"Ne, neću", "ne znam", "vidjet ću"... Uobičajena su to, mahom neargumentirana obrazloženja - veli nam jedna od medicinskih sestara iz bolnice na splitskim Firulama - koja joj nude kolegice na spomen cijepljenja protiv COVID-a 19. Iz razumljivih razloga želi ostati anonimna, jer nije voljna javno osuđivati one medicinske djelatnice koje se nisu poput nje i razmjerno malog broja njihovih kolegica, pristale cijepiti. A zasigurno joj ne bi bilo ni ugodno u radnoj sredini u kojoj, kako trenutno stoje stvari, predstavlja manjinu.
Iako su prvi rezultati provedenih anketa sredinom prosinca prošle godine ukazivali da bi se pola anketiranih liječnika željelo cijepiti protiv koronavirusa, te da bi postotak u slučaju medicinskih sestara trebao biti i veći, u dalmatinskim bolnicama je drukčiji scenarij. Dok su liječnici svojim odazivom opravdali rezultate anketa, u redovima medicinskih sestara došlo je do obrata.
Prije desetak dana na našim smo stranicama objavili kako je u splitskom KBC-u cjepivo primilo tek tridesetak posto sestara. Isti je slučaj bio i u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije, dok su iz Opće bolnice Zadar potvrdili kako je do tada cijepljeno oko 65 posto liječnika i 30 posto ostalih djelatnika. U Dubrovniku se, pak, cijepilo 97 liječnika od njih 167, te 152 medicinske sestre od njih 416.
– Zašto se ne žele cijepiti?! Većina ih se boji... Ma, općenito se ljudi boje. Hoćete iskreno? Ne bih se ni ja cijepila da nisam došla u COVID odjel. Najprije sam govorila da neću, ali kad sam vidjela što sam vidjela, i proživjela što sam proživjela, ne da nisam više sumnjala u to nego sam jedva čekala primiti cjepivo. Promijenila sam mišljenje već prvoga dana rada u COVID odjelu. Trebalo bi svakoga dovesti jedan dan tamo, jer tko to vidi i doživi taj će se sigurno cijepiti. I mladi i stari. To je amen – sa stopostotnom će sigurnošću naša sugovornica.
– Čega se boje?! Strahuju od nepoznatog i nuspojava koje nisu istražene. Ne čak onih trenutnih, nego što će im se zbog cijepljenja dogoditi u budućnosti. Brinu hoće li im cjepivo oštetiti tijelo, hoće li im oštetiti jajnike, pitaju se hoće li moći roditi... Najviše ih muče što će biti poslije i hoće li cjepivo prikriti nešto što bi se sutra moglo dogoditi – veli medicinska sestra iz Splita.
Liječnici, ističe, nikoga ne nagovaraju na cijepljenje. Samo im govore: "Bilo bi dobro". Iako su i sami svjesni da je riječ o nedovoljno istraženom cjepivu, većina ih smatra da ne bi bilo ni pušteno u pogon ako nije dobro. Ipak, činjenica je da njihovi komentari, uzmu li se u obzir brojke, ne dopiru do sestara.
Među njima je i puno onih koje su preboljele COVID, ali nisu imale simptome. A koliko ih tek, govori njihova kolegica, i ne zna da su ga preboljele...
– Primjerice, mi stalno šmrcamo, jer smo koječemu podložne zbog prirode posla. Puno puta i ne znamo da smo bolesne... Baš dok sam radila u COVID odjelu osjećala sam konstantnu bol u prsima, a bila sam stalno negativna. Vjerojatno je to bila tjeskoba uslijed nekog stresa.
Činjenica je i da nakon tri mjeseca rada u COVID odjelu drukčije funkcionira moj mentalni sklop. Dok sam tamo radila, suprugu nisam dala da izlazi vani, stalno sam vikala da se pazi, govorila da bude oprezan gdje će i kako će s djecom. Bila sam grozna, od brige i potrebe za pojačanim oprezom. Uz to, radili smo u onoj zaštitnoj odjeći, potpuno prekriveni...
