Silvija Jurin televizijska je voditeljica i urednica emisije “Pomalo” na zadarskoj Diadora TV. Od manekenskih pisti i filmskih setova, do televizijskih studija i reporterskog terena - sve je to obilježilo našu sugovornicu. Bila je lice The Grand Toura, nosila revije za svjetske modne kuće, a danas uspješno gradi karijeru u medijima. U ćakuli za Reflektor Slobodne Dalmacije uz osmijeh govori o majčinstvu, kolegama, kritikama i neobičnoj sreći koju pronalazi u planinarenju po Velebitu, a otkrila nam je i kako će treći put postati mama.
Emisija “Pomalo” upravo je krenula na ljetnu stanku, a vi i cijela ekipa na zasluženi odmor. Kad rezimirate prethodnu sezonu, što vam je najviše ostalo u sjećanju?
- Bilo je puno lakše raditi nego prethodnih sezona. Moj tim i ja smo se već dobro uštimali. Uvijek je izazovno pronaći goste jer ih trebamo četiri dnevno, ali poznajem dosta ljudi, pratim vijesti i ideje uvijek dođu. Pomažu i kolege, poput Tota, koji mi često dobaci neki prijedlog. Svaki dan imamo “hit dana” koji biramo prema vlastitim preferencijama i tad se moja realizatorica Ivana Maslać i ja rasplešemo – emisija uvijek počne plesom i smijehom. Nas troje činimo emisiju: Ivana kao realizatorica, Marin Gospić kao tonac i ja kao urednica i voditeljica. Moram spomenuti i kolegu Nevena Pavelku, koji također vodi emisiju dvaput tjedno. Kad je on u studiju, ja radim terene za redakciju. Raditi na Diadora TV-u je stvarno gušt – uvijek dinamično, zabavno i neizvjesno, a ja to obožavam!
Bacite me u Saharu...
U vašoj emisiji nema mjesta crnim vijestima. Pokrivate li osim Zadra i priče iz drugih dalmatinskih županija?
- Emisija je mozaična i bavimo se apsolutno svim temama, a najmanje politikom – iako i toga ponekad ima, ali minimalno. Biram teme koje i mene osobno privlače. Najdraže mi je ugostiti glazbenike, glumce, kreativce s nekom životnom pričom, ali svi su dobrodošli. Često imamo i javljanja iz drugih županija – trudimo se pokriti sva zanimljiva događanja, iako Zadarska županija ipak prevladava. Najviše bismo voljeli da nam se ljudi sami javljaju – to bi bilo idealno! E, tek tad ne bismo morali ništa raditi. (smijeh)
Na Diadori radite već šest godina. U kojem ste se trenutku zaljubili u novinarstvo? Jeste li još kao dijete znali da ćete jednog dana biti pred kamerama?
- Jedno sam vrijeme radila na Soundset radiju i Radiju 057, ali televizija je moja prva ljubav, radio je drugi izbor. Odgovara mi ta dinamika, neizvjesnost – nikad ne znaš kakav će ti biti dan, gdje ideš, s kim ćeš razgovarati. Volim ljude, volim se snalaziti, volim zadatke, to trčanje po terenu, brzinu, pronalaženje sugovornika... Volim se izvući iz situacije! Ne vole svi stati pred kameru, ali ja imam osjećaj za takve – lako ih nagovorim. Ima i tvrdih oraha, ali njih brzo prepoznam i ne gubim vrijeme – idem dalje.
Često mi gosti nakon emisije kažu: "Bilo je ugodno, opustila si me, doći ću opet." E to je to! Moj je stil opušten – kao da pijemo kavu u kafiću. Sve to ne bi bilo moguće bez naše direktorice Marije Vicković, koja mi je dala slobodu u radu. Zahvaljujući njoj svi radimo sa smiješkom – onako kako želimo i volimo! I hvala joj na tome!
Kako su izgledali vaši TV počeci?
- Nikad nisam znala što ću biti kad odrastem, zato sam i studirala ekonomiju pa kasnije marketing. Zbog svog jezika i znatiželje završila sam na televiziji. Sjećam se trenutka kad sam srela kolegu Danijela Vučinovića na Loži u Zadru. Dva dana prije vidjela sam ga na televiziji, a kad smo se sreli, bocnula sam ga: "Di si, Danijel? Kako ono vodiš emisiju! Bože sačuvaj." On mi je odgovorio: "Evo ti taman otvoren natječaj za voditeljicu – prijavi se." I jesam. I prošla. Početak je bio katastrofalan.
Nitko me nije učio, a i ono malo savjeta koje sam dobila nisam znala primijeniti. Sve je izgledalo loše, ali odlučila sam – idem dalje, pa makar se sramotila. Gledala sam se na televiziji s rukama preko očiju kako bih shvatila što treba popraviti – a trebalo je sve! I tako sam sama sebe korigirala. Takvo učenje traje dugo, ali s vremenom dođeš do točke kad te više nije sram. Još imam posla na sebi – tom procesu nema kraja. Danas više nemam ni straha ni srama, ali nikad nisam posve zadovoljna. Moja vrlina je da se uvijek snađem – mogu me baciti u Saharu, ja ću naći vode!
