Kad se iz Krka, na otoku Krku, otputite prema Punatu ili pak Baškoj ili Vrbniku, glavna otočna cesta otvara prekrasan pogled na Puntarski zaljev. Njime dominira silno velika marina, prepuna raznoraznih plovila. Istodobno, uz cestu dominiraju višestoljetne masline, impresivnih debala i još luđih krošnji, okružene kamenjem i suhozidima – pravi su spomenik vrijednim težacima. Tu ljepotu narušavaju novosagrađeni kameni zidovi – prava šaka u oko.
Sva sreća da se ipak reagiralo – kaže mi fotoreporter Damir Škomrlj. Ta je devastacija zaustavljena i zabranjena. No, nije sve novo i moderno u tom dijelu otoka Krka oku neugodno. Pred velikim kružnim tokom, s kojeg se putevi račvaju put Kornića, Baške i Punta, otvara se pogled na brdo kojim su se raširile masline koje iz te daljine izgledaju kao tamnozeleni otvoreni suncobrani, poredani u pravilnim redovima i razdvojeni širokom stazom na dva dijela.
I bijela kuća poviše, zapravo je dio lokalnog vodovoda, vodosprema, a ne dio maslinika. Na modernim željeznim vratima (otvaraju se na daljinski) čeka nas maslinar i vlasnik tog velikog, zapravo s deset hektara i tri tisuće maslina, najvećeg maslinika na otoku Krku, Goran Bonifačić.
Da se masline ne naljute
Došli smo u pravo vrijeme, s djelatnicima Nikolom i Markom koristi još jedan odličan, ugodan dan za nastavak rezidbe, koja je, kaže, započela odmah nakon blagdana Sveta tri kralja.
– Rezidba u nas traje gotovo tri mjeseca i zapravo je nikad ne dovršimo sto posto, ne odradimo svih tri tisuće stabala. Uz naše djelatnike, režemo moj tata Mario Bonifačić i ja i kad stignemo. Voditi ovako veliki posao, a mi smo proizvođači, nije lako. Ima i drugih aspekata, od logistike do trgovine. Tata je u penziji, ali pripomogne. On je stara škola, zaljubljenik u maslinu.
Rezidbi pristupa kao umjetničkom djelu i u stanju je sređivati jednu sate i sate. Jednostavno uživa. A mi jurimo, da stignemo što više. Iako do kraja ožujka, kad već kreće i intenzivnija vegetacija, obavimo oko 80 posto maslina. Zato svake godine krećemo s rezidbom s druge strane, ove godine sa zapadne, a iduće ćemo krenuti s istočne, tako da ne režemo uvijek iste, "da se ne naljute".
Dnevno, sada dok nas vrijeme služi, odradimo oko 60 stabala. S potpunom obradom, da se i drvo i lišće izvade van i odmah tu na zemlji malčiraju, tako da sve ostavljamo za dohranu zemlje. I lišće i drvo. A pogledajte masline, prepune su lišća, i starog i mladog koje je naraslo od prošle jeseni, što pokazuje da su vremenski uvjeti bili pogodni za rast, iako je maslina trebala zapravo mirovati.
Zime nema, tek tu i tamo koja bura, pa masline i ne miruju, one sada zapravo rastu svih 12 mjeseci u godini. A to je za maslinu loše, nema vremena za mirovanje i oporavak i zato je rezidba još više dobila na važnosti.
Treba odstraniti višak krošnje, da bi hrana koju je akumulirala kroz period od godinu dana, bila dostatna za razvoj u idućoj godini. Na nekim granama je porast i do jednog metra, što je stvarno previše. Naime, rast do 40 centimetara je dovoljan za kontinuirani rast. Sada u rezidbi, dok formiramo oblik polikonične vaze s njih skidamo i do 50 posto mase.
Stvarno su prozračne i ta se promjena uočava s kilometarske daljine, no za par mjeseci neće se moći uočiti koja je rezana, a koja nije. Zato je zapravo najgora stvar ne odraditi rezidbu, ma i s greškama. Odrežemo i mi neku granu krivo, vidiš to i shvatiš kad odeš na drugu stranu, i jasno je da baš nisi trebao rezati baš tu, ali ima ona grana...
