Siječanj već jedanaestu godinu na RTL-u znači samo jedno – vrijeme je za rukomet! To je ujedno naziv i emisije kojoj se od ove godine pridružio i jedan Splićanin, naš proslavljeni rukometaš Jakov Gojun.
– Rukomet mi je obilježio život. Kada govorim o rukometu, mogu govoriti šest dana. Nakon poziva urednika RTL Sporta Marka Vargeka malo sam razmislio, ali brzo sam odlučio da želim biti dio ove rukometne priče. To radim cijeli život, tako da mi nije ništa strano. Možda je malo čudno jer sam do prošle godine nosio dres reprezentacije, a ove sam već u komentatorskoj ulozi. Vjerujem da ću momcima svojim dolaskom ovdje donijeti sreću – kaže nam Jakov.
U jednom nas je trenutku razgovor odvukao od sporta, a proslavljeni Splićanin otvorio nam je dušu i ispričao kako se nosi s velikim gubitkom koji ga je zadesio tijekom pandemije koronavirusa.
Kako se pripremate za ulogu komentatora?
Pa kada izađe konačan popis igrača koji su naši protivnici, sigurno ću ući u dublju analizu. Kako bih znao točno tko nam stoji na suprotnoj strani, a i za vrijeme utakmica, sigurno ću pisati neke natuknice...
Je li vam čudno što nećete biti na terenu? Još prošle godine nosili ste reprezentacijski dres.
Sigurno da je čudno, ali znao sam da će doći vrijeme kad više neću moći igrati za reprezentaciju, godine čine svoje… Gledat ću utakmice kao da sam još s njima.
Biste li se opet odazvali pozivu u reprezentaciju?
Mislim da više nema smisla, ja sam i ova zadnja dva puta uskočio naknadno, da pomognem koliko mogu, ali moje je zlatno doba prošlo i svjestan sam da je vrijeme za mlađe.
U travnju ćete navršiti 38 godina. Tijekom karijere igrali ste u brojnim europskim klubovima. Sjećate li se trenutka kad ste se zaljubili u rukomet?
To je bilo u petom razredu osnovne škole, na tjelesnom, i tada sam shvatio da je rukomet ono što me uistinu čini sretnim.
Je li bilo trenutaka kad ste htjeli odustati od sporta?
Tog se razdoblja ne sjećam, nisam nikada razmišljao o tome.
Jeste li ikad imali problema zbog svoje visine od 204 centimetra?
Daaaa, više jesam nego nisam, ali naučio sam se nositi s time. Sve se promijenilo u svijetu pa sada ima dosta toga za visoke ljude.
Po čemu sve pamtite odrastanje u Splitu?
Bio je to lijep period života i svoje djetinjstvo ne bih mijenjao ni za što drugo. Pune ulice djece, mojih prijatelja... Volio bih da je i danas tako, ali sve je manje djece na ulici. Sunce, more, šušur, to je Split, to mi je ostalo u srcu. Put me je kasnije odveo na totalno drugu stranu.
Nedostaje li vam Split?
Da, ali nakon gubitka roditelja malo su mi se izmiješali osjećaji. Ipak, Split je moj grad i sigurno ću se vratiti kad bude prilika za to.
Što prvo učinite kad dođete?
Volim otići na more, prošetati preko Žnjana, jer smo tu blizu smješteni, pa otići do grada. Čekam da se Žnjan uredi jer Split zaslužuje da ima tako luksuzni dio grada, a i nama građanima da možemo uživati u ljepoti mora.
Kako su vaši roditelji reagirali na odluku da se bavite sportom?
Otišao sam mlad od kuće, što im je teško palo, ali znam koliko su bili ponosni na sve što sam napravio. Kad su vidjeli da uživam zbog rukometa, odmah je i njima bilo lakše, a i rukomet im je kasnije ušao u krv.
Tijekom pandemije izgubili ste oba roditelja. Koliko je taj gubitak utjecao na vaš život?
To je nešto što mi ne izlazi iz glave, sigurno najteže životno razdoblje. Mama, pa tata nakon tri mjeseca... Njihov je odlazak velika gorčina s kojom spavam i budim se... Oni su moji anđeli i vjerujem da me gledaju ponosno s nekog ljepšeg mjesta.
Tko vam je najveći životni oslonac?
Moja supruga i naša dječica. Oni su mi bili sve u teškim trenucima i mogu se osloniti na moje rame kad im je to potrebno. To nam je neki put, jer smo i supruga i ja tako odgojeni.
Biste li voljeli da vam djeca budu sportaši?
Pa volio bih, ali znam koliko je to velika žrtva i da je jako težak posao. Kao roditelj, ne upirem ih da moraju, ali vole sport. Jednog dana što god odluče – ja ću biti ponosan na njih.
Zovu vas "ministar obrane". Što kažete na taj nadimak? Kako je uopće nastao?
Nastao je dosta ranije, jer su tako zvali igrače koji su igrali većinom obranu. Mislim da je mene Drago Ćosić tako prozvao i onda je ostalo do danas.
Za kraj, kakav plasman predviđate Kaubojima na predstojećem prvenstvu?
Nismo baš dobri s rezultatima posljednjih godina pa je teško reći dokle možemo dogurati. Europsko prvenstvo uvijek je teško i vjerujem da momci mogu ostvariti dobar rezultat, ali mi volimo reći – idemo iz utakmice u utakmicu pa ćemo vidjeti. Ja sam uz njih i radujem se nadolazećim utakmicama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....