Naš novinar o svom iskustvu s koronom: ‘I ja sam, ka‘ i pola Splita, ‘peška‘ omikron, a tri puta sam cijepljen. Prošeta sam kroz ovo...‘

Ako je nakon tri doze Pfizer-Biontech cjepiva protiv koronavirusa, Covid ovako "teška" bolest, onda sam ja spreman imati "svaki tjedan Covid jedan".

Prije sedam dana počeli su mi prvi simptomi. Tamo, u prošli utorak, ranom zorom postajem svjestan da mi je nos začepljen, da malo teže kroz njega dišem, da kašljucam, šmrčem i da me bole kosti. Kako je vrijeme bilo južno, prava "gnjila južina" pomislio sam kako je uzrok to "prokleto vrime".

Međutim, kako su dani prolazili, a ja i dalje nastavio "sliniti" i "kaputavati se" odlučim, u prošli petak napraviti brzi antigenski test, onako usput, jer zaista nisam po simptomima ni posumnjao da imam Covid.

Uz pomoć poznate i za to obučene osobe napravim kućni test i pričekam. Kako se to čekanje produžilo pojavom prve crtice na testu "zaključim" kako sam negativan i "zaboravim" na test. Nakon 15-tak minuta "sjetim" se testa, pogledam ga i ugledam dvije crtice, koje pokazuju da je testirana osoba pozitivna. Nisam sigurno trudan.

Di mene?

Dok se osoba koja mi je napravila test počela nekontrolirano smijati, svjesna toga da se cijelo vrijeme pandemije čuvam, nosim masku, bježim iz zatvorenih prostora, perem ruke...

Šok, strah, nedoumica, što sada raditi. Ništa, pokupit se doma, piti topli čaj, grijat se, kupit kapi za nos, nešto za grlo i nadati se kako će cjepivo, te tri doze ipak pomoći da ne završim na kisiku, respiratoru ili u grobu.

A, da sam "idealan" za komplikacije Covida najbolje mi govori moja "povijest bolesti", po kojoj sam prije šest godina operiran od karcinoma, a prije godinu i dva mjeseca preživio srčani udar. Uz to mi je još imunitet u potpunom rasulu. A, šta ću sad, mislim se, neću plakati nad svojom sudbinom, samo ću se nadati da će sve proći u najboljem redu i da me Lovrinac još neće vidjeti.

Sve ove mjesece pandemije, a ima ih više od 22 slušao sam pametnije od sebe, one koji više znaju, kojima je posao "borba" protiv ovakvih ili sličnih virusa, pa sam se ponadao kako ću proći "liše bez akuže", da me Covid gotovo neće ni dotaknuti.

I do današnjeg dana me nije puno dotaknuo, a valjda će tako i ostati.

Od nedjelje, dakle već dva dana nemam problema sa nosom, ne kašljucam više, ne bole me kosti i osjećam se isto kao da mi ništa nije bilo. Ni jednog dana moje "borbe" sa Covidom nisam imao ni liniju povišenu tjelesnu temperaturu i osjećao sam se sasvim normalno. Jedino što mi je nedostajalo i smetalo, jest činjenica da nisam smio izići vani, biti na zraku.

Izgleda da, ipak, protivnici cijepljenja, a ima ih koliko god hoćemo, ne govore istinu kada tvrde da cjepivo ne valja, da nas ne štiti i da je bolje prirodnim putem pobijediti ovo opako oboljenje. Na žalost mnogi su ih poslušali, pa su htjeli prirodnim putem pobijediti Covid, ali su zbog toga imali velikih komplikacija, koje su nažalost, do jučer, kada je Hrvatska u pitanju tragično završile za 12.878 ljudi.

Nisam slušao one koji negiraju cjepivo, prvenstveno zbog svoje anamneze i izgleda da sam pogodio.

Istini za volju od cijepljenja sam imao i jednu "nuspojavu" koja se manifestirala zvonjenjem. Svako jutro u 5.30 sati, od cijepljenja zvonilo bi mi u trbuhu. U početku sam se bojao, što se to događa, ali onda su me umirili i ostali koji su se cijepili. Mnogi od njih su imali tu "nuspojavu" te smo postali svjesni, da budući smo "čipirani" netko zasigurno sa nama želi uspostaviti kontakt. Nakon toga mi je bilo lakše, jer sam "čipiranje" prihvatio kao nešto normalno.

No, šalu na stranu i vratimo se zbilji.

Proteklih nekoliko dana sve osobe s kojima sam telefonski pričao govore mi kako su pozitivne, kako im "curi" iz nosa, kišu, kašlju, kako ih bole kosti i kako ne znaju nikoga tko nije dobio Covid. Naravno, većina ih želi vjerovati da je omikron soj u pitanju, jer prema svemu sudeći on donosi sa sobom blaže simptome.

A, da je situacija u cijeloj Europi ista ili slična, kao i u Hrvatskoj, govore mi informacije iz Milana.

Tamo već više od 25 godina živi i radi Rea Karninčić, naša Splićanka, koja nam je bila od nemjerljive koristi kada je u Italiji započela pandemija Covida. I tako ja nju jučer pitam, kakva je situacija u Milanu, Lombardiji, Italiji.

- U Lombardiji je pola milijuna ljudi u izolaciji. Ja, osobno ne znam nikoga tko nije zaražen. Svima je manje-više kao i tebi. Slini im iz nosa, malo ih boli glava, imaju malu temperaturu, boli ih grlo i nemaju neke veće probleme. Kao prehlada. Interesantno, tako je onima koji su cijepljeni, ali i onima koji nisu. Ima dosta onih koje osobno znam, koji nisu cijepljeni, imaju Covid i nije im ništa. Izgleda da prevladava ovaj omikron, da delte više nema. Samo neka tako i ostane i neka virus više ne mutira, pogotovo ne na gore oblike, rekla mi je jučer ujutro, u telefonskom razgovoru Rea Karninčić.

I zaista, neka ovako i ostane. Neka virus oslabi i neka nikada više ne mutira, u nešto što bi opet moglo ubijati ljude.

Samo da se ne ureknemo.