Znamo da život piše romane, ali u slučaju našeg poznatog pisca sa splitskom adresom - Nebojše Lujanovića, vrijedi i obrnuta situacija. On je, naime, prvo objavio izvrstan i hvaljen autobiografski roman pod naslovom "Maratonac", u kojem opisuje grčevitu borbu čovjeka sa samim sobom i preprekama koje mu stoje na putu do cilja, a onda mu se na Kupresu dogodila nezgoda koja zaslužuje književni nastavak. Bilo bi šteta da se Nebojša, nakon onoga što mu se dogodilo u susjednoj BiH, ne "lati tipkovnice" na istu temu.
Uglavnom, njemu je ova godina počela prilično bizarno. I opasno! Spašavao je goli život.
Evo, što je napisao na svom Facebook profilu: "Moja 2022. je počela bliskim susretom sa smrću. Kako je režim pripreme za maraton u Madridu počeo, ni na Kupresu na godišnjem se ne smiju preskakati treninzi. Išao sam 'nabrati' dvadesetak km po selima, pa i dalje i u jednom trenu... s brijega se spušta crni oblak prema meni. Čopor od 5 tornjaka, svaki veličine teleta. Šprint, panika, penjanje na ogradu koja puca, pa na nisko stablo, koje se ljulja i pucketa, dok mi oko nogu skače njih 5 i škljoca očnjacima. Bilo je sam pitanje hoće li se pastir dogegati do mene prije nego pukne... Aplikacija je sve zabilježila. I okret kad sam ih uočio, i crveni šprint do stabla kad sam vidio da se približavaju, i puls koji je skočio (šiljak) na stablu, dakako, a kolega Alen Bulic je čak našao na karti i samo stablo."
Nebojša nam se javio nakon dolaska s Kupresa.
– Sad me svi zafrkaju pa se i meni smije, ali moglo je zaista završiti kobno. Gospođa koja drži konje i gdje sam dan poslije djecu vodio na jahanje, također ima tornjaka, a ja mu se zbog proživljenog straha nisam mogao ni približiti iako je izgledao dobroćudno. Ona veli da su tornjaci koji su me gonili čuvari stada i da nikome ne daju prići na područje oko Kukavičjeg sela - veli Nebojša, pa će zafrkantski da bi "Maratonac", nakon ove (ne)zgode, sigurno bio dobra komedija.
– Zamislite scenu kako pet tornjaka gone muškarca u gegama koji trče Kupreškom visoravni! Ha, ha... – smije se na svoj račun pisac maratonac koji se i ranije susretao sa psima, no nikad mu se ništa sličnog nije dogodilo.
– Tornjaka ljudi doživljavaju kao dobrog medu, a zapravo je najsnažniji među psima jer se bori s vukovima. Ja sam imao susreta i susreta sa psima na Ravnoj gori, međutim, uvijek se radilo o životinjama na lancu koje zalaju kad protrčiš kraj kuće ili dvorišta. Ovoga puta sam vidio nekakav oblak koji se spušta prema meni i u zadnji tren shvatio da se radi o psima. Da sam bio samo sto metara naprijed, rastrgali bi me. Ovako me spasila ta ograda i stabalce koje se pod menom ljuljalo i pucalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....