Da nije kako jest, osjećala bih mračno zadovoljstvo činjenicom da je Zakonitog pustila ljubav spram ChatGPT-ija i ne samo da ga je pustila ljubav, nego je nježne osjećaje zamijenilo razočaranje. Štaš‘, neke ljubavi kratko traju i nikad nije kasno da se u to čovjek uvjeri te da se, sukladno tome, pokunjeno vrati pod okrilje svoje bračne družice. Tojest mene. Ili me... Ili ajme!
Dakle, šta je bilo? Bilo je to da sam se probudila sama u krevetu. Di je on? Pojma nemam. Računam, u emeritusnim godinama muškarac češće posjećuje zahod pa se i on translatirao u tom smjeru. Koja je ura? Tri i deset. Okrenem se i spavam dalje. Probudim se opet, njega nema. Koja je ura? Četiri! Kvragu i dođavola, dosad bi se i slon ispišao, di neće emeritus... Šta ću, dignem se. On na trosjedu ni živ ni mrtav! Užutio ki svića... Šta je?
Tlak podivljao
- Mislim da sam dehidrirao – kaže slabim glasom.
- Pa od čega ćeš dehidrirati u ova doba, čovječe? – zinem ja.
- Od čija sjemenki – kaže on.
- Molim?! – blenem ja – Od chia sjemenki?! Pa jesi povraćao? Imaš li proljev?
- