Split, Knin, Zagora, otoci, prže se na 50 Celzijevih stupnjeva. Furešti i ono malo gostiju u špici sezone razbježalo se prema unutrašnjosti. Hvar još uvijek liječi rane nedavnog razornog požara, Korčulu je poharao meteotsunami, a u Trogiru ne prestaju radovi otkad je zbog izljeva proljetnih kiša potopljen stari dio grada.
Uskuhalo je i more, u gotovo uzavreloj "mineralnoj vodi" nisu preživjele ribe, rakovi, školjke. Ljude kose visoke temperature, a bolnice su doslovno na aparatima jer svako malo nestaje struje. Topi se asfalt u gradovima, vlada nestašica vode, opet kreću redukcije.
Jesu li ovo previše distopijske projekcije za Dalmaciju 2050. godine? Ili ignoriranje klimatskih kriza i promjena doista dolazi na naplatu vrlo brzo i s baš ovakvim scenarijem?
Iako i u Hrvatskoj posljednjih godina svjedočimo gadnim i učestalim vremenskim ekstremima, klimatskim mijenama i gotovo nestanku godišnjih doba kakva smo poznavali u djetinjstvu, dojam je da su klimatske promjene i njihove posljedice i dalje "netema" i u domaćoj visokoj politici, i među nama, običnim pukom koji, kada je u pitanju vlastita odgovornost, prečesto lakonski odmahuje rukom: "A bilo je toga i prije!".
Temperature i do 50 °C
- Da, bilo je, ali ne ovako često i ne na tolikoj površini – odgovorit će na to naš istaknuti znanstvenik, meteorolog i atmosferski fizičar, redoviti profesor na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Branko Grisogono, s kojim smo u razgovoru pokušali doći do odgovora kakva budućnost u ozračju dramatičnih klimatskih promjena čeka područje Dalmacije sredinom stoljeća. Profesor Grisogono u više će navrata tijekom razgovora upozoriti na to da mu je kao znanstveniku vrlo nezahvalno predviđati kako će svijet, pa tako i Dalmacija, izgledati u bližoj ili daljoj budućnosti, da, naravno, "ne može gatati i nema kristalnu kuglu". Ali, složili smo se, znanstvenici su ti koji nam plastično mogu objasniti klimatske pojave i na temelju njih dati neka predviđanja na koja te pojave upućuju.
Veliku pažnju javnosti nedavno je izazvao članak u britanskom The Telegraphu, prema kojemu su ljetne temperature na području Mediterana sve bliže 50 °C, što bi moglo znatno utjecati na turizam, a turiste u špici sezone "otjerati" na Baltik i Sredozemlje. Znanstvenici smatraju da bi se do kraja stoljeća, ali možda već oko 2052. godine, mogao promijeniti ugođaj na Mediteranu, da će temperature u kolovozu postati kao u Dubaiju ili iračkoj Basri. Vi također upozoravate na to da je Mediteran jedno od najugroženijih područja na planetu. Zašto, i kakve posljedice to nosi za sobom?
- Mediteran jest jedno od najugroženijih područja svijeta, s obzirom na gustoću stanovništva i svoju geografiju. Klimatski sustavi se mijenjaju i opća cirkulacija atmosfere pomiče intenzitet više prema sjeveru jer se smanjuje razlika temperature između suptropskih i subpolarnih krajeva.
To konkretno znači da ćemo dobivati više južnog zraka nego sjevernog, a Mediteran je zatvoreno more, kao veliko jezero, i pojačano se zaslanjuje, gubi kisik i počinje bivati sve kiselije. To su neki od ključnih parametara.
A onda ide strujanje iza toplih fronti i ciklona, što nam češće donosi saharski zrak budući da se ovaj hladniji, polarni, progresivno teže probija prema jugu.
Što to konkretno znači za područje Dalmacije? Jedno od prošlogodišnjih nacionalnih izvješća o klimi Državnog hidrometeorološkog zavoda, na primjer, govori o tome da se od sredine prošlog stoljeća Hrvatska duž Jadrana konzistentno zagrijava na razini godišnje temperature od 0,2 do 0,3 stupnja tijekom deset godina, a do kraja stoljeća zagrijavanja će biti još i veća. Priobalne krajeve čekaju ljeti visoke temperature zraka, uz produljena topla razdoblja i češće toplinske valove.