A s rezidbom bit će i ploda, bitna je i zbog štetnika i nametnika, naravno i bolesti, pa ako ne režeš, propadaju stabla – završava mali traktat o rezidbi naš domaćin Goran dok se spuštamo do izletišta Nerezice, objekta usred maslinika, toliko dobro uklopljenog u okoliš da je zapravo neuočljiv sve dok nosom ne udarite u njegova vrata.
To je i konoba, i podrum za ulje koje se nalazi u velikim spremnicima, i uljara, čiji je stroj nakon berbe rastavljen i očišćen, pa konzerviran do posljednje matice. Tu je i kušaonica ulja. Napravljena je od kamena iskopanog i uklonjenog s deset hektara površine maslinika i to tek od dijela iskopane ogromne kamene mase koja je dosegla čak 30 tisuća kubika. I to u prvoj fazi podizanja maslina, nakon što je deset hektara putem natječaja dobiveno od države u zakup. Pravi je to kameni krš, za maslinu dobar.
Priprema je započela 2008., a probna sadnja maslina i to prvih 200 stabala 2010. godine. Bila je i više no uspješna pa je zubni tehničar Goran Bonifačić, koji se nikada nije bavio zubima, već oduvijek, katkada u mladim danima i protiv svoje volje, samo i uvijek s maslinama, zasadio još 2800 stabala. I to različitih sorti, koje su pomno izabrali znalci maslinarske struke, ponajprije njegov otac Mario koji je vodio Centar za maslinarstvo u Punatu i kolega mu i prijatelj Italo Žužić iz Poreča, koji su svojedobno zajedno krčili nove staze maslinarstva, u nas, kako na Krku, tako i u Istri.
23 eura za litru
– Ponajviše ovdje rastu naše dvije autohtone sorte, na pola maslinika, plominka koju mi zovemo slatka, a druga je naška. Drugih 50 posto su moraiolo, maurino, pendolino, leccio del corno. Sve one zajedno čine mješavinu od koje imamo ulje koje traže ponajviše turisti i to oni koji dolaze baš ovamo u Nerezice.
Njima su kupaže puno prihvatljivije pa i zbog specifične pikantnosti koju imaju naše sorte slatka i naška, no koja je daleko od intenziteta jedne istarske bjelice. Naše su sorte rane zriobe pa su ulja i zelenija, svježeg okusa, no u kupaži one daju baš zaokruženo ulje. Evo kušajte ga, ravno iz spremnika, pikantno, od maslina prerađenih 12 minuta nakon berbe, svježe ulje s cijenom od 23 eura za litru ili u boci od 0.75 litara, 18 eura.
Nije li to visoka cijena, posebice za naše domaće kupce?
- Ja se s vama u potpunosti slažem, u našim uvjetima stvarno je to visoka cijena, ali sve je poskupilo, pa kruh je dva eura i po tome je maslinovo ulje zapravo još uvijek jeftino. Jer i naši troškovi proizvodnje su isto tako, itekako skočili.
A što ako se ljudi recimo odluče na bojkot skupog maslinova ulja?
- Pa nek‘ se desi, jer, naše je mišljenje, problem je u tome što je na tržištu puno lošeg ulja, visokih cijena, što su pokazale i dokazale mnogobrojne analize ulja po našim dućanima.
Naše ulje nije u dućanima, tek možda u par lokalnih, no više kao reklama krčkog ulja i maslinarstva. Više od 85 posto naše proizvodnje mi tržimo ovdje, na kućnom pragu, silnim turistima, koji ne samo da ulje kušaju i kupuju, već dolaze i u berbu. I taj spoj maslinarstva i turizma, kroz dodanu ekonomsku vrijednost je i nadalje dobra šansa za uspjeh.
Randman – 12 posto
A prošle smo godine, evo u ovom 15 godina starom masliniku, koji je sada u dobroj fazi, ubrali od zadnjeg vikenda u rujnu do kraja listopada 85 tona maslina. Prosjek nam je bio oko 25 kilograma maslina po stablu, a to je vrlo, vrlo dobro. Bilo je onih i s 50 kilograma maslina, ali i onih s jednim kilogramom, pa nam je prosjek zapravo odličan.
