Malo tko bi očekivao da će put od proizvodnje namještaja voditi do uzgoja aronije u kamenjem popločanom kršu Dalmatinske zagore. Upravo su to učinili supružnici Ante i Sanja Perković iz Aržana u općini Cista Provo, koji su nakon tri desetljeća u industriji odlučili zamijeniti tvornicu plantažom i započeti sasvim novo poglavlje života.
Naime, ova zanimljiva poduzetnička priča počinje upravo u tom selu nedaleko od granice sa susjednom BiH, gdje je obitelj Perković započela svoj poduzetnički put koji će obilježiti njihov život. Najprije su pokrenuli tu već spomenutu proizvodnju namještaja gotovo ni iz čega. Danas, nakon desetljeća rada, stvaranja i odricanja, njihova se priča razvila u neočekivanom smjeru. U vrijeme pandemije koronavirusa odlučili su napraviti zaokret i okušati se u nečemu potpuno drukčijem, točnije u ekološkoj proizvodnji aronije, i to u zahtjevnim uvjetima krša ovog dijela naše Zagore.
– Krenuli smo ni iz čega – prisjeća se Ante i dodaje: prije trideset godina počeli smo s proizvodnjom namještaja kada je to malo tko radio, i s vremenom smo tu proizvodnju podigli na višu razinu. Tvornica je godinama zapošljavala dvadesetak radnika, a tržište je uglavnom bilo vezano uz Split i širu regiju. Posao je rastao, razvijao se i omogućio obitelji stabilan život. No, kako ističe, nakon pandemije došlo je do promjena.
Nije se moglo ulaziti ljudima u kuće. Jednostavno blokada. Pa smo, rekao bih, stagnirali. Slijedom toga krenuli smo s reorganizacijom, odnosno smanjenjem broja radnika i prilagodbi novim okolnostima. U čemu su naša dva sina napravili jedan novi preokret u poslovanju. U međuvremenu smo smanjili radnu snagu, a povećali obim posla – govori nam začetnik tvornice namještaja u Aržanu, a danas pionir uzgoja aronije u tom mjestu Imotske krajine.
U međuvremenu su i on i supruga otišli u mirovinu i počeli razmišljati što dalje. I upravo tada rađa se ideja koja će ih odvesti u potpuno novi svijet poljoprivrede. Bio je to odvažan preokret. Istina, i prije su se Perkovići bavili proizvodnjom hrane u tvornici pod vedrim nebom. Ali tada skromno, za obiteljske potrebe. Međutim, "zatvaranjem" u kuće tijekom pandemije rađaju se i nove ideje.
– Jednostavno sam uzeo bager i počeo krčiti zemlju. Iskreno govoreći, u počecima nisam znao što bih u budućnosti radio. Rojile su se mnoge ideje. Cijelo sam vrijeme surfao po internetu tražeći što bih mogao raditi, analizirao, učio i shvatio da bi aronija bila pun pogodak. Iako smo i prije cijeli život bili bliski zemlji, odluka da pokrenemo plantažu ovog ljekovitog voća nije bila vođena tržišnim analizama, već prije svega intuicijom i uvjetima terena.
Certifikat za ekoproizvodnju
Nismo razmišljali o tržištu. U poljoprivredi nikad ne znaš, možeš proizvesti i ne prodati. Gledali smo što može uspjeti ovdje kod nas. Ključan faktor bila je nadmorska visina od nekih 750 metara i klimatski uvjeti. Kasni proljetni mrazevi ovdje su veliki problem za mnoge kulture, pa tako i za aroniju. To nam je u počecima stvaralo nekakve nedoumice, a opet, ta ista biljka u zimskom periodu može podnijeti i znatno niže temperature. Zato smo se odlučili baš za nju – objašnjava nam Ante zašto baš aronija i zašto Aržano.
I dok se selo iščuđavalo Perkovićevim novitadama, on je na zemljištu od 14 hektara, koje je kupio od države kao koncesiju na razdoblje od 50 godina, na površini od dva hektara posadio oko 5000 ovih listopadnih grmova čije korijenje potječe iz Sjeverne Amerike. Od samog početka odlučili su ići putem ekološke proizvodnje. Već sada imaju certifikat za ekološku proizvodnju i certifikat za sok. To im je jako važno.
– Ekološki pristup nije bio lak, ali za nas, ako se mislimo ozbiljno baviti, nije bilo alternative. Mi ovdje živimo, radimo i želimo proizvod koji je zdrav. Kažu da je aronija među najzdravijim voćem na svijetu, i to nas je dodatno motiviralo. Trenutno proizvodimo prvenstveno sok od aronije, dok smo u manjim količinama eksperimentirali i s vinom, marmeladama i drugim proizvodima – ističe Sanja paletu svojih proizvoda. Posebno je veseli što se dobar dio, u prvom redu soka, proda na kućnom pragu, a nešto i u splitskim dućanima zdrave hrane.
Mada je po njoj, a s njom se slaže i suprug, vino dodatna vrijednost u njihovu budućem poslovanju. I to ono bez dodatka šećera, samo uz prirodnu fermentaciju. Prve analize su pokazale vrhunsku kvalitetu.
