Svake godine mnogi s nestrpljenjem čekaju televizijski prijenos novogodišnjeg koncerta iz Beča koji je već odavno potaknuo mnoge gradove u Europi na organiziranje balova ili svečanih plesova koji su podrazumijevali posebno krojene večernje haljine za žene i smokinge za muškarce.
I ponesu nas te čarobne bezvremenske note, toliko da bismo najradije zaplesali na kakvom ulaštenom parketu, baš kao što će ovih dana moći dvjestotinjak naših sugrađana u Hrvatskom domu u Tončićevoj na prvom njihovom novogodišnjem balu, koji će, vjeruju, postati tradicionalnim.
Nije to i prvi bal u Splitu, znaju i danas mnoge generacije, ali upitate li današnje 70-godišnjake, pa i one koju godinu mlađe, o splitskim svečanim plesovima tamo davnih pedesetih ili šezdesetih godina, iz prve će vam reći da su bili najpoznatiji "Jadranovi" i "Gusarovi". Ali to su samo neka blijeda sjećanja, nekih, danas već sijedih glava koji su bili premaleni da bi jasnije pamtili kako su se roditelji pripremali za splitske balove kojih je zaista bilo u to poslijeratno doba, ne samo onih vezanih za klubove kao što su "Jadran" ili "Gusar", bilo je, naime i cehovskih plesova i to ne samo novogodišnjih, već ih je bilo i u vrijeme karnevala, pa i u ostalim razdobljima godine.
Iz toga su nam vremena ostale tek požutjele fotografije na kojima se naše bake, djedovi, ili pradjedovi smješe, sretni i rasplesani, odjeveni baš kao iz starih holivudskih filmova. Bila su to vremena kada nije bilo industrijske proizvodnje odjeće, a kamoli tek današnjih "fast fashion" brandova kod kojih je kroj najmanje važan. Danas je sve to daleko od onih besprijekorno skrojenih toaleta ili smokinga sa starih fotografija, koje su šile neke ondašnje vješte ruke, krojačice i krojači koji su mogli raditi i u "Diora" da su imali priliku.
Od svih tih bezimenih majstora kroja i igle, danas najbolje pamtimo "splitskog Diora" Ivu Rauniga, koji je u Splitu priredio prvu modnu reviju, a kasnije šezdesetih godina bio najtraženiji majstor pred Splitski festival.
No, valja nam se vratiti malo dalje u prošlost da bismo se prisjetili kada su, kako, i gdje priređivani balovi ili plesovi, kako god hoćete, ali radije bismo te događaje nazvali balovima jer su uvijek podrazumijevali i toalete i smokinge.
Dame i gospoda sa starih fotografija davno su nas napustili, pa nam nema tko uživo pričati o tim lijepim splitskim zabavama, ali sreća što uvijek ima netko tko voli kopati po staroj građi, sve zabilježiti kako bismo i mi danas s guštom čitali kako je to nekad bilo u Splitu.
Splićanka Herci Ganza je zaljubljena u svoj grad, a o splitskim balovima ili plesovima pisala je u časopisu "Kulturna baština" br. 40 iz 2013. godine, a i u monografiji veslačkog kluba "Gusar". Tako Ganza u časopisu Kulturne baštine pod naslovom "Čarobne Gusarove noći" bilježi riječi Duška Marovića, kronologa splitskog sporta koji piše da je sve počelo izgradnjom Općinskog kazališta 1893. godine.
Tada je nastupila era velikih društvenih krabuljnih plesova s pozivnicama. U kazalištu bi se iznad sjedala podigao veliki plesni podij u visini pozornice, sviralo bi po nekoliko plesnih orkestara, u potkrovlju je bila restauracija, a jela su se servirala i u ložama.
Prvi krabuljni ples veslačkog i jedriličarskog športskog društva "Adrija" održan je 5. veljače 1896. godine. Poslije toga "Gusar", "Hajduk", "Jadran", "Split" i drugi klubovi natjecali su se tko će prirediti ljepši i raskošniji ples. Po tradiciji, najljepši i najuspješniji bili su "Gusarovi" plesovi. Znalo se da će se tu vidjeti europski modni noviteti, a znalo se okupiti i 1500 uzvanika.
Split je između dva rata živio život male metropole, piše dalje Herci Ganza. Mala splitska metropola je hvatala korak s Europom u svim poljima života, od komunalne infrastrukture, arhitekture, zdravstva, obrazovanja, kulture, sporta, pa tako i društvenog života. Pratili su se pariški modni trendovi, organizirali balovi i plesovi, jazz večeri...
Frano Baras je, navodi Ganza, opisujući društveni život između dva svjetska rata, dvadesetih i tridesetih godina, naglasio da je u tom segmentu prednjačio klub "Gusar" čiji su se plesovi očekivali s nestrpljenjem. Ozbiljna priča o "Gusarovim" plesovima započinje u vrijeme karnevala 1922. godine, kad su klubovima nužno trebali novi brodovi, pa je okupljanje gospode podrazumijevalo i novčane donacije kako bi obnovili svoj plovni fond.
Prvi veliki društveni ples "Gusara" održan je 18. veljače 1922. u hotelu "Central". Ples se reklamirao u dnevnom tisku, a građanstvo se odazvalo u velikom broju. Ispred Narodne Kafane i "Centrala" stajale su palme, a sve se još dodatno osvijetlilo "pojačanom električnom rasvjetom" što je bilo jako primamljivo i prolaznicima na Narodnom trgu, a uzvanici su ispred čekali u redovima prije ulaska, čak satima. Zapisano je tada kako su se svi smjestili u dvoranu oko 11 sati, a toalete su bile sve ljepša jedna od druge. Na ulazu su se prihvaćali dobrovoljni prilozi s kojima je "Gusar" poslije kupio novi ‘osmerac‘.
Poslije, 1924. godine, ples se premjestio u zgradu Kazališta, a bio je tako dobro zamišljen i organiziran da je tisak smišljao epitete kojima bi opisao taj sjajan društveni događaj: najuspješniji, najelitniji, najprestižniji... I konačno je "Gusarov" ples ponio naslov "Kralja plesova".
Na "Gusarovom" plesu u veljači 1933. godine bio je toliko bogat glazbeni program, a Herci Ganza bilježi da se između tri glazbena sastava istaknuo "naročito jazz Splićana gg. Kuzmanića, Marovića, tri brata Katunarića, Voltolinija uz pjevanje g. Viskića".
Kako se približavao Drugi svjetski rat, sve je teže bilo organizirati raskošan plesni događaj, a unatoč tom i koncem tridesetih godina, oko organizacije su se i dalje trudili sportski klubovi "Hajduk", "Jadran, "Sokol" i "Gusar". Već 1941. neki su klubovi i cehovska udruženja organizirali zadnje balove ili plesove.
Tek poslije Drugog svjetskog rata, poslijeratni polet i optimizam pokreću društveni život pa tako i organiziranje svečanih plesova s obaveznim dress codom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....