Nakon što je dobio terapiju za rijetku bolest, bacio se s drugog kata KBC-a. Žalio se majci da ga ‘zove vrag‘

Sedam godina od podizanja optužnice i čak 16 godina od događaja u splitskoj bolnici koji je umalo kobno završio za jednog pacijenta, na splitskom Općinskom sudu nepravomoćno je od optužbi za nesavjesno liječenje oslobođen danas 70-godišnji liječnik iz Drniša.

Teretilo ga se da 28. siječnja od oko 19 sati pa do 29. siječnja 2009. godine do oko 5.30 sati, dok je bio dežurni liječnik KBC-a Split na Križinama na Internoj klinici, u sklopu koje se nalazi Odjel za hematologiju, nije poduzeo sve što je mogao i trebao da pod trajni nadzor stavi ili fiksira za krevet (veže – op.a.) pacijenta koji je bolovao od rijetke i po život opasne bolesti te je njegovo liječenje steroidom i plazmaferezom dovelo do poremećaja svijesti, uznemirenosti i dezorijentiranosti.

U optužnici je stajalo da je, iako je takvom pacijentu za smirenje dao normabel od pet miligrama, "pristajući da zbog takvog poremećaja svijesti istome bude doveden u opasnost njegov život", nije pacijenta stavio pod trajni nadzor ili fiksirao za krevet.

Zato je ovaj halucinirao i tog jutra je oko pet sati izišao iz svoje bolesničke sobe, tumarao je bez kontrole po bolnici, a onda se bacio s drugog kata bolnice. Zadobio je teške i po život opasne ozljede i to prijelom lubanje uz nagnječenje mozga s edemom, prijelome kostiju lica, zgnječenje i djelomično otkinuće lijevog gležnja i stopala pa mu je morala biti amputirana potkoljenica... Ostao je živ.

Tijekom suđenja, oštećeni pacijent je kazao da se sjeća da je došao u bolnicu, da je primio plazmaferezon i da se loše osjećao, pa je njegova majka htjela ostati s njim, ali da se ne može sjetiti detalja što se tad dogodilo jer ima određene rupe u sjećanju. Naveo je kako se sjeća da je neka medicinska sestra rekla majci da nema potrebe da ostaje s njim jer da u bolnici ima kompletnu medicinsku skrb.

Iščupao kateter

Njegova je majka, pak, ispričala i kako je te večeri u bolnici bio dobro raspoložen, ali da je primijetila kako neobično puno govori, pa da je o tome obavijestila sestru čije ime ne zna. Dan ranije je njen sin imao priključen venski kateter na vratu, ali ga je iščupao.

Vidjela je ispod kreveta u torbi odjeću umazanu krvlju, a neki liječnik joj je rekao da što hoće, da je njen sin iščupao venski kateter. Ocijenila je, kao laik, da se o njenom sinu ne vodi dobra skrb pa je predložila prebacivanje u Zagreb, ali su joj rekli da nije sposoban za transport. Te večeri, 29. siječnja oko ponoći, sin ju je zvao na mobitel i zamolio da zove medicinske sestre da dođu u sobu, da se ne osjeća dobro i da se boji vraga koji ga želi odvesti u svoje carstvo.

– Zapravo je buncao, pa sam nazvala Odjel hematologije i neku od medicinskih sestara zamolila da ode u sobu. Sestra je rekla da zašto je zovem kad on ima zvono, a ja sam odgovorila da bi je on zvao da može. Ta medicinska sestra mi je rekla da je pustim na miru jer da mu je liječnik dao normabel. U 5.45 sin me opet zvao i rekao da ga neki vrag hoće povesti u kraljevstvo i da on neće s njim nego s Bogom. Nazvala sam opet odjel, ali se nitko nije javljao – posvjedočila je majka.

Okrivljeni liječnik branio se tvrdeći da su ga sestre zvale jer je pacijent bio nemiran, porazgovarali su i dao mu je normabel pa se smirio na par sati.

– Praksa davanja normabela ili drugih tableta za smirenje ili spavanje je standardna praksa i sestre je traže za makar jednog pacijenta prilikom svakog dežurstva. Pacijent je u razgovoru bio potpuno svjestan i pribran i ništa nije ukazivalo na izvanredno stanje, budući da se radilo o nemiru, koji nije neuobičajen kada mladi ljudi borave u bolnici.

