Loša bila 26-a! ‘CRO-katolici‘ nasrnuli na nadbiskupa Uzinića - ‘udbaš, ateist, woke klaun...‘ Pozadina je zastrašujuća!

Za njih je on crveni biskup.

Neomarksist i udbaš. Ateist, sramotitelj Crkve i woke klaun.

Dio katolika prilično je brutalan prema nadbiskupu riječkom Mati Uziniću. Na zub su ovog prelata rodom iz Dubrave kod Omiša uzeli još dok je javno osudio slučajeve seksualnog zlostavljanja - točnije pedofilije - unutar Katoličke crkve. Tada je pred kamerama i zaplakao.

No kada je metropolit otvoreno progovorio o vlastitim dvojbama vezanim uz slučaj Mirele Čavajde, kojoj su tri hrvatske bolnice odbile zahtjev za abortus iako ju je, prema liječničkim nalazima, pri porodu očekivalo mrtvorođenče ili dijete s teškim malformacijama mozga, a potom u Rijeci uspio potaknuti molitelje sa trga da, zajedno s onima koji prosvjeduju protiv njih, uđu u katedralu, javna pljucačina - jer nema druge riječi koja bi mogla opisati reakciju dijela vjernika - uzela je maha.

Vrhunac je bio kada je na stručnom skupu vjeroučitelja riječke i krčke nadbiskupije o katoličkom vjeronauku i građanskom odgoju pozvao vjeroučitelje da surađuju u provedbi građanskog odgoja u školama.

- Tolerancija nije odustajanje od svoga, nego poštovanje i onog drugog. To je put, bez toga ne možemo graditi bolji svijet, a to je zadaća Crkve - kazao je tom prigodom nadbiskup Uzinić, naglašavajući da živimo u sekularnom i pluralnom svijetu u kojemu je kršćanstvo tek jedna od ponuda. I da vjernici, ako se postave u poziciju onih koji žele gospodariti društvom, ne žele biti su-graditelji društva zajedno s drugima.

Točku na “i” stavio je intervju kojega je Uzinić koncem svibnja dao novinaru Ilku Ćimiću na Indexu. U njemu se nadbiskup kritički postavlja prema sintagmi "Hrvat katolik". Ističući da je “vrlo problematično” da vjerska pripadnost proizlazi iz nacionalne.

Prvo mijenjaj sebe, pa druge

- Za Crkvu je to problematično, jer je takvo poistovjećivanje duboko neevanđeosko. Mi kršćani nismo poslani samo jednoj naciji, jednoj političkoj opciji ili jednom svjetonazorskom krugu. Poslani smo svakom čovjeku. Naše poslanje nije ostvarivati ove ili one političke i nacionalne ili domoljubne ciljeve, nego svjedočiti evanđelje i raditi na spasenju svih - poručio je Uzinić, pozvavši vjernike na obraćenje. Oni drugima ne bi trebali nametati svoja uvjerenja. Nego prvo nastojati promijeniti sami sebe, kako bi postali ljudi koji biraju život: život žena koje se nađu pred teškim izborom pobačaja, život migranata, život beskućnika, život bolesnih i umirućih.

- Postoje vjerska i moralna načela o kojima kršćani trebaju voditi računa u svom političkom djelovanju, bez obzira na to jesu li politički više lijevo ili desno. Osobno držim da za kršćane u politici nije prihvatljiv nijedan radikalizam, jer radikalizam u sebi gotovo uvijek nosi isključivanje drugih i drugačijih, a često završava i u ideologiji - upozorio je riječki metropolit. Zaključujući da bi bilo lijepo kad bismo svi svoju pozornost manje usmjeravali prema onome što nas dijeli, a više tražili ono što nas povezuje.

Konzervativni politički komentator Zadranin Mate Mijić u svojoj kolumni u Večernjem listu osvrnuo se na stavove nadbiskupa Uzinića. U tekstu naslovljenom “Uzinić nejasan oko temelja vjere, a nekritički otvoren prema njenim protivnicima” Mijić propitkuje tezu o društvu s više ponuda.