Slučajno u svijetu mode
Zanimljivo je i da ste se dugo bavili modelingom i nosili revije za velike modne kuće. Kako ste završili u tim vodama?
- U manekenstvu sam završila sasvim slučajno, kao i na televiziji. Ana Gojanović me zaustavila na cesti i pitala bavim li se time. Tada sam imala 16 godina i počela putovati. Prvu reviju sam nosila s 12, s tada 16-godišnjom Korinom Longin i Miss Hrvatske Anicom Martinović. Manekenstvo me pratilo jer sam visoka i mršava – nudili su mi poslove koje sam prihvaćala prvenstveno zbog putovanja. Paralelno sam išla u školu, kasnije studirala.
Dok su druge djevojke odustajale od škole, meni to nije padalo na pamet. Putovala sam, nosila revije, upoznavala ljude, izlazila i uživala. U Hrvatskoj sam radila Fashion.hr, Cro-a-Porter, a u inozemstvu za Dolce & Gabbana, Gianfranco Ferré, Jean Paul Gaultier... Taj svijet mi nikad nije bio napet – lickanje, ogledala... Bavila sam se manekenstvom samo zato jer sam mogla.
Poznati ste i kao Grand Tour djevojka. Ispričajte nam malo o tome...
- Sad kad ovako gledam – i The Grand Tour se dogodio spontano. Poslala sam im dvije fotke i – primili me! Snimanje je bilo zakazano u 13:00 u Šepurinama, na napuštenom aerodromu. Nitko mi nije dao nikakve upute – nisam imala pojma što trebam raditi. Samo sam stajala. Snimatelji svuda oko mene, a ja – stojim. Onda me Jeremy Clarkson malo provozao, ja sam se malo derala, nešto smo pričali i to je bilo to. Kratko i slatko.
Drugi dan snimali smo dulje, na nekoj prašnjavoj cesti u Jasenicama. Tad smo se već sprijateljili. Inače, snimanja za filmove su dosadna – puno čekanja, malo rada. Taj dan se auto čak i pokvario, pa sam se ja hladila u grmu i čekala. (smijeh)
Sve u svemu – suradnja profesionalna i dobro plaćena. Kad je ta sezona izašla, ja sam bila trudna. Digla se prašina, počela sam dobivati ponude za polugola snimanja u nekim auto-magazinima, ali meni to nije padalo na pamet. Namjerno sam nabijala cijenu da odustanu – trebala mi je tišina. Jeremy mi se još par puta javio, znao bi poslati poruku kad bi bio u Hrvatskoj, ali više se nismo sreli. Ostalo je na porukama.
Što vam je u karijeri bilo najizazovnije?
- Najveći izazov? Majčinstvo! Imam zadatak odgojiti prave muškarce. Maro i Roko su moji najveći izazovi i tu nema prostora za greške.
Imate li ambicije raditi na nekoj od nacionalnih televizijskih kuća?
- Moje ambicije nisu zapisane. Volim sve što je novo i izazovno. Ako mi netko ponudi nešto što mi se svidi – sve je moguće.
Volim sposobne muškarce
Kako se nosite s kritikama?
- Naravno da ima kritika – i to je u redu! Dobra kritika mi pomaže. Znači da nas netko gleda i prati. Ali svjesna sam da postoje i oni zlonamjerni, koji komentiraju samo da bi vam uništili dan. Njima pošaljem ljubav – jer znam da su nesretni. Kad mi netko da konkretnu, konstruktivnu kritiku – to cijenim.
Kako se opuštate kad ne radite?
- Družim se sa svojim prijateljima – nemam ih puno. To su Ajra, Mare i Mate. Ljudi kojima vjerujem i s kojima se smijem. Odavno sam se riješila falših ljudi – krvopija. Imam mali krug velikih ljudi. Trenutno sam posvećena obitelji, djeca su mala i tu uvijek ima posla, ali moj prvi izbor za opuštanje je planinarenje po Velebitu.
Kako suprug i djeca gledaju na vaš posao? Čime se bavi vaš muž?
- Moj muž je bravar – odličan majstor za sve. Volim sposobne muškarce! Ne pričamo često o poslu – tu i tamo se savjetujemo, uglavnom oko međuljudskih odnosa. On je potpuno drukčiji od mene – miran, drži se poznatog. Ja sam za nova poznanstva, pričala bih sa svakim. Obožavam kod njega to što mi daje potpunu slobodu. Nikad nije ljubomoran, ne ispituje me, potpuno mi vjeruje. Mogu ići na kavu s kim god hoću. Imamo veliko povjerenje jedno u drugo.
Uskoro ćete i treći put postati mama. Kakav je osjećaj?
- E sad ste svima otkrili tajnu koju još nisam iznijela u javnosti! Da, treći put ću postati mama! Iskreno, nisam vjerovala da ću biti mama ni drugi put, a kamoli treći. Ali eto, netko je poželio doći u našu ludu obitelj – i tome se svi skupa jako radujemo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....