U Karinskom i Novigradskom moru nedavno je zabilježeno izbacivanje nekih morskih organizama na obalu, a nitko ne može prepoznati o kojoj se vrsti radi pa šaljemo fotografiju s nadom da se može prepoznati.
Ana-Marija M., Zadar
Puno puta sam već ponovio, također i na ovome mjestu, da baš ne volim identifikaciju morskih organizama s fotografija jer često nisu vidljive neke specifične karakteristike koje mogu pomoći u identifikaciji.
Nažalost, danas mnogi pogađaju sve, ali ako se netko želi baviti znanošću i biti apsolutno siguran što govori ili piše, pogađanje baš i nije dio toga. Ipak, kod ove fotografije je vidljiva jedna karakteristika koja pomaže u identifikaciji, a to je ovaj smeđocrvenkasti okrugli dio okružen većim prstenastim i prozirnijim dijelom, što sve zajedno podsjeća na jaje na oko.
Upravo je ključ u tome jaju na oko jer se u engleskom govornom području ovaj organizam naziva upravo tako: fried egg jellyfish, pa je iz ovoga jasno da se radi o meduzi, i to vrsti latinskog imena Cotylorhiza tuberculata, koja se, s obzirom na to da spada u mediteranske endeme, naziva mediteranskom meduzom.
Stari organizmi
Inače, prije, i za vrijeme ljetnog razdoblja uglavnom izbjegavam pisati o opasnijim organizmima, u što pojedine meduze zasigurno spadaju, jer to uglavnom završi kao nekakva medijska histerija koja baš i nema veze sa željom da se šira publika nauči o organizmima koji žive u ljeti njima najdražem okolišu.
Stoga je možda upravo ovo razdoblje kad se o njima može pisati bez bojazni da će to ljude odvratiti od mora, jer je, pretpostavljam, broj kupača ionako drastično opao.
Dakle, meduze pripadaju velikoj grupi životinjskih organizama Cnidaria, koje mi zovemo žarnjacima, a koja se sastoji od preko 11 tisuća vrsta koje žive u slatkovodnom i morskom okolišu. Zapravo, ime meduza je neformalno, jer iako se žarnjaci dijele u četiri različite grupe organizama, ono što mi nazivamo meduzama zapravo je faza kada neki od tih žarnjaka postanu slobodno plivajući organizmi koji izgledaju kao klobuk (oblik zvona ili kišobrana) s pričvršćenim lovkama.
Spadaju u vrlo stare organizme jer se pretpostavlja da su na Zemlji prisutni već 700 milijuna godina. Iako im se tijelo sastoji od želatinozne tvari u kojoj voda može činiti i do 99 posto, od pamtivijeka služe i kao ljudska hrana, posebice u azijskom području. S druge strane, nije baš da su sve pogodne za ljudsku konzumaciju jer neke vrste u svojim lovkama sadrže otrov koji u dodiru s ljudskom kožom može kod ubodene osobe izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, a ponekad uzrokovati i smrt.
Problematične vrste
Odmah da riješimo dilemu: mediteranska meduza je bezopasna za većinu ljudi, dok sasvim rijetko kod senzibilnijih osoba može izazvati alergijsku reakciju koja rezultira svrbežom i željom za češanjem ubodenog dijela tijela. Njezin klobuk naraste i do 40 centimetara u promjeru i na neki način ta veličina potvrđuje općenito pravilo da što je meduza veća, to je problem manji.
Ipak, to ne znači da preporučujem njihovo diranje jer, kao prvo, to su živi morski organizmi koji nisu igračke, a, kao drugo, koliko ste sigurni da ste baš prepoznali o kojoj se vrsti radi. Naime, u Jadranu živi još nekoliko meduza od kojih neke mogu napraviti problem, primjerice mala morska mjesečina (lat. Pelagia noctiluca).
Obično je ljubičaste boje klobuka koji je nekoliko puta manji od dužine lovki koje, ako dođu u doticaj s ljudskom kožom, izazivaju jaču bol i ozljede slične opeklinama koje teško zarastaju, a poslije može ostati i ožiljak. Nadalje, kompas meduzu (lat. Chrysaora hysoscella) lako je prepoznati po obojenosti klobuka koji podsjeća na ružu vjetrova (kompas).
Također može nanijeti ozljede slične opeklinama, ali ne baš takvog intenziteta kao morska mjesečina. Morska pluća (lat. Rhizostoma pulmo) spada u velike meduze jer naraste do 60 centimetara promjera klobuka, a može težiti i više od 10 kilograma, a opasna je na razini mediteranske meduze.
Nove vrste
Uhati klobuk (lat. Aurelia aurita) naraste do dvedesetak centimetara i kozmopolitska je vrsta te isto ne spada u opasne meduze. Benovićeva meduza (lat. Pelagia benovici) spada u nove vrste meduza i nazvana je prema našem preminulom znanstveniku Adamu Benoviću.
Veličinom i oblikom je slična morskoj mjesečini pa je to vjerojatno i razlog zašto se ova vrsta tako kasno otkrila i zašto se o njoj još uvijek malo zna.
Inače, u Mediteranu postoji program praćenja razvoja meduza CIESM JellyWatch Program, koji provodi CIESM – Mediteranska znanstvena komisija, pa ako vas zanima gdje su meduze u pojedinom trenutku, preporučam web-stranicu: https://www.ciesm.org/marine/programs/jellywatch.htm.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....