Mate Mijić: Za svakog vjernika katolika izjednačavanje kršćanske poruke s ostalima ne može biti prihvatljivo jer on, naime, vjeruje da samo ona vodi u kraljevstvo nebesko

Darko Tomaš/Cropix

- Bog je doista čovjeku dao slobodnu volju i traži od nas da Ga izaberemo, da svjesno odlučimo živjeti kako On od nas traži. Sami čin izbora pretpostavlja da postoje i druge „ponude“, međutim one su sasvim izvjesno loše, pogrešne i ne mogu biti jednakovrijedne evanđeoskoj poruci. A Uzinić ničime nije dao do znanja da su druge „ponude“ za čovjeka kušnja, prijetnja ili stranputica, što bi netko iz pozicije katoličkog prelata morao učiniti - smatra Mijić.

On nadbiskupu zamjera što pristaje na izjednačavanje kršćanske i drugih poruka u javnom prostoru.

- Za svakog vjernika katolika izjednačavanje kršćanske poruke s ostalima ne može biti prihvatljivo jer on, naime, vjeruje da samo ona vodi u kraljevstvo nebesko. Ponuda može biti više, ali Istina je samo jedna - ističe Mijić.

Slaže se s imenjakom Uzinićem da je pogrešno ljude na bilo koji način prisiljavati da prihvate kršćansku poruku. I iz aspekta liberalnog pluralističkog društva, i iz samog nauka Crkve. No kritiku kovanice „Hrvat katolik“ smatra nejasnom. Jer se, prema njegovom mišljenju, nacionalni i vjerski identitet međusobno ne isključuju.

- Dapače, vjerski je identitet upravo na primjeru Hrvata bio izrazito važan pri formiranju moderne nacije, a u vremenu komunizma Katolička crkva slovila je za jedinu stvarnu oporbu režimu. Hrvatstvo i katoličanstvo stoljećima su povezani, ali to ne znači da se granice ne bi trebale znati. Pogotovo danas kad svjedočimo estradizaciji vjere - naglašava Mijić. Poručujući da se “te granice ne utvrđuje pristajući na narative stvorene uglavnom od protivnika vjere koji takvu i slične etikete lijepe svojim neistomišljenicima kako bi ih ocrnili ili ismijali”.

U veljači ove godine nadbiskup Uzinić pozvao je vjernike koji se prve subote u mjesecu okupljaju na molitvu krunice ispred katedrale Sv. Vida da svoju molitvu nastave u katedrali te da mu se ondje pridruže u molitvi

Damir Škomrlj/Cropix

- Uzinićeva otvorenost ljudima drugih životnih i političkih uvjerenja bila bi velika njegova kvaliteta kad se ne bi manifestirala kritikom isključivo Crkve, vjernika i laičkih inicijativa u glasilima koja su u više navrata prema njima pokazala otvoreno neprijateljstvo - zaključio je Mijić.

Nadbiskup riječki najčešće ne odgovara onima koji mu upućuju kritike. Na Mijićevu kolumnu je ipak reagirao, pozivajući se na Drugi vatikanski koncil iPpapine enciklike. Na svojem Facebook profilu podijelio je Mijićevu kolumnu jer, prema njegovim riječima, “dijelim jer dobro pokazuje žalosnu činjenicu zaborava Drugoga vatikanskog sabora”.

- Osobito Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes i Deklaracije o slobodi vjerovanja Dignitatis humanae, a da o poslijesaborskom učenju Katoličke crkve - od svetoga pape Pavla VI., čiji spomendan danas slavimo, do pape Lava XIV. - i ne govorim - prokomentirao je Uzinić. Citirajući pritom sljedeće:

- U tom se obzorju Crkva nudi kao prisutnost koja pomaže dublje čitati stvarnost, podupirući poniznom čvrstoćom one izbore koji promiču dostojanstvo svake osobe, povezanost zajednica i dobro svih. Tako ona stoji uz svijet, ne nadmećući se s njim i ne nadomještajući ga, kako bi u svakoj ljudskoj stvarnosti moglo proklijati obećanje pravednosti i mira koje Duh Sveti i dalje budi u srcu čovječanstva - prenio je na svojem profilu Uzinić.

Mijić: Rasprave da, ali i poštovanje sugovornika

Pitali smo Mijića kako gleda na salvu napada na nadbiskupa Uzinića koja su uslijedila nakon njegove kolumne.

- Ne trebamo bježati od rasprava u Crkvi, ali moramo biti vođeni istinoljubivošću, poštenjem i poštovanjem prema sugovornicima, a naročito ako se radi o pastirima. Danas, nažalost, nije rijetkost pročitati pogrdne komentare o svećenicima, biskupima, pa i papama, od ljudi koji se smatraju katolicima i to nije dobro - ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Mijić.

