskom ratu nisu pritom uopće svjesni toga da time negiraju činjenicu da je on bio obrambeni. Da su elementi državnosti zapravo postojali i prije. Da toga nije bilo, da nismo imali što braniti, to ne bi ni mogao biti obrambeni rat. Ako smo državu stekli ratom, stvorili ratom, onda smo mi u tom ratu osvojili nešto što prije nismo imali, pa takav rat ne bi mogao biti obrambeni. Niti smo u tom ratu išta mogli braniti. Taj im apsurd nitko nije ovako rekao u facu.

Što ako ipak kao društvo pristanemo na to?

– Onda ću ja postaviti još jedno pitanje. Tko je onda stekao tu državu? Ako smo je stvorili Domovinskim ratom, ispada da su je legitimno stekli oni koji su je stekli oružjem. A ako vidimo tko se najviše reklamira takvim zaslugama, danas su to HOS-ovci. Danas se u medijima površno govori o HOS-u, a ne ističe se puni naziv postrojbe, a on glasi 9. bojna Rafaela Bobana. U zagradi – ustaše. To znači da ćemo im mi svjesno ili kukavički dopustiti, ako se ovo nastavi, da nam 30 godina nakon rata državu preuzmu crnokošuljaši tvrdeći da je današnja moderna suverena država nastavak ili proizvod težnje ili ideje za nezavisnošću koju je utjelovila NDH. Tu je glavna zamka.

Nažalost, danas se tome priklonila kompletna desnica, ne samo radikali poput Suverenista i Domina, nego i Most, ali i tzv. nezavisni intelektualci poput bračnog para Raspudić, koji kažu – ne, 1945. se Hrvatska nije obranila, mi smo se obranili 1991. od te iste Jugoslavije koja nas je 1945. porazila. To su teze, to su monstruozne teze na koje Hrvatska ne smije pristati ni zbog sebe, a ni zbog svojeg mjesta u EU-u i u svijetu.

Smeta li vam što vas zbog ovakvih stavova nazivaju Jugoslavenkom?

– Ja sam prije svega domoljub. Onda pravnik. I centrist. Meni reći da sam Jugoslavenka? Tako me mogu proglasiti da sam Miss svijeta. Ne smeta mi to što mi lijepe etikete s kojima nemam veze. Jer doći ćemo i do toga, tome ću posvetiti jedan poseban govor u Saboru. Bit ću toliko drska, vjerujte mi, pa ću reći nešto o Andreju Plenkoviću, na primjer, s obzirom na to da je on 10 godina premijer. Bit ću toliko bezobrazna pa ću pitati što je bio njegov otac u vrijeme te Jugoslavije, gdje je radio. Je li bio u Partiji, recimo? I je li mogao biti na poziciji na kojoj je bio da nije bio od Partije odobren član? Isto vrijedi i za njegovu majku. A onda ću tako jednog po jednog prozivati sve do jednog HDZ-ovca starije garde, koji su sve što su stekli, stekli zahvaljujući svojoj partijskoj knjižici. A onda ću se sjetiti i nekih kojih u Saboru danas nema, a drmaju državom u pozadini od prvog do današnjeg dana. Poput, recimo, Vladimira Šeksa. Sve ću ih pobrojiti. I onda reći da, za razliku od svih njih zajedno, plus onih 85 tisuća članova Komunističke partije koji su promijenili kaput iz crvenog u plavi, ja niti moji roditelji nemamo blage veze s Komunističkom partijom, niti smo ikad imali. Nitko moj nije bio član Komunističke partije.

Plenkovićev blagoslov

Kako danas ocjenjujete ulogu premijera Plenkovića? I ljevica i centar dugo su ga smatrali glavnom branom za radikalnu desnicu…

– To se promijenilo za 180 stupnjeva. Njegovi prethodnici, nabrojit ću one bitnije, recimo Ivo Sanader, koji je tom istom Thompsonu platio pola milijuna eura novca ukradenog iz afere “Fimi Media” da ne pjeva u vrijeme kampanje kako se Hrvatska pred svijetom ne bi prikazala kao proustaška.

‘Plenkovićevo fotografiranje s Thompsonom nije došlo preko noći‘

Damjan Tadić/Cropix

Thompson je to demantirao…

– Postoji pravomoćna presuda u kojoj ovi navodi pišu u obrazloženju, koje ničim nije osporeno. Dakle, Sanader ne bi bio pravomoćno osuđen da nije bilo i tog elementa. Dakle, to je jedna stvar. A o Tuđmanu da ne govorim. Dakle, što je Plenković? Plenković je taj koji je blagoslovio crnokošuljaštvo i ideologiji NDH otvorio vrata da ona sada uđe u mainstream.

Mislite da je toliko presudno bilo njegovo fotografiranje s Thompsonom uoči koncerta?

– To fotografiranje nije došlo preko noći. Njemu su prethodile dvostruke konotacije, neustavne dvostruke konotacije, na što dobro ukazuje Jadranka Kosor kao svjedok vremena Franje Tuđmana, kao bivša predsjednica HDZ-a, i kao jedna u nizu HDZ-ovih premijera. Dakle, to je bila uvertira. Činjenica je da je imenovanjima u raznorazna upravna vijeća i ravnatelja brojnih intelektualnih institucija, HAZU-a na primjer, pa čak i fakulteta, Plenković dopustio da u intelektualne krugove uđu ljudi koji te svoje pozicije koriste za povijesni revizionizam. A “točka na i” je u PR smislu bilo davanje blagoslova Thompsonu večer uoči koncerta, kad se Plenković, da bi pojačao dojam, pojavio čak i sa svojim sinovima. U tom su trenutku ključevi Hrvatske predani crnokošuljašima.

Ako Plenković nije brana, zašto to nije onda predsjednik Republike Zoran Milanović? On je o čitavoj ovoj temi prilično šutljiv. Smatra da je pozdrav “Za dom spremni” najbolje ignorirati…

– Sjećam se prvih pojava i defilea Marka Skeje 10. travnja po ulicama Splita, svi su i tada govorili da to treba ignorirati. Ignoriranje nas je i dovelo od ovog eksponencijalnog porasta broja onih koji obranu u Domovinskom ratu identificiraju s ustaškim insignijama. Ignoriranje je zapravo drugi naziv za kukavičluk i za dezertiranje onih pozicija na kojima smo trebali graditi državu. To je moja poruka i komentar i na predsjednika države i na sve ostale.

Ako dvojica najviših političara u državi nisu brana, što jest?

– Brana su obrazovani građani, oni koji znaju povijesne okolnosti i kontekst značenja pojedinih pojmova. Brana su i kultura i kulturni sadržaji. Brana nije Plenković, brana su pristojni ljudi. A da bismo takve imali, država mora uložiti u ono što stvara jednu pristojnu zajednicu, a to su obrazovanje i kultura.