- Ovaj dio Europe već je prešao crtu ograničavanja globalnog zagrijavanja na više od 1,5 Celzijevih stupnjeva godišnje u odnosu na predindustrijske razine, o čemu se govorilo u Pariškoj konvenciji 2015. godine, kao cilju koji treba održati.
Mi smo to itekako probili, cijeli Mediteran, uključujući i šire područje Hrvatske, i idemo dalje sa zagrijavanjem prema dva Celzijeva stupnja.
Lipanj ove godine bio je 13. mjesec na zemaljskoj kugli koji je najtopliji otkad postoje mjerenja. Dakle, u odnosu na sve lipnje u povijesti, a isto vrijedi i za svibanj, travanj, ožujak, sve mjesece unatrag. Probijeni su svi rekordi, imamo trinaestomjesečni niz u kojemu je svaki uzastopni mjesec globalno bio najtopliji dosad zabilježen. Što za nas, konkretno za Dalmaciju za koju pitate, znače ti rekordi?
Imat ćemo proljeće koje će počinjati nekoliko puta i prestajati, bit će "razmazano" i neće biti dobro definirano. To znači da će se razmjenjivati topla razdoblja uz kraće prodore hladnog zraka i moguće intenzivne oluje. Slično vrijedi i za jesen. Jesen će počinjati nekoliko puta pa će se opet vratiti ljeto.
Ljeta postaju progresivno sve teža i sve će to zahtijevati određene prilagodbe, kako od načina života, prometa, poljoprivrede, osobito turizma, te proučavanje tih promjena jer mi ne znamo što će točno biti u budućnosti na pojedinim lokalitetima.
Strašno kasnimo
Možemo li onda prihvatiti projekcije da će temperature na Mediteranu, pa tako i na području Dalmacije, moguće već od sredine stoljeća dosegnuti 50 °C i koji bi dio mogao biti najugroženiji? Znanstvenici, na primjer, predviđaju da su na Mediteranu osobito na udaru krajevi bliži sjeveru Afrike, poput južnih dijelova Turske, Grčke, Španjolske.
- To je teško pitanje i zahtijeva niz potpitanja. Na temelju sadašnjih projekcija možemo zaključiti da će južna Dalmacija više stradati od sjeverne Dalmacije, jer iz Like i Gorskog kotara te Velebita mogu procuriti prodori hladnog zraka.
Ali, dolje prema Pelješcu to je teže očekivati jer iz Hercegovine takva strujanja ne mogu doći. Nama će postati normativ ljeti da je svaki dan maksimalna temperatura barem 35 °C.
U takvim okolnostima bit će jako teško dovesti turiste, osobito u srpnju i kolovozu, morat će se računati na ogromnu potrošnju struje zbog hlađenja, od klimatizacije do potreba u poljoprivredi i održanja povrća i voća svježima, potreba rada restorana, što mnogi neće moći postići pa će se ljudi usred sezone vjerojatno morati seliti izvan obalnih područja prema planinama i unutrašnjosti.
Priobalno će područje biti dobro za život u proljeće i u jesen, naravno, ako ih bude. Međutim, za velik dio toga što pitate trebalo bi nam više analiza, više interdisciplinarnih i multidisciplinarnih timova u kojima bi bili i znanstvenici i arhitekti i građevinari i sociolozi i umjetnici i brojni drugi, a mi to nemamo i strašno kasnimo. Ja sam samo mali fizičar koji shvaća jedan dio problema.
Naši izlazni rezultati su ulaz za ekonomske, prometne, turističke i druge modele. Ne bi bilo prikladno da govorim o nekim stvarima u kojima sam laik.
Hrvatska, nažalost, nema jako posvećenih projekata koji bi to istraživali iz više disciplina - morske biologije, meteorologije, klimatologije, šumarstva, poljoprivrede, turizma i prometa.
Ono što općenito znamo upućuje na daljnji rast zatopljenja i veća sušna razdoblja. Jesu li pred Dalmacijom, za koju upozoravate da ima dosta suhog tla, posljedice klimatskih promjena vrlo izvjesno češći i veći požari?
- To je jedna od opcija i za to se treba znati pripremiti. To znači da se ne smije dopustiti dugotrajno suho tlo, recimo kroz razdoblje od tri do četiri mjeseca. Treba preventivno ranije, prije početka turističke sezone, zalijevati područja poput šuma, travnjaka, područja za kampiranje i svih drugih kojima potencijalno prijete ugroze.
