Prema procjeni Ureda za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije, glavni grad Hrvatske je zapravo zabačeno seosko naselje.
To, karikirano interpretirano, proizlazi iz njihove odluke da novac u drugoj fazi Programa zapošljavanja žena "Zaželi" ne dodijeli općinama Runovići i Podbablje u Imotskoj krajini, jedinima u tom kraju koje nemaju HDZ-ovog načelnika, ali je istodobno odobren nekim udrugama iz Zagreba. Evo što je u tome sporno...
Program "Zaželi", koji se financira iz Europskog socijalnog fonda, treba omogućiti pristup zapošljavanju i tržištu rada ženama pripadnicama ranjivih skupina, a prioritet su teško dostupna, ruralna područja i otoci. Time se utječe na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti te izravno doprinosi revitalizaciji "pasivnih" krajeva.
Poboljšava se kvaliteta života krajnjih korisnika – starijih, osoba u nepovoljnom položaju, s invaliditetom, naročito onih koji žive u teško dostupnim i slabije naseljenim mjestima. U prvoj fazi tako su zaposlene gerontodomaćice, dotad nezaposlene žene zrelije dobi, koje su obilazile stare i nemoćne osobe koje žive same u mahom napuštenim selima.7
Upitni kriteriji
Stoga je doista teško razumjeti zašto na natječaju nije prošao projekt Općine Runovići – dakle s potpomognutog, ruralnog i teško dostupnog područja – a prošli su neki projekti iz Makarske, Osijeka, Zadra, Splita, Varaždina i čak pet projekata iz Zagreba. U Zagrebu su, da kriteriji budu još upitniji, novac dobili i nogometni i šahovski klub koji uopće nisu registrirani za provedbu socijalnih programa.
Svejedno, Malonogometni klub Zagreb Gimka dobio je 1.857.100 kuna za "podršku starijima", a Šahovskom klubu Novi Zagreb za "unaprjeđivanje radnog potencijala teže zapošljivih žena" dodijeljeno je 2.321.600 kuna. Dakle, pojedinačno je – u drugoj fazi programa "Zaželimo" – svaki od ovih zagrebačkih sportskih klubova dobio više novca nego Općina Podbablje u prvoj fazi: 1.794.302 kune.
- Nije li to u suprotnosti s ciljevima samog programa – pita se dr. Gojko Bežovan, inače rodom iz Runovića, koji nam je i ukazao na ovaj problem. Uočio ga je ne samo zavičajno motiviran, već i kao profesor socijalne politike, voditelj poslijediplomskog sveučilišnog studija Priprema i provedba EU projekta na Pravnom fakultetu u Zagrebu i voditelj hrvatskog tima pri European Social Policy Network, tijelu Europske komisije.
Profesoru Bežovanu vrlo je neuvjerljivo objašnjenje s kojim je u travnju odbijen projektni prijedlog iz Runovića jer je ostvario minimalan broj bodova, ali po načelu vremena prijave – nešto kao "najbrži prst" – stavljen je tek na rezervnu listu:
– Općina je ranije uspješno provela takav projekt, a sami vladari trebali su se potruditi da svima iz takvih krajeva pruže pomoć kako bi napisali kvalitetniji prijedlog projekta. K tome, procjene kvalitete projekta na ovakvim natječajima uvijek su dvojbena činjenica – upozorava Bežovan.
Naglašava da vlasti moraju sredstva usmjeravati prema ruralnim područjima, kako bi "jačala socijalna i teritorijalna kohezija kao ulog u ravnomjeran razvoj zemlje":
– Evaluacije programa Europskog socijalnog fonda u Hrvatskoj govore da razvijeniji dobiju više EU sredstava i brže se razvijaju, a teško dostupna i ruralna područja dobivaju manje i sve više zaostaju. Dakle, ostvaruje se načelo svetoga Mateja – tko ima dat će mu se i obilovat će, a tko nema strepit će da izgubi i ono malo što ima. Donositelji odluka grdno su se ogriješili, uzeli su sirotinji i dali bogatima, ne poštujući načela koja su sami zadali – upozorava dr. Bežovan i poziva "ovu gospodu u Slivno i Podosoje, naselje u Općini Runovići, pa da vide i osluhnu što je teška dostupnost i beznađe nezaposlenih žena i onih koji vape za pomoć".
Odbijeni projekt
Možda bi ovaj grijeh, napominje Bežovan, "bolje opjevao Podosojan Petar Gudelj, po mnogima najveći hrvatski živući pjesnik".
