Zapadnoeuropske cijene rente, a primanja s dna ljestvice članica Europske unije – u takvoj se situaciji na splitskom području nalaze brojni domaći podstanari s prosječnim plaćama (i ne samo splitski), koji u grozničavoj potrazi za iznajmljenim, cjenovno pristupačnim prostorom u kojemu bi prespavali, pripremili vlastite obroke, eventualno se podružili s obitelji i prijateljima ili naprosto samo odmorili od naporna rada, gube bitku s konkurencijom iz Ukrajine, Nepala, Filipina. Ubrzo će, kako stoje stvari, i s Kinezima!
Na splitskom tržištu, ali i u okolici (Kaštela, Solin, Podstrana...), cjenovno pristupačnih stanova za takvu kategoriju podstanara sve je manje. Najamnine su otišle u nebesa, pa se mnogi među njima pribojavaju kako će biti prisiljeni zaboraviti na dosadašnji - samostalan način življenja u podstanarstvu.
Zbog velike potražnje podstanarskih kvadrata vrlo je izvjesno kako će se početi događati ono što je, primjerice, iskusio i još uvijek to prolazi velik broj Hrvata na radu u Irskoj koji u podstanarstvu žive u zajednicama.
Život u podstanarskoj komuni podrazumijeva, recimo, zajedničko plaćanje skupog najma velike kuće, koju, kako bi prošli jeftinije, unajmi veći broj međusobno nepovezanih ljudi i tako sebi smanje troškove. Svatko od njih u cijeni najma plaća zasebnu sobu, a kuhinju i dnevni boravak dijeli s ostalima. To je samo jedan od primjera u situaciji kada velika potražnja za podstanarskim kvadratima u slučaju njihova manjka na tržištu diže cijene stanarina u nebesa.
S povećanim uvozom radne snage ti se trendovi prelijevaju i na Hrvatsku. Žarišta postaju lokacije poput Splita čije tržište podstanarskih stanova godinama puca zbog apartmanizacije i sve većeg broja stanova namijenjenih isključivo turističkom najmu, koji tijekom godine zjape prazni.
Po novome, "obični" splitski podstanari, nakon svojedobnog udara s dolaskom platežno sposobnije konkurencije iz ratom zahvaćene Ukrajine ili stranih studenata, imaju još manje šanse za opstanak. Osim što su često prisiljeni izlaziti iz njima preskupih podstanarskih stanova uoči turističke sezone, vlasnici nekretnina sada su skloniji iznajmiti ih stranim radnicima od kojih mogu dobiti znatno veće iznose u eurima.
Samo za radnike
- Dobijem u ponudu super trosoban stan s velikim parkingom u Kaštelima, stvarno dobro uređen. Tri velike spavaće sobe s dva do tri kreveta za pristojan novac. Ovo pristojan pod navodnike jer sam svjesna kako je tisuću eura danas za nekoga enorman iznos. Ali doslovce mi čovjek kaže: "Samo za radnike."
Jer što je?! Njih šest, da svatko po 150 eura, skupa s režijama neka ih dođe 200-250, njima je to super za život. Neće puno platiti stanovanje, a vlasnik stana je super zadovoljan, jer nema male djece pa neće imati problema s iseljavanjima i slično. Eto, to je, nažalost, naša realnost - kaže Anita Lozo, vlasnica agencije za nekretnine "Splitski vali", ističući kako cijene najmova u ovim okolnostima sasvim sigurno neće padati.
Upravo u slučaju većih stanova na snazi je trend koji potkrepljuje spomenuti primjer. Situacija se izmijenila u zadnjih mjesec, dva dana, kako su počeli pristizati strani radnici na Jadran.
- Jedna gospođa u Kaštelima mi je rekla kako bi, da ima tri stana, sva tri mogla napuniti Kinezima. Oni sada dolaze graditi pristupne ceste... Puknut će grad Kaštela jer će se javiti potreba za stanovima za njih, iako oni grade kontejnerska naselja za radnike. No, višepozicionirani inženjeri i sličan kadar ne spavaju u kontejnerima.
Sad, pored sve muke koju imamo za sezonu, imat ćemo još i to. Kad se gradio Pelješki most, našim ljudima je to bilo super u manjim mjestima okolo jer ona nisu atraktivna za turizam. Ali ovdje i Kaštela dobro rade u turizmu, a imaju i podstanare - podsjeća Lozo. Kako će onda domaći podstanari preživjeti u svemu tome s plaćama kakve imaju?
- Opet se vraćamo na to da Grad Split, skupa s državom, mora imati ciljanu stambenu politiku. I to prvenstveno za mlade, jer starijih od 50 baš i nema puno da traže najmove. Osim Ukrajinaca - navodi Anita Lozo.
Najugroženija je mladost
U ovoj priči ključna je još jedna činjenica. Svi novopridošli inozemni podstanari u Splitu i na njegovu širem području, koji iz iznajmljenih stambenih kvadrata sve više istiskuju domaće, nisu čak ništa osobito platežno sposobniji, ali su spremni dijeliti životni prostor.
- Ide se na broj kreveta. Oni su, vjerojatno, manje platežno sposobni nego prosječan splitski podstanar s obitelji. Sami, vjerojatno, ne mogu izdvojiti više od 150 do 200 eura, ali kad mogu dijeliti stambeni prostor s njih pet, onda su u prednosti - podastire jednostavnu matematiku Anita Lozo. Sve to, nažalost, utječe na pad standarda u načinu življenja domaćih ljudi, prvenstveno mladih.
- Oni su ti koji najviše traže podstanarske stanove. Mladost između 20 i 35 godina je najugroženija skupina. To bi riješila pametna stambena politika grada i države. Ima puno gradske zemlje, to se relativno brzo može riješiti. I dokumentacija i sve što ide, s europskim fondovima. Ako jedna Švicarska ima takve "komune", ako jedan Beč ima takve "komune", a riječ je o visokorazvijenim zemljama i gradu koji je proglašen najboljim za život u cijelom svijetu, onda o čemu mi pričamo. Ako oni to mogu raditi, zašto mi ne možemo - pita Anita Lozo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....