– Mi smo već u prvoj sezoni proizveli vino od bobica aronije s 12 posto alkohola bez zrnca šećera. To je, po nama, vrhunska priča. Znači, imate ekološki proizvod, u ovom slučaju vino, od najzdravijeg voća na svijetu s visokim udjelom antioksidansa, vitamina i minerala koji, po nekim analizama, jača imunitet i čisti organizam od štetnih tvari – prednosti su vinske proizvodnje od aronija iz Aržana.
Izazovan početak
Međutim, nije uvijek sve išlo glatko. Iako se aronija smatra otpornom biljkom, prve godine pokazale su se izuzetno zahtjevnima. Suša im je skoro uništila nasad. Spasili su ga doslovno ručnim zalijevanjem, uz pomoć cisterne od 1000 litara, crijeva i rada po cijele dane. Nije bilo slobodnog hoda. Trebalo je biljku spasiti, pa je opet valjalo "pokrenuti moždane vijuge". Pa su ih te sušne godine potaknule na ulaganja u sustav navodnjavanja. Danas imaju izgrađen sustav "kap po kap", ali i vlastiti rezervoar vode kapaciteta 400 kubika, smješten oko 600 metara od plantaže.
– Iskoristili smo prirodni pad terena i kišnicu kojom se puni naša vodosprema, otvorili ventil i voda sama ide. To je idealno rješenje. Ukupna naša ulaganja u sustav navodnjavanja bila su oko 10.000 eura samo za rezervoar, dok je ukupna investicija znatno veća. Koliko smo do sada uložili u ovo što vidite, to se više ni ne računa. Možda se nikad neće vratiti kroz novac, ali vraća se kroz život – dodaje naš sugovornik.
Iako je nasad još relativno mlad, već sada daje rezultate. Prve plodove imali su već nakon prve godine, istina skromne, ali prve dvije godine bile su borba za opstanak, ne za rod. Nadaju se da će u punom rodu biti u iduće dvije do pet godina, kada se očekuje prinos od deset, odnosno dvadeset tona ovih tamnih bobica.
– To je realan kapacitet za ovu površinu – objašnjava nam Ante. Trenutno je potražnja veća od ponude, što im daje dodatni optimizam.
– Aronije zapravo nedostaje na tržištu, barem u našoj okolini. Zato vjerujemo u njezinu budućnost, a i isplativost naših ulaganja. Unatoč svemu radu, kvaliteti i potencijalu i činjenici da smo jedina plantaža ovog kapaciteta u županiji, susreli smo se s brojnim administrativnim i financijskim preprekama. Javljali smo se na natječaje za fondove, ali nismo uspjeli. Kad nemaš ništa – ne možeš dobiti. Kad nešto napraviš, onda si prevelik. Posebno nas frustrira sporost sustava. Rezultate natječaja dobiješ nakon tri godine, a u međuvremenu cijene odu dvostruko, trostruko... To jednostavno nije održivo. Zbog toga smo odlučili ulaganja financirati vlastitim sredstvima. Naša tvornica namještaja naša je banka – kaže ovaj poduzetnik. Posebno ističući važnost zajednice u njihovu poslovanju.
Da nije susjeda...
Supruga Sanja napominje da je osobito zahvalna svojim susjedima i prijateljima.
– Tri godine su nam mještani dolazili pomagati u berbi. To ne smijemo zaboraviti. Vidjeli su koliko se mučimo i trudimo i uvijek su nam uskakali upomoć. Zato bih ovim putem svima skupa zahvalila – zahvalno će Sanja.
Danas se berba dijelom obavlja strojno, iako još traže optimalno rješenje. A to će riješiti skorim investiranjem u novu beračicu. Međutim, tu nije kraj. Dapače, još je mnogo toga u planu. Iako je aronija trenutno u fokusu, Perkovići već razmišljaju o novim projektima. Planiraju u dogledno vrijeme proširiti proizvodnju sadnjom šljiva, vinove loze i jabuka. Samim time i razvoj dodatnih proizvoda. No možda najzanimljivija ideja odnosi se na turizam.
– Razmišljamo o tzv. robinzonskom turizmu, da ljudi dođu ovdje, odmore se, beru voće, uživaju u prirodi, bez buke i stresa. Takav koncept već postoji u nekim dijelovima Hrvatske i pokazuje se uspješan. Želja nam je da tim budućim našim gostima ovo naše poslovanje ne predočimo kao poljoprivredu, već kao doživljaj.
Budući da moja supruga dolazi iz doline Neretve i cijelo vrijeme njezina obitelj ima nekoliko stotina stabala mandarina, oni u svoje nasade tijekom berbe dovode strane goste. Što je po meni dobra priča koju želim prenijeti u Aržano – ideja je Ante Perkovića čija priča nije samo storija o aroniji. Priča o Anti i Sanji zapravo je, kažu u Aržanu, priča o životu, radu i stalnom traženju novih putova. Oni za svoje projekte kažu da nikada nisu znali što će se na koncu iz svega izroditi. Koji će rezultat donijeti.
– Kreneš pa vidiš. Ako uspiješ – uspiješ, ako ne – nisi uspio – smije se Ante. I dodaje ono što možda najbolje opisuje njihovu filozofiju:
– Sve što smo napravili, napravili smo radom. Ništa nije došlo samo od sebe...
Od tvornice namještaja do plantaže aronije u surovom kamenjaru naše Zagore, njihov put pokazuje da se upornošću i radom može stvoriti nešto vrijedno, čak i tamo gdje se na prvi pogled čini da je to nemoguće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....