Moramo, naglašava on, stalno imati na umu da su “upravo pastiri prvi na udaru Zloga i da trebaju vjerničku molitvu i potporu da bi uspješno živjeli svoj poziv”.

- To ne znači da se u svemu moramo slagati i da ne trebamo raspravljati, ali važno je u kakvom se duhu ta rasprava odvija. Rasprava nipošto ne bi smjela služiti kao povod ili podloga za uvrede, omalovažavanje i otvoreni neposluh. Nadbiskup Uzinić zaslužuje poštovanje, čak i kad se ne slažemo, i nadam se da sam uspio svoju argumentaciju intonirati u tome duhu - zaključuje Mijić.

Nije to prvi put da vjernici - točnije jedan njihov dio - napadaju svoje prelate. Još prije devedesetih na meti su se našli nadbiskup zagrebački Franjo Kuharić i njegovi suradnici, kao i svećenici i teolozi koji su promovirali vrijednosti Drugog vatikanskog koncila, a koji su bili okupljeni oko Kršćanske sadašnjosti: Tomislav Šagi Bunić, Josip Turčinović, Vjekoslav Bajsić. Njih je dio nižeg klera, osokoljen novom pozicijom koju je Crkva dobila dolaskom HDZ-a na vlast, zvao “udbašima”.

Epiteti su isti. No između kritike koja je postojala devedesetih, i ove danas postoji jedna prilično velika razlika. Kritičari koji su povezivali možda i najbolju generaciju klera i teologa koju je Crkva ikada imala sa zloglasnom UDBA-om to su radili krišom, u svojim uskim kružocima, daleko od očiju javnosti. Danas je ta kritika, natopljena otvorenim uvredama, potpuno javna. Facebook i ostale mreže gore mržnjom prema nadbiskupu Uziniću. Mržnjom koja ne dolazi od zajapurenih ljevičara ili bezbožnih komunista. Nego od vlastite pastve, duboko ogrezle u ovovjeki zelotizam, uvjeravajući i sebe i druge da su ljudi poput Uzinića najveća prijetnja Crkvi u Hrvata danas.

Dragan Bagić: Zanimljivo je da je Uzinić posljednje vrijeme vrlo aktivan na tom planu, što može sugerirati i da on sam zamjećuje te procese unutar Crkve i svjesno gura neku vrstu opozicije tom naletu neokonzervativnih revolucionara

Branko Nađ

- Unutar crkve već dugo je prisutna podjela. Jačaju laički aktivisti i kojekakve organizacije koje su vrlo šarolike: od onih strogo vjerskih, do onih koje su negdje između, pa su polupolitičke i poluvjerske. Tu imate čitav jedan pokret, kojeg ja nazivam političko kršćanstvo ili politički katolicizam, u kojem postoje akteri koji sustavno rade na korištenju religijskih dogmi i uvjerenja s jedne strane, dok s druge Crkvu koriste za promociju određenih političkih projekata - kaže nam sociolog sa Zagrebačkog filozofskog fakulteta prof. dr. Dragan Bagić.

Da bi ti akreti mogli ostvariti svoje ciljeve, napominje, oni moraju ovladati crkvenim strukturama i unutar njih poraziti one koji bi bili umjereni. Bagić je svojedobno i pisao o kontekstu kulturnih ratova i snažnog polarizacijskog pokreta koji dolazi sa desnice.

- Ključne mete tog pokreta su Crkva i HDZ. Zato ti akteri sustavno rade na prodiranju i ovladavanju tim dvjema najznačajnijim organizacijama u Hrvatskoj, da bi u drugoj koraku došli u priliku implementirati svoje političke ciljeve - naglašava Bagić.

Taj proces, smatra on, nije ni slučajan ni spontan.

- Upravo suprotno, on je visoko koordiniran i strateški planiran. Postoje akteri koji sustavno rade na tome. Jedna se bitka vodi prema HDZ-u, unutar HDZ-a, oko HDZ-a, a druga je bitka unutar Crkve. Zanimljivo je da je Uzinić posljednje vrijeme vrlo aktivan na tom planu, što može sugerirati i da on sam zamjećuje te procese unutar Crkve i svjesno gura neku vrstu opozicije tom naletu neokonzervativnih revolucionara - procjenjuje ovaj sociolog.