U optužnici je stajalo da liječnik nije pacijenta stavio pod trajni nadzor ili fiksirao za krevet, zato je ovaj halucinirao, izišao iz svoje bolesničke sobe, tumarao bez kontrole po bolnici, a onda se bacio s drugog kata

/Shutterstock

Sestrama sam napomenuo da ga prate i javljaju mi eventualne promjene, s obzirom na to da je soba u kojoj je ležao bila preko puta sestrinskog pulta, a one su pratile njegovo stanje i neovisno o mojoj opasci.

Tada nismo imali jedinicu intenzivne njege osim gastro intenzivne, gdje je upitno bi li mu mogla biti pružena adekvatna skrb kao na odjelu gdje se liječio, ali ni tu ne bi bio bolje zbrinut, jer ni tamo pacijenti nisu vezani niti postoje rešetke na prozorima, a ovakvih nesreća je bilo i na intenzivnoj.

Mjere prisile primjenjuju se samo prema pacijentima s osobito teškim duševnim smetnjama u osobito hitnim situacijama ozbiljnog i izravnog ugrožavanja vlastitog i tuđeg života, zdravlja i sigurnosti. Kako pacijent nije ni približno, po mojoj procjeni i po procjeni liječnika koji su bili zaduženi za njegovo liječenje, bio u takvom stanju, nije bilo potrebe za prisilom. Smetao je drugim pacijentima, ali ništa više od toga – pojasnio je liječnik.

Pravni kontinuitet

Kazao je da nigdje iz pisane dokumentacije nije vidio da je pacijent iščupao centralni kateter, a da je to znao možda bi bio oprezniji. Naveo je i da je i trebala fiksacija, teško da bi je mogao napraviti, jer je pacijent bio takve konstitucije da bi to bilo neizvedivo, pa je davanje lijekova za smirenje bila jedina realna opcija.

– Iskreno mi je žao gospodina, ali ni na koji način se ne osjećam krivim za propust u njegovom liječenju, smatram da sam mu brzom reakcijom nakon nesreće spasio život. Teško je prihvatiti da medicina ima svoje granice i da na brojna stanja još uvijek nemamo pravovremene ni kvalitetne odgovore, a dežurni su liječnici po svojoj namjeni ograničeni u svom djelovanju i postupaju prema obvezujućim smjernicama i posebnim pravilima koje sam u potpunosti pratio. Ni na koji način nisam mogao drugačije reagirati, da sam imao potpune informacije prilikom preuzimanja dežurstva, za ovog pacijenta osigurao bih bolji nadzor, tako da bih uputio kolege iz hematologije da zbrinu pacijenta – naveo je danas 70-godišnji doktor.

Vještvo Medicinskog fakulteta u Zagrebu je utvrdilo da je "podcijenjeno njegovo opće stanje, uznemirenost, agitiranost i nemogućnost kontrole". Vještaci smatraju da je pacijenta trebalo premjestiti u jedinicu trajnog nadzora.

– Neadekvatna procjena pogoršanja stanja svijesti u konkretnom slučaju, unatoč adekvatnom liječenju predstavlja očiti propust koji je rezultirao padom pacijenta s drugog kata i nastankom višestrukih ozljeda. Fiksacija pacijenata za krevet je postupak koji se provodi kod niza različitih stanja, a ne samo kod TTP-a. Niti u slučajevima TTP-a nije obvezna ako nisu izraženi simptomi nemira i agitiranosti – naveli su vještaci.

Nakon podizanja optužnice, 4. lipnja 2018. godine izdan je kazneni nalog kojim je liječnik proglašen krivim i osuđen na osam mjeseci uvjetno na tri godine. No, on se žali pa u sudskom postupku 17. svibnja 2023. godina biva osuđen na deset mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine. I tu ide žalba, pa Županijski sudu u Rijeci ukida 17. srpnja 2024. godine presudu i vraća na novo suđenje.

Sad je "umirovljenik s produljenim pravom rada" oslobođen krivnje i to zato jer je sutkinja splitskog Općinskog suda utvrdila da ne postoji pravni kontinuitet.

–- Okrivljeniku se ne može staviti na teret počinjenje kaznenog djela koje nije bilo propisano Kaznenim zakonom u vrijeme kada je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret... Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego što je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna ili druga kaznenopravna sankcija koja nije određena zakonom.... Kazneno djelo iz čl. 181. st. 3. KZ/11 u potpunosti je novi teži oblik kaznenog djela, a to je prouzročenje osobito teške tjelesne ozljede druge osobe, a koje se stavlja okrivljeniku na teret i koje djelo nije bilo propisano u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti pa je sud okrivljenika oslobodio od optužbe – stoji, uz ostalo, u presudi splitskog suda.