Mali je broj pršuta na hrvatskom tržištu - a bit će da ih se proizvodi barem pola milijuna - čiji se put može pratiti od (hrvatskog) polja do (hrvatskog) stola. A upravo se za to zalaže Ivan Meštrović, dr. med. iz Studenaca, možda najozbiljniji, a sigurno jedini proizvođač dalmatinskog pršuta od crne slavonske svinje. U svom reprodukcijskom centru kapaciteta preko tisuću svinja, Meštrović danas uzgaja oko osamsto „fajferica“.
Jedinstvenost ovoga projekta svakako je i to što se njihov vlasnik, nakon godina provedenih u Splitu i Zagrebu, vratio na rodnu grudu gdje je, u do jučer sivom kamenjaru, stvorio vrhunsku gospodarsku, pa i turističku priču s akcentom na tezu "vjerovali ili ne".
- Nakon završene srednje škole i medicinskog fakulteta, okušao sam se u farmaciji. Trenutno naša veledrogerija ima svoja predstavništva diljem regije. Osim u Hrvatskoj, zastupljeni smo i u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sloveniji.
Međutim, uvijek me vukla rodna gruda i onaj nekadašnji život ostavljen kada sam kao četrnaestogodišnjak otišao iz sela. Otud ideja da se vratim iskonu i krenem, onako hobistički, s kravama i svinjama, priča nam svoju nevjerojatnu priču Ivan Meštrović, dok nas provodi kroz svoje imanje koje se danas proteže na desetke hektara.
Mada je sve započelo s dvije buše i nekoliko svinja, hobi je ubrzo prerastao u ozbiljan biznis. Izgradnjom dviju farmi i sušare za pršute, Studencima je vraćena stara slava postojbine najboljeg dalmatinskog pršuta. Na sedamsto metara nadmorske visine i s izraženom ružom vjetrova, njegov proizvod dobiva prirodnu aromu i čulnu percepciju koja u ustima poprima poseban značaj i prepoznatljivu ‘studenačku teksturu‘.
Posebno što sve to dobiva od svojih svinja. Ne uvoznih, već upravo njegovih. S obzirom na to da je svoje rodno mjesto Meštrović pretvorio u svojevrsni reprodukcijski centar, odojke nakon što se odvoje od majke transportira u Sisak, svoju drugu farmu zamišljenu kao najveće tovno središte u tom dijelu Lijepe naše.
- Cilj nam je bio da nakon koćenja i odvajanja od krmača, svinje od oko tridesetak kilograma šaljemo na farmu kapaciteta dvije tisuće svinja u tovu. Nakon toga slijedi klanje i ponovo vraćanje u Studence na sušenje. Tako da smo zaokružili priču. Ona je bila potpuna tek kada smo na tom istom području na nekih stotinjak hektara posadili sve ono što je potrebno za prehranu svinja. Znači kukuruz, pšenicu i ostale žitarice. Na taj smo način stvorili uvjete samoodrživosti, neovisni o bilo kome. Jasno da ćemo u dogledno vrijeme, širenjem farme, krenuti i s povećanjem obradivih površina.
Kako bi povećali proizvodnju, i u Studencima i na Banovini, u Sisku gradimo novu farmu kapaciteta tri i pol tisuće svinja koja bi trebala biti gotova za dva do tri mjeseca. U planu nam je gradnja farme za „bijele“ svinje kao što su landras, jorkšir, durok i druge.
Paralelno u ovom dijelu Imotske krajine podižemo naše kapacitete na dvadesetak tisuća pršuta godišnje proizvodnje, dodaje Meštrović, dodajući kako u Studencima, a posebno u Sisku, rade i otvoreni uzgoj svinja, u njenom prirodnom ambijentu što mesu daje iznimnu kvalitetu. Posebno što se za fajfericu kaže da se umnogome razlikuje od mesnih pasmina, a razlika se ne temelji nužno na sadržaju masti već u kvaliteti mesa, a naročito suhomesnatih proizvoda.
Za tradicijske suhomesnate proizvode potrebno je meso dobiveno od tovljenika starih od 18 do 24 mjeseca, što je za oko 50 posto duži period uzgoja u odnosu na mesne pasmine.
To ovog poduzetnika iz Studenaca posebno ne zabrinjava, jer senzorna i tehnološka svojstva mesa neusporedivo su bolja od mesa mesnih i hibridnih pasmina svinja.