I čim se ubralo 300-tinjak kila odmah s njima u ovu našu uljaru. Pa smo sa strojem koji ima kapacitet od 700 kilograma, proizveli više od deset tisuća litara ulja. No previsoke temperature u vrijeme berbe smanjile su randmane, u prosjeku 12 posto na 100 kilograma maslina. Godinu prije imali smo prosjek od 14,5, i to je baš evidentan pokazatelj učinka klimatskih promjena. Bilo bi to sigurno još i ekstremnije da nemamo navodnjavanje, pa tako svaka maslina ima vodu i ne žeđa, bez obzira na temperature.
I zato je i plod bio zdrav, ali i zbog toga što su ove naše autohtone sorte iznimno otporne na štetnike i nametnike, a osim toga sve se agrotehničke mjere obavezno obavljaju na vrijeme, u masliniku smo svaki dan.
Tako je bilo i u berbi, u kojoj smo kao i svi ostali trebali više ljudi, berača, kojih je svake godine sve manje. A masline su svake godine sve obilnije te nije bilo druge no nabaviti stroj za berbu, tresač s kojim smo odmah, unatoč neiskustvu, brali do 4 tone maslina dnevno ili, recimo, oko 150 stabala po danu. Ono neiskustvo vidi se sada u rezidbi na slomljenim granama i oštećenim deblima jer nisu to učinile bure, nemaju one više takav rušilački intenzitet i malo ih je, već mi dok smo učili raditi s tim tresačem – kazuje Bonifačić dok hodamo niz duge redove maslinika. Po suhoj zemlji, prekrivenoj slojem starog lišća sada u siječnju, kako li je tek tijekom ljetnih žega. I tu se opet vraćamo i na klimu, a ponajprije na vodu jer nema više nikakvih dilema. Bez vode teško će biti maslina, ulja i maslinarstva.
Ne leži se cijelu zimu
– Mi imamo vodu, točnije vodovod koji prolazi točno sredinom maslinika, ona kućica povrh maslinika je vodosprema. Ali ipak smo na ovom području od deset hektara krenuli u traženje vode, jer klimatske promjene upozoravaju da ona postaje sve dragocjenija. Pa Istra već sada ljeti ima redukciju korištenja vode u poljoprivredi, zato smo napravili istraživanje ovdje u masliniku i našli vodu.
Već smo riješili i vodopravne uvjete za bušenje bunara, pa ćemo uskoro i to započeti. Ta voda neće biti rezerva, jer navodnjavanje na taj način puno je isplativije. Za jedno navodnjavanje, jednu noć, trošimo oko 200 kubika vode, otprilike 50 do 60 litara vode po stablu. A kubik vode je oko sedam do osam eura pa, eto, puta 200 i to je cijena za jedno navodnjavanje, za noć. A navodnjavanje ide svakih 15 dana, pa nas u sezoni voda dođe oko 10 tisuća eura.
Naravno da bušotina dođe više, no masline nisu posao za godinu, dvije. Bušotina se itekako isplati za 20, 30 ili 50 godina, a istodobno daje i neovisnost. Ideja je bila probati raditi prvu bušotinu već ovog proljeća, no sve je jasnije da nećemo stići, pa je novi datum koji ciljamo za početak radova tamo najesen, iza berbe. Sve uvjete imamo, sad legalno možemo tražiti vodu – zadovoljan je maslinar pa dodaje:
– Maslinarstvo je rad, maslinarstvo je trud. Dugoročno, generacijski sigurno bolje i kvalitetnije od turizma. Ali u nas napraviš zgradu s tri apartmana i nakon toga lijepo ležiš cijelu zimu. Tako da baš nisam siguran da u dogledno vrijeme, u takvom okruženju, može doći do bilo kakve ekspanzije domaćeg maslinarstva. Za sada je tako i u mojim maslinarskim planovima, nema daljnjeg širenja jer smo sada u fazi kad smo stali na noge i sve to pokušavamo stabilizirati! – zaključuje puntarski maslinar Goran Bonifačić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....