Prošle godine u svojoj propovijedi na blagdan Velike Gospe na Trsatu govorio je o vjernicima koji potiču podjele i napetosti, “zloupotrebljavajući populistički vjeru koju ispovijedamo za druge interese, one koji s vjerom i kršćanstvom nemaju nikakve veze". Za Tjelovo je pak govorio o Crkvi koja je pozvana biti Crkva mostova, a ne zidova, koja se ne bi trebala povoditi za drugima pa na odgovarati zlom, na grubu riječ grubom riječju, na mržnju mržnjom.

Prostor za dijalog u društvu je međutim, smatra Bagić, sve manji.

- Upravo aktivizam koji se radikalizira ne dopušta bilo kakav dialog i bilo kakav razuman konsenzus. Govorio sam već o tome kako smo u eri u kojoj političku sferu treba zaštititi od civilnog sektora, odnosno od takvog aktivizma. U devedesetima smo stalno govorili da treba ojačati taj aktivizam civilnih sektora, kako bi bili neka vrsta kontrole nad politikom. Danas imam dojam da smo u svijetu društvenih mreža i svjesnog strateškog provociranja kulturnih ratova došli u situaciju kad je to civilno društvo dosegnuo razinu u kojoj zapravo jako ograničava političku sferu i oduzimaju joj autonomiju da može voditi društvene procese i donositi odluke - napominje Bagić.

Danas, prema njegovu mišljenju, čitav niz aktera živi od te radikalizacije.

Radikali ne žele smirivanje strasti

- Njima nije u interesu da se strasti smire i da dođe do argumentiranog razgovora. A svaki akter koji vodi k smirivanju strasti je zapravo neprijatelj - zaključuje Bagić.

Protestantska teologinja Lana Bobić i sama se u nizu navrata našla zasuta žestokim uvredama nakon što je javno iznijela svoje mišljenje o moliteljima na trgovima, Marku Perkoviću Thompsonu ili zdravstvenom odgoju u školama. Pitamo je koliko je u takvim okolnostima dijalog, pa i onaj međukonfesionalni, uopće moguć.

Lana Bobić: Postoje interesi koji nisu vođeni ni kršćanstvom, ni Evanđeljem, nego prije svega političkim interesima moći. A njima ovakvo stanje i duboka polarizacija odgovaraju

Tomislav Krišto/cropix

- Kada pričamo o napadima, prije svega bih rekla da to nisu napadi svih katolika, nego su napadi ili katoličkih fundamentalista, ili ljudi koji su naprosto preuzeli izvanjski, etnoreligijanski identitet, što je zapravo duboko kontrakatolički i kontrakršćanski. Mislim da oni uvelike onemogućuju dijalog u širem društvu, dijalog između različitih vjera, između vjernika i agnostika i ateista, između ljudi koji naprosto različito misle - ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Lana Bobić. Tu se onda, prema njezinim riječima, umjesto razmjene argumenata uzvraća napadima ad hominem pa i na samog Uzinića čiji se istupi, prema njezinom mišljenju, ne odmiču ni od nauka Crkve ni od Evanđelja.

- Svaki put su to reakcije koje zapravo demoniziraju nekoga tko ne razmišlja u skladu s tom u svojoj srži antipluralističkom, antidemokratskom i antikršćanskom strujom. Zato je pitanje koliko su u takvim okolnostima ti napadi uopće kršćanski, a koliko su zapravo pitanje etnoreligijanstva kako bi to rekao teolog Branko Sekulić, odnosno pitanje održavanja pozicija moći - upozorava naša sugovornica. Iza svega se, prema njezinim riječima, krije čisti interes.

- Postoje interesi koji nisu vođeni ni kršćanstvom, ni Evanđeljem, nego prije svega političkim interesima moći. A njima ovakvo stanje i duboka polarizacija odgovaraju - zaključuje Lana Bobić.

Nadbiskup Uzinić govori o mostovima u vremenu koje obožava zidove. Mijić nije protiv dijaloga, ali smatra da nitko, pa ni Uzinić, ne smije pritom smetnuti s uma da je jedna ponuda, ona kršćanska, katolička, iznad svih ostalih. I da slijedom toga ne bi trebao kritizirati samo i isključivo Crkvu, vjernike i laičke zajednice. Nego i drugu stranu.

Možda zato pravo pitanje nije hoće li otvorenost oslabiti Crkvu u Hrvata. Nego može li je upravo ona spasiti od zatvaranja u vlastitu utvrdu.Koja opstaje, ali nema potencijala da privuče i nadahne one izvan zidina.