Milanović ne želi priznati da ga je namagarčio Sanader. No, ni Plenković nije u pravu...

Verbalni dvoboj predsjednika i premijera se nastavlja. A u posljednjoj epizodi ovog zamornog, već pomalo i otrcanog serijala u kojemu se dvoje dobrih poznanika, kolega i bivših prijatelja javno šamara poginula je, čini se, istina.

Premijer Andrej Plenković definitivno nije u pravu kada tvrdi da se Milanović „izuzeo iz Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU“. No pravu istinu o tome zašto Milanović u veljači 2008. godine nije izabran na čelo tog tijela prikrivaju i u Uredu predsjednika Republike. Nije za sve kriv HDZ. Nešto se krije i u Milanovićevim postupcima s početka 2008. na koje HDZ ni na koji način nije mogao utjecati.

No krenimo redom.

Bilo je to, podsjetimo, tek koji mjesec nakon parlamentarnih izbora 2007. Izbora koje je SDP pod Milanovićevim vodstvom glatko izgubio. HDZ, kojega je predvodio Ivo Sanader, osvojio je ukupno 10 mandata više od SDP-a. I sastavio većinu Saboru. Milanoviću je poraz prilično teško pao. A tjednima nakon izbora odbijao čestitati pobjedniku. U takvoj je atmosferi početkom 2008. godine na dnevni red došla raspodjela fotelje u Saboru.

U vrijeme dok je Ivica Račan vodio SDP, postojalo je nepisano pravilo da od tri funkcije koje su u vrhu Sabora dopale oporbenim strankama - dva mjesta potpredsjednika Sabora i jedno predsjedničko mjesto u Nacionalnom odboru za praćenje pregovora s EU - dvije pripadaju njegovim socijaldemokratima, a jedna nekoj drugoj partnerskoj stranci. U prethodnom mandatu riječ je bila o HNS-u. Račan je bio predsjednik Nacionalnog odbora. A Vesna Pusić i Mato Arlović potpredsjednici Sabora.

Milanović je početkom te 2008. godine odlučio da sva tri mjesta trebaju pripasti SDP-u. Da on treba voditi Nacionalni odbor za EU. Da njegov protege Neven Mimica treba preuzeti jedno, a zamjenica predsjednika SDP-a Željka Antunović drugo potpredsjedničko mjesto.

- Mimica je dobar državni činovnik, ali nema nikakvu političku težinu – upozorila je Milanovića Vesna Pusić, koja je logičnim smatrala da SDP podrži nju za potpredsjednicu Sabora.

No Milanović za to nije htio ni čuti. Držao je da SDP-u pripadaju sve tri fotelje. I to joj je tom prigodom izrijekom i rekao. Nakon tog burnog razgovora s Milanovićem u njegovom uredu na Iblerovom trgu Vesna Pusić odlučila je zaigrati na sve ili ništa. I kandidirati se za mjesto predsjednice Nacionalnog odbora. Na svojoj je kandidaturi je ustrajao Milanović.

U tom oporbenom raskoraku Sanader je vidio priliku da namagarči mladog predsjednika SDP-a. I pred njegovim političkim partnerima, i pred čitavom javnošću. Najbolje u čitavoj priči je što on uopće nije krio svoje planove. Do Milanovića su danima prije glasanja dolazili signali da ga HDZ-ov premijer namjerava poniziti prilikom glasanja o predsjedniku Nacionalnog odbora. I ostaviti ga kratkih rukava. Na to su ga upozoravali u vrhu SDP-a. Na to ga je, uostalom, izrijekom upozorila i tadašnja zastupnica socijaldemokrata Dragica Zgrebec. No Milanović je odlučio tjerati po svom.

Te se večeri 20.veljače 2008. u saborskim klupama prvo glasalo o potpredsjedničkim mjestima. Željka Antunović dobila je uvjerljivu većinu glasova. I Neven Mimica također. Kada je na red došlo glasanje o čelnom čovjeku Nacionalnog odbora, svi u Velikoj vijećnici su unaprijed znali ishod. Osim samog Milanovića. Vesna Pusić je prošla. On nije.

HDZ je naprosto iskoristio ono što im je Milanović servirao na pladnju. I mladog šefa SDP-a ostavio bez ikakve funkcije u novom sazivu Sabora. Netom nakon glasanja Milanović je ustvrdio da je Nacionalni odbor izborom Vesne Pusić "izgubio svoju supstancu, politički značaj i smisao". Pokušavao je tom porukom animirati i znance u redovima Europskih socijalista. Uzalud. Hannes Swoboda, utjecajni austrijski socijaldemokrat i izvjestitelj EU parlamenta za Hrvatsku, među prvima je čestitao Vesni Pusić na izboru.

Dan poslije u prostorijama Kluba zastupnika SDP-a na Markovom trgu Milanović i Mimica su održali briefing za novinare. Pokojna Suzana Barilar, koja je u to vrijeme za Jutarnji list izvještavala iz Sabora, izravno je upitala Milanovića bi li opet povukao isti potez.

- Da, sve bih napravio isto – odgovorio je tadašnji predsjednik SDP-a. Odbijajući priznati bilo kakvu vlastitu odgovornost za glupi, nesmotreni, pa i amaterski gol kojeg je u toj parlamentarnoj utakmici primio.