Mostov zastupnik gazi Orbanovim stopama, poznata psihologinja komentira nam njegov ‘antipedofilski zakon‘: ‘To je krajnja svinjarija...‘

To je, moram to tako reći, krajnja svinjarija. Kaže nam to poznata psihologinja prof. dr. Mirjana Krizmanić.

Reagira na inicijativu mostovca Nikole Grmoje, koji je svoje pratitelje na Facebooku ovih dana zapitao podržavaju li njegovu inicijativu da se što hitnije izglasa "antipedofilski zakon" kojim će se uvesti najstrože moguće kazne za pedofile, ali i zaštititi djecu od seksualnih sadržaja i LGBTQ propagande.

Pravdao se Grmoja poslije da su ga živcirale reklame s duginim bojama na Euru. Da ni u jednom trenutku nije izjednačio pedofile i LGTB osobe. Da samo želi osigurati pravo roditeljima da odgajaju svoju djecu prema vlastitim vrijednostima. Uzalud.

– Time se želi ponovno izolirati LGBT osobe, što nije u redu. Pritom se za ostvarenje tog cilja koristi svaka prilika da se izolira LGBT skupina, samo zato što su drukčiji. Već tri desetljeća imamo svoju državu i svoju vlast, i konačno bismo trebali shvatiti da svi ljudi, i LGBT osobe, i invalidi, i oni koji su manje pametni od drugih i oni koji su više pametni od drugih, i oni koji su lijepi i oni koji su manje lijepi, moraju imati ista temeljna ljudska prava. I da se za njih ne moraju stalno iznova boriti. To zapravo znači da imamo svoju državu, državu u kojoj smo svi jednaki. Pa ma kakvi bili – ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju profesorica Krizmanić.

Slabe strane

Ne moramo se, naglašava ona, baš po svemu dijeliti i jedni u druge upirati prstom. Svatko ima i svojih vrlina i mana, jakih i slabih strana.

– Svi smo mi sudionici života koji nam svima jednako pripada. Meni, vama, mojoj mački, koju obožavam. Svim živim bićima... Mi dijelimo ovu zemlju. Ajmo je dijeliti što složnije i što pravednije – poručuje naša sugovornica.

Na djecu se pozivao i mađarski premijer Viktor Orban, gurajući u parlamentu zakon koji je izmiješao kazne za pedofiliju i širenje homoseksualnosti među maloljetnicima. Njegova vlada uvjerena je da bi popularizacija rodnih promjena i homoseksualnosti mogla naštetiti maloljetnicima u njihovu moralnom razvoju i oblikovanju rodnog identiteta. Nije ovo, dakako, prvi put da domaći političari kopiraju Orbanove ideje. Mađarski premijer tiha je patnja većine hrvatskih desničara, koji u čvrstoj ruci kojom on vlada Mađarskom vide ideal koji bi se trebao primijeniti i južnije od Drave, u Hrvatskoj.

– Razumljivo, svugdje, a posebno kod nas ima puno ljudi koji bi rado bili moćni, odlučni, koji bi vladali drugima, koji bi određivali kako se drugi trebaju ponašati. Njima Orban imponira. No pritom zaboravljaju da bi moć trebala proizlaziti iz znanja i dobrote, osjećaja za pravednost prema drugim ljudima i spoznaje da nitko nije zaslužan što je ljepši od drugih ili pametniji od drugih, niti je kriv što nije dovoljno lijep ili pametan – upozorava Mirjana Krizmanić. U stoljeću u kojemu živimo, naglašava ona, već bismo trebali imati osjećaj pravednosti za kvalitetu života koja bi za sve trebala biti podjednaka.

Veliki rizik

Iako su orbanovske ideje već neko vrijeme prisutne u Hrvatskoj – a svojedobno su ga hvalili i Željka Markić i Tomislav Karamarko – one su dosad ipak bile ograničenog dosega. Imale su svoje zagovornike i svoju publiku, ali nikada nisu zadobile podršku većine hrvatskih birača. Čak ni u doba kad je HDZ-om vladao Karamarko birači nisu dali većinsku potporu njegovim radikalnim idejama. On, uostalom, na parlamentarnim izborima 2015. nije uspio pobijediti jednu od neuspješnijih hrvatskih Vlada, onu Milanovićevu. Tada je na izborima trijumfirao Most, no što je društvo s Neretve više upadalo u svjetonazorsku priču, to im je rejting među biračima kopnio. U međuvremenu na sceni se pojavio Miroslav Škoro. Na predsjedničkim izborima 2019. dobio je solidan broj glasova, ali ipak nije uspio ući u drugi krug. Ni na parlamentarnim izborima nije podbacio, no ostao je bez ikakve vlasti. U Zagrebu je nedavno ušao u drugi krug, ali ga je u njemu hametice porazio Tomislav Tomašević iz platforme Možemo.

Hrvati, po svemu sudeći, ne vole pretjerano radikale. Niti su im skloni dati neke velike uloge.

– Dosad. S pravom strahujem što je sljedeće – priznaje Mirjana Krizmanić. Koja je uvjerena da strah od toga da radikali dođu na vlast nije nestao.

– Ako ih se pusti da se razmašu, oni će uvijek naći dovoljno pristaša koji su manje obrazovani, manje pošteni, manje humani... Zato je to još uvijek jako veliki rizik za hrvatsko društvo – zaključuje ova ugledna psihologinja.