Sve to utječe na glavu, sugerira težinu situacije. Razmišljaš o životu i smrti... Na kraju, kad sam se razboljela od COVID-a, a prethodno sam na odjelu vidjela što sam vidjela, stalno sam iščekivala najcrnji scenarij. Bila sam očajna – iskreno će medicinarka s Firula. Danas već osjeća kako je počela živjeti drukčije. Više ne funkcionira kao tada, više se toliko ne boji. Pošlo joj je za rukom, ponosno će, čak i uvjeriti jednu stariju kolegicu, koja se nije željela cijepiti, da to ipak učini.
– Svakog dana govorila sam joj što se događa tamo na odjelu. I sad je sretna. Zapisala sam i supruga, cijepit će se kad dođe na red. I mamu i tatu... Uistinu mislim da je potrebno cijepiti se – uvjerena je.
Njezina kolegica iste struke zaposlena u jednoj splitskoj ambulanti puno oštrije reagira na neistomišljenice iz radne sredine. Cijepila se Pfizerom, već je primila obje doze. I nije, kaže, imala nikakvih nuspojava ni problema. Ni ona ni svi njezini suradnici. Sve je obavljeno u dan. I prvi i drugi put.
Bilo je tu, dodaje, i medicinskih djelatnika sklonih raznih alergijama, ali nitko nije imao nuspojave. U njezinu okruženju svi su se cijepili, izuzev medicinskih djelatnika koji su već preboljeli COVID infekciju. Ali i oni su, apostrofira, izrazili želju cijepiti se nakon određenog vremena. Zato joj je naprosto neshvatljiv broj medicinskih sestara koje to odbijaju učiniti.
– Ne znam što bih rekla... Cijepljenje bih uvela kao obvezno kao što smo cijepijeni protiv hepatitisa B, jer dolazimo u kontakt s krvlju i preparatima krvi. Znam da će se sada javiti antivakseri koji će dići hajku na mene i komentirati zašto i kako, ali ako si zdravstveni djelatnik i završio si tu školu te dovoljno vjeruješ medicini, uistinu ne vidim razlog da se ne cijepiš.
Mene baš zanimaju argumenti sestre ili liječnika koji se ne žele cijepiti. Kad bismo na današnje cjepivo gledali sa skepsom, onda bi ljudi umirali od kuge, kolere, velikih boginja... Mora se imati povjerenja u medicinsku struku. Ma, uzimaju li ti antivakseri antibiotik kad ih boli?!
Primaju li nekakve injekcije, peniciline? Pa na penicilin je moguće dobiti alergiju nakon dvadesetog puta. I na tabletu za bolove – vrti glavom naša druga sugovornica, također želeći ostati anonimna. Žesti se tim više jer od kolegica nije dobila nijedan valjan razlog za stav "protiv".
– Naravno da i do mene dolaze priče u stilu: "Ne zna se kako to djeluje...". Kako se ne zna?! Ima godinu dana da nisam čula jedan normalan, pametan, razložan, znanstveno dokazan argument protiv cijepljenja kojemu bih povjerovala. Dajem za pravo svakome da misli ono što misli, ali ja to ne razumijem.
Prestrašno mi je da se cijepilo puno više liječnika nego sestara. I manji postotak medicinskog osoblja u domovima?! Što to onda govori? Da što si manje obrazovan, manje si sklon cijepljenju? Onda se sramim svih tih sestara, ako je to tako. Ne vjeruju struci?! Pa zašto su išle u tu školu?
Nikad se u životu nisam cijepila protiv gripe, a za cjepivo protiv COVID-a sam prva digla ruku jer ovakav život nije normalan. Ne znam što ti ljudi misle, kako ćemo dalje nastaviti normalan život bez adekvatne zaštite. Zna se da nas ovo cjepivo neće zaštititi od zaraze, ali nećemo umrijeti i nećemo završiti na respiratoru – podsjeća medicinska sestra iz jedne od ambulanti splitskog Doma zdravlja.
Prof. dr. sc. Ivan Urlić, uvaženi splitski psihijatar kaže kako su polemike "za" i "protiv" cijepljenja odraz jednog stalnog manevriranja stručnjaka koji su organizirani u vidu javnog zdravstva (imunologa, virologa...). Od njih se očekuje čvrst stav, kao i od Europske unije, a vidimo da ga zapravo ni jedna zemlja, mala ili velika, organizirana ili slabo organizirana – do sada nije razvila.