- U svakom slučaju, pršut je osnovna priča. Odnosno njegova potreba na tržištu, s obzirom na konstantan nedostatak te vrste mesa od svinja u Hrvatskoj. Pogotovo tradicionalno obrađenog i sušenog svinjskog mesa uzgojenog u produženom tovu. Dakle, potpuno zrelo meso najbolja je sirovina za tako što. Studenci su idealna pozicija za dobivanje tog premium proizvoda. Vi malo gdje u Hrvatskoj od tih pola milijuna proizvedenih pršuta možete naći pravi originalni pršut koji je uzgojen od svinja iz vlastitog uzgoja, hranjen u prirodnom ambijentu, isključivo hranom koju sami proizvedete i sušite u idealnim uvjetima mikrolokacije kao što je naše selo. To trenutno ne možete nigdje naći, smatra ovaj liječnik opće medicine čija je strast za životinjama započela još tijekom devedesetih.
Tih poratnih godina krenulo se i s govedima. Posebno autohtonom pasminom, našom bušom. Danas u Studencima šeta četrdesetak tih kravica, zajedno s isto toliko dalmatinskih tovarnih konja bušaka i magaraca. A te će životinje biti i u službi turističkih potreba Meštrovićâ.
Osim turizma, o kojemu ćemo nešto kasnije, jedan od ciljeva je i sušenje goveđeg mesa. Možda će Ivan Meštrović biti pionir takvog načina obrade govedine, za što je već sve pripremljeno.
Trenutno u Sisku uzgajaju tridesetak bikova i pedesetak buša čije će meso također završiti u sušari u Studencima.
Ono što im još fali, pa da budu kompletni, jest klaonica. To je jedan od sljedećih projekata da bi potpuno zaokružili proces od uzgoja, klanja do sušenja.
Za sve to, odnosno dio u Studencima, brine se petnaestak radnika. Uglavnom stranaca iz Nepala koji se, uz voditelja farme Antu Mršića iz Prološca i tehnologinju u sušari, mladu Josipu Vuković iz Grubina, brinu o cijelom tom procesu od polja do stola.
Takav slogan važit će i u skoro izgrađenom hotelu u centru mjesta gdje je prije nekoliko godina ovaj poduzetnik i liječnik kupio zgradu zadružnog doma.
Preko tisuću i pol četvornih metara Meštrović će pretvoriti u reprezentativni hotelski sadržaj. U sklopu kojeg će biti zriona, restoran i dvadeset dvije sobe.
- Na pamet mi je pala ideja da tu na jednom mjestu ukomponiram hotelski, ugostitelji i gospodarski sadržaj.
U podrumu zgrade predviđen je prostor za zriobu pršuta, kapaciteta čak sedamnaest tisuća. U prizemlju će biti restoran dok će na katu biti smještajni kapaciteti.
- U samom zaseoku Batinići, u osam starih sada, ruvinjanih objekata, namjeravamo izgradnju apartmanskog naselja. To će biti dio spojen s hotelskim sadržajem i turizmom o kakvom ja razmišljam. Dio naše ponude bit će i spomenuti tovari i konji, kao i tematski sadržaji o kruhu, siru, naravno i nezaobilaznom pršutu, ideja je Ivana Meštrovića koja će, barem u građevinskom smislu, zaživjeti sredinom ove godine.
Svi ti projekti sufinancirani su iz EU fondova koji potiču ovakav vid gospodarskog razvoja. Pogotovo kada to pokrene čovjek s vizijom, koji vidi bar jedan vijek unaprijed. Sada, kaže naš sugovornik, jedan euro uložen u Studence može vam vratiti tek deseti dio. Ali u kriznom razdoblju koje nam bez sumnje kuca na vrata, vlastita proizvodnja hrane i samoodrživost dobit će na cijeni. A dalmatinski pršut sa slavonskim predznakom doprinijet će razvoju ruralnog turizma i gastronomije čime će postati prepoznatljiv brend na međunarodnoj sceni.
Otud i odgovor ovog studenačkog poduzetnika na naše pitanje o plasmanu ili eventualnom budućem tržištu:
- Tržište je cijeli svijet. Samo je pitanje dokle ćemo dogurati!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....