No, umjesto poete, zasad je o ovom problemu progovorio Ante Kujundžić, Mostov zastupnik u hrvatskom parlamentu, na jednoj saborskoj sjednici nakon lokalnih izbora. Bio je još načelnik Podbablja u trenutku kad im je, kao i Runovićima, odbijen projektni prijedlog za novac iz programa "Zaželi".
– U Općini Podbablje uspješno smo realizirali projekt u prvoj fazi. Rok za prijavu u drugu fazu bio je od 11. do 13. siječnja i mi smo se, naravno, ponovno prijavili i uspješno poslali dokumentaciju, što možemo potvrditi povratnicom s pošte. Neposredno pred lokalne izbore dolazi dopis iz HZZ-a kako smo, istina, prešli bodovni prag, ali nismo ušli u financijsku omotnicu i nalazimo se na rezervnoj listi. Ne bi to meni bilo simptomatično, unatoč tome što je izborna godina, nego mi nije jasno po kojim kriterijima i po čijoj odluci smo mi, kao jedna od većih općina u Splitsko-dalmatinskoj županiji, stavljeni na "klupu". Ono što svakako pubuđuje sumnju u "loše duhove" hrvatske politike jest činjenica da se ista stvar dogodila Općini Runovići, a mi smo jedine dvije općine iz Imotske krajine koje su se prijavile u program i nisu prošle. I jedine u kojima nije HDZ na vlasti. Neću reći da sam bijesan, i ne želim biti patetičan, ali žao mi je tih desetak žena koje su s bruto plaćom od 4250 kuna u prvoj fazi projekta, dakle s minimalcem, kroz dvije godine poboljšale prihode svojih kućanstava. Žao mi je starih ljudi koji ostaju bez njihove pomoći. Očito je jedini kriterij bio tko je u lokalnoj vlasti, bar ja ne mogu dokučiti neki drugi. A nijedan kriterij ni odluka središnje vlasti ne bi smjeli ostaviti prostor da bismo mogli zaključiti kako se u odlučivanju išlo po stranačkim kriterijima.
Nova faza
Načelnik Runovića Mario Repušić, s navlas istim iskustvom, kaže kako on ne bi gradio teoriju zavjere, niti stvarao neki pritisak:
– Mi smo u sklopu programa "Zaželi" u prvoj fazi imali najveći projekt u Imotskoj krajini, s nešto više od tri milijuna kuna i 130 krajnjih korisnika. Žene koje smo zaposlili kao gerontodomaćice bile su uključene i u doškolovanje, postale su njegovateljice, što je dodatna korist. Na početku je bilo i skeptičnih starih ljudi koji nisu željeli ući u projekt, a sad, nakon što se on jako dobro primio u zajednici, ostaju bez pomoći. Ne bih nikog prozivao, jer uvijek gledam unaprijed, za pola godine će novi projekt i moguće je da na njemu prođemo. Je li to politički uvjetovano ili ne – stvarno ne bih želio ulaziti u to. Nazavisni sam načelnik, ne bavim se politikom nego samo problemima Općine. U prvoj fazi sam išao od kuće do kuće potičući ljude da se uključe u projekt. Spremni smo za novu fazu – koncilijantan je Repušić.
Za razliku od njega, ali i mostovca Kujundžića iz Podbablja, koji pak ne želi biti patetičan, profesor Gojko Bežovan ne zazire od snažnijih – da ne kažemo patetičnih – poruka:
– U ovom istupu zagovornik sam žena suznih očiju koje su mi se ljetos obratile. To me obvezuje i kao čovjeka koji živi sa srcem "iz dva dila". Dakle, donositelje odluka pozivam na dijalog i ispravak ove nepodnošljive nepravde. Nema smisla da ovaj puk iz mog kraja suznih očiju krene u Zagreb i traži posao u šahovskom i nogometnom klubu! Pa zar nas ovdje već nije previše došlo? – retorički se pita Bežovan.
"Donositeljima odluka" pak poslali smo upit u kojem tražimo da nam dodatno objasne kriterije po kojima je novac u drugoj fazi programa "Zaželi" dodijeljen šahovskom i malonogometnom klubu iz Zagreba, ali ne i općinama Runović i Podbablje u Imotskoj krajini, no odgovor ne sadržava mnogo više od obrazloženja koje je već poslano njima, a navodimo ga izdvojeno u okviru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....