Ali, nije suša gadna samo zbog mogućih požara. Što je s osiguravanjem hrane? Ne smijemo dopustiti da se usred sezone, ili uopće, Dalmacija oslanja na dobavu namirnica, voća, povrća, isključivo iz krajeva izvan Hrvatske.
Treba što prije uspostaviti veze sa Slavonijom, susjednim područjima Bosne i Hercegovine, ali i ostatkom zemlje poput Like, Zagorja, Gorskog kotara, gdje se nešto proizvodi. Naša politika ne dozvoljava komunikaciju između Dalmacije i Slavonije, što je totalno pogrešno.
To se vidi po tržnicama, vidi se da na slavonske tržnice dolazi riba iz drugih krajeva, a u Dalmaciji se prodaje austrijsko i talijansko voće umjesto domaćeg.
Naša politika je totalno zastarjela i samo gleda svoj kratkoročni interes, umjesto da se ljudi ovdje povezuju. Ne samo kada je hrana u pitanju, nego i mogućnosti da turiste u vrijeme velikih vrućina usred sezone možemo brzo "preseliti" u Liku, na Biokovo, u Gorski kotar, Fužine. To su stvari koje u nas uopće nisu sinkronizirane.
‘Male pustinje‘
Ne mogu se s tim ne složiti. Ali, moram opet pitati, iako kažete da ne želite "gatati", možemo li na osnovi sadašnjih klimatskih kretanja predvidjeti koje će dalmatinske krajeve najprije pogoditi visoke temperature u visini od 50 Celzijevih stupnjeva?
- Trebao bih ipak o tome više razmisliti, ali ovako na prvu – Knin, Sinj i Zagora. To su krajevi u kojima, kad prestane vjetar, ovo mogu biti maksimumi. To neće dugo trajati, ali tamo će temperature vrlo izgledno ići preko 50 C.
To govorim iz iskustva, jer sam radio u pustinjama. Također, to mogu očekivati i neki naši otoci poput Brača i Hvara, gdje ima "malih pustinja".
Tu će se vrlo vjerojatno pojaviti iznimno visoke temperature i one će biti opasnije jer otoci nemaju kamo "potegnuti". Oni ne mogu imati takozvani silazni vjetar obronka da ih ohladi. U području Zagore i sjeverne Dalmacije mogu pomoći Dinara, bosanske i hercegovačke planine koje mogu "otpuhati" te temperature i ohladiti to područje. Ali, Braču, Hvaru, našim otocima, nema tko ili što pomoći.
A grad Split? Što čeka urbane sredine poput gradova na obali do sredine stoljeća?
- Treba slušati staru Oliverovu pjesmu "2002. godine u Splitu", koja kaže kako ćemo "mi poć‘ na Mjesec da u miru provedemo ljeto" i da će sve "biti na botune". Naravno, šalim se! Split će biti vruć, teško snošljiv u sedmom i osmom mjesecu. Zimi će biti bolje, ali ako bude previše juga onda vjerojatno neće ni tada biti previše ugodno.
Jugo danas traje znatno dulje i češći je nego što je bio proteklih desetljeća. A bure je sve manje, znatno je rjeđa zimi nego što je to nekad bila, ali je češća u toplijim dijelovima godine.
Međutim, trebalo bi dalje računati, više uložiti u razvoj takozvanih regionalnih klimatskih simulacija kako bismo predviđanja mogli finije projicirati. Državni hidrometeorološki zavod napravio je prije pet, deset godina jako dobre simulacije, ali treba ići na finiju rezoluciju kako bismo dobili uvid u dalmatinsku urbanost.
Jer, to što pitate za Split još uvijek nije napravljeno, i kao znanstveniku doista mi je nezahvalno davati detaljnije prognoze. Svakako su nam potrebne regionalne klimatske urbane simulacije.
Mogu li se na Jadranu i na području Dalmacije očekivati tuče, nevremena i superćelije poput onih koji su prošle godine pogodili Zagreb i dobar dio kontinenta, a nedavno opet Bošnjake i Slavoniju? Nažalost, osim što su čupala stabla i napravila ogromnu materijalnu štetu na objektima, u takvim ekstremnim vremenskim nepogodama platili su i ljudski životi.