– To je samo još jedna zrcalna slika što se događa kad virusi nasrnu na stanovništvo. To je kao rat, ofenziva i vi nikad ne znate, kakve god imate položaje ili dobra oružja, kada će s druge strane uletjeti neki komandos i početi pucati u leđa. Najprije se dogodila pandemija virusa i nije se znalo je li u pitanju samo jača prehlada, ili neka vrsta gripe, ili nešto treće.
Onda su krajem ljeta, s dolaskom jeseni počeli izlaziti prvi članci sa znanstvenim istraživanjima što se tiče naravi virusa, kliničke i psihološke strane priče. Počelo se pokazivati kako su kliničke slike toliko teške da, unatoč svim naporima, dovode do smrtnih slučajeva. Nedavno smo doznali i da je smrtnost u Hrvatskoj strahovito porasla otkad se razvila pandemija – podastire kratki presjek globalne jednogodišnje borbe s COVID-om 19 psihijatar Urlić.
I sam se cijepio, jer spada u rizičnu skupinu, a uz to još i radi s ljudima. Ne bi bio red, govori, da naudi vlastitom zdravlju ili, nedajbože, posluži kao prijevozno sredstvo virusima.
– Neću ja biti u službi virusa nego želim da cjepivo bude u službi moga zdravlja i zdravlja onih oko mene. Mislim da bi to ljudima trebalo tumačiti. I tumačiti. I tumačiti. To je odgojni proces, kao što djetetu, prema uzrastu, morate pokazivati što je dobro, a što nije, tako i u bilo kojoj životnoj dobi, bez obzira na našu pamet i znanje, neka specifična znanja treba ponavljati i uvijek navesti razlog.
I treba reći razlog zbog čega razni stožeri u raznim zemljama različito reagiraju. I treba iz toga izvući pouku, kao što se dogodilo u Švedskoj, kojoj smo isprva svi zavidjeli. A na kraju je njihov glavni epidemiolog priznao da je pogriješio u taktici. Sve to unosi konfuziju, a konfuzija je po definiciji nesigurnost, kad se čovjek osjeća nesigurno onda luta i ne zna u čije bi se krilo ubacio kako bi se zaštitio – tumači dr. Urlić.
Poziva na ozbiljnost, pamet i zdrav razum imajući u vidu što je sve prouzročila bolest COVID-19. Od onog najgoreg, brojnih smrtnih slučajeva, do teških posljedica na organizmima nekih ljudi. Ne znamo, veli, kojim se putevima neprijatelj šulja i ne možemo biti u tako solidnom bunkeru da nas ne dohvati.
– Sva cjepiva imaju veliku efikasnost. Cijepljenje vrijedi, ako ništa drugo, da ne završite na respiratoru ili ne umrete. I to moramo razumjeti svi, ne samo medicinari. Danas to spada u opću kulturu. A medicinske sestre, tehničari, pomoćno osoblje, kuhari, čistačice... ulaze u ambijent u kojemu je veća koncentracija virusa nego u nekom drugom, poput onog u banci ili robnoj kući.
I mogu vidjeti, mogu ući u jedinicu intenzivne njege i promotriti oboljele, mogu razgovarati s ljudima koji se oporavljaju. Onda neće reagirati kao u situaciji u kojoj se igramo s novorođenčetom – nudi slikovitu usporedbu cijenjeni splitski psihijatar.
– Zašto se uporno negira da su virusi opasni, da se igramo sa zdravljem i životom i da se nećemo cijepiti, a trebali bi? Zato što je to jedan primitivan refleks. Ako nešto ne vidim na sebi, znači toga nema. A takva reakcija je u prvim mjesecima ljudskog života. U toj životnoj fazi čovjek nema pameti, ima samo reakciju.
Odbacit ćemo pamet i prepustiti se instinktu novorođenčeta. Nije ovo pohvalno za ljude koji tako rezoniraju, ali, budući da svatko nije naučio razvojnu psihologiju, na pitanje zašto se ljudi ponašaju nepametno, odgovor glasi da je to zato što se u njima aktivira upravo opisani refleks koji dolazi prije pameti, jer pamet ide uz svijest.
Kontrolirajmo ono što je primitivno u nama i priklonimo se onome što je pametno, što su nam donijeli znanost i životno iskustvo kroz desetljeća, tijekom zadnjih stotinu godinu. Da je cijepljenje ono najbolje što smo našli u medicini, kao prevenciju za virusne bolesti – glasi uputa prof. dr. sc. Ivana Urlića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....