- Znanstveno-tehnički gledano, mala je vjerojatnost za Dalmaciju da je pogode superćelijski oblaci, ali postoji alternativno nevrijeme, a to su multićelijski oblaci i takozvani derecho (kompleks snažnih grmljavinskih oluja), koji su brzo propagirajući mezoskalni konektivni sustavi koji mogu potopiti i isporučiti puno više kiše nego superćelijski.
Dakle, takva veličina tuče kakvu smo vidjeli na kontinentu - a novi hrvatski rekord je 13 centimetara u promjeru - to se vjerojatno neće dogoditi u Dalmaciji. Ali količina oborine da, zato što imamo situaciju da se diže temperatura mora, ide jače isparavanje i jednostavno konvekcija postaje žešća te se reorganizira.
Ona će biti rjeđe u formi takozvanih jednoćelijskih, a više u formi multićelijskih kumulonimbusa.
Kako se to reflektira?
- To traje obično pet, šest, sedam sati, a ako nema mlazne struje u blizini, ako nema nešto drugo da ih odgura, mogu se sutra ponovno probuditi i to može trajati po nekoliko dana. To se događalo 2014. godine u kontinentalnoj Hrvatskoj i BiH, kada smo imali velike poplave, nažalost i žrtve.
Znamo da superćelijski oblaci ne vole kompleksan teren, ne vole planine i hrapavost, oni žele ravnicu. Tipični su, na primjer, za područje Oklahome, Kanzasa, Nebraske u SAD-u, za Bangladeš, i takve, hajmo reći ravničarske krajeve.
Da, njima treba ravnica jer tamo onda može nastati mali tornado ili pravi tornado, dok kod nas na Jadranu tornadu ne paše hrapavost obale i terena. Ali, zato su na Jadranu češće pijavice i takozvani multićelijski oblaci koji imaju dovoljno energije da mogu "prati i derati" po nekoliko dana.
Jadran u ‘koma‘ stanju
Koliko oni mogu biti razorni u smislu šteta?
- Mogu probiti krovove i potopiti određena područja, napraviti pola metra kiše u roku šest ili 12 sati. Ali, nemojmo zaboraviti i meteotsunamije. Otoci su posebno ranjivi. Imali smo u nedavnoj prošlosti situacije da je otoke poput Korčule i Hvara pogodio meteorološki tsunami, koji dovodi do naglih oscilacija razine mora uslijed brzih promjena atmosferskog tlaka zraka.
Meteotsunami može imati valove od dva, tri, četiri metra i više i može nastati velika šteta. Mogu stradati brodovi koji onda "začepe" rtove pa ne možete ući u luke.
Ako imate 20 razbijenih jahti, bez mogućnosti pristupa lukama, tu nije ugrožena samo imovina nego i, recimo, nabava hrane, što je problematično osobito ako imate turističku sezonu. Mnogo je tu povezanih problema.
NASA je 2021. godine objavila interaktivnu kartu i izvješće prema kojemu je razina mora, pa tako i naš Jadran, u proteklom desetljeću rasla četiri milimetra godišnje. Predviđaju da će Jadransko more narasti do 2050. godine za 20 cm, a do kraja stoljeća 60 cm, pa će 2100. godine razina mora u splitskoj gradskoj luci biti viša za 57 cm, a u dubrovačkoj za 62 cm.
- Razina mora diže se nešto brže nego što se očekivalo. To sa sobom nosi opasnosti, osobito kad se srednja razina mora poklopi s jakom plimom i kada naiđe jaka ciklona, što može izazvati velika poplavljivanja i potapanja. Isto tako, premalo se vodi računa o zagrijavanju mora. Jer, Jadran ulazi u "koma" stanje.
Sve je topliji gornji sloj Jadrana, a kada je jedan sloj topliji, a drugi hladniji, onda nema komunikacije i razmjene, miješanja. Imate gore sloj kao toplo, maslinovo ulje, a dolje hladnu vodu. Tu nema "razgovora". Dolazi do zagušenja jer bure nema da to promiješa.
To je nekad bio primarni burin zadatak na Jadranu, a sada se može dogoditi da nestane kisik, dok zbog ostalih procesa o kojima sam nešto već rekao dolazi i do zakiseljavanja. Kiselost mogu izazvati staklenički plinovi, jer CO2 vodi u laganu, mekanu ugljičnu kiselinu. A nema ništa gore od tople mineralne vode, ni za ljude ni za životinje, ni za kompletan ekosustav.
Kada spominjete potapanja i poplave, koliko bi oni mogli biti učestali na području Dalmacije? Na Sveučilištu u Zadru prije nekoliko godina radili su projekcije prema kojima bi samo dizanje mora od jednog do šest metara ugrozilo mnoga priobalna područja, a na našem dijelu Jadrana najugroženiji bi bili Opuzen, u kojem bi 80 posto općine bilo poplavljeno, stari dio grada Trogira koji bi s nadmorskom visinom od 1,6 metara bio potopljen u cijelosti, a ugrožena bi bila i stara gradska jezgra Zadra.
- Da, to je vrlo izgledno. Međutim, rekao bih da to neće biti permanentna potapanja, ali će biti dovoljno devastirajuća da traju nekoliko dana.
Primarno, kao što su projekcije pokazale, ugrožena bi mogla biti područja uz ušća velikih rijeka, oko Neretve, donekle i Cetine, Zrmanje i posebice Mirne u Istri, gdje god je ravniji teren. Na to treba računati i svakako bi bilo potrebno što je prije moguće jačati zaštitu, graditi "bedeme" koji to mogu izdržati.
Jer razina mora ići će gore, dizat će se sigurno još nekoliko stoljeća zato što oceani imaju puno dulje pamćenje i imaju puno veću tromost.
Da sad prestanemo s proizvodnjom stakleničkih plinova, odnosno da je vratimo na nekakav prirodni nivo, razina oceana rasla bi barem još 200 godina. A mi ne smanjujemo proizvodnju stakleničkih plinova, mi "pumpamo", probijamo granice duže od 200 godina i to su ubrzani procesi.
Kada kažemo da se razina mora i oceana diže četiri milimetra godišnje, ta vrijednost sama po sebi nije zabrinjavajuća nego činjenica da se to penje na pet, šest, sedam milimetara i traje 200 do 300 godina.
Edukacija stanovništva
Više puta ‘bocnuli‘ ste politiku koja malo mari za posljedice klimatskih promjena, a kažete i da u prevenciji, istraživanjima, multidisciplinarnom pristupu rješavanju ovih problema prilično kasnimo. Što sad i odmah možemo napraviti kako bismo izbjegli najcrnje scenarije?
- Osnova svega je edukacija ljudi, a među njima mislim i na domicilno stanovništvo. Treba uvesti i seminare u zimskom periodu, na primjer, u vremenu izvan sezone. Ne može se više raditi kao prije – u tri mjeseca "oderat" ćemo turiste, a onda živjeti sedam, osam mjeseci kao begovi.
Naravno, ne može čovjek u cijelosti utjecati na klimatska kretanja, ali mnogo toga može. Nama kronično nedostaje obrazovanja i znanosti, moramo istraživati procese koji se događaju.
Sigurno je da se više treba raditi i na sigurnosti i zaštiti od vremenskih nepogoda – ojačati temelje kuća, dignuti neke brane više, gdje je moguće podići rivu.
Pripremiti podrume, nabaviti više pumpi za ispumpavanje jer kada dođe teški pljusak, nekakav multićelijski kumulonimbus u Zadar i kad se nakupi pola metra vode u tri sata, to ne može nitko riješiti odmah. Treba imati spremljene pumpe, agregate, infrastrukturu, jednako kao i kad su u pitanju požari.
Mora se odmah poraditi na povezivanju prometnica i jačanju alternativnih pravaca, jer nije nikako dobro da čim se dogodi nekakva nepogoda mi pola dana, nekad i više dana, ne možemo pristupiti pojedinim mjestima nego stojimo i križamo se. Možemo i pooštriti kazne, kako za ispuštanje bilo kakvih štetnih tvari u Jadran, tako i "igranje" sa starim tankerima, onečišćenje plastikom, glisiranje, sve ono što ugrožava život u i oko mora.
Ja vam ne mogu odgovoriti na sva pitanja zato što mnogo toga još nije istraženo, a ja nisam vrač da mogu predvidjeti sve procese, ali neke od ovih stvari doista nemamo potrebe odgađati.
Što ako nastavljamo zatvarati oči pred ovim problemima? Kakve mogu biti posljedice za Dalmaciju do 2050. ako ostane sve kao i dosad?
- Nekoliko devastirajućih požara, plus gubitak vrha sezone, turizma, u srpnju i kolovozu, nedostatak vode i struje. To može Dalmaciju jako srušiti. Mi smo zemlja bogomdana, a ponašamo se kao da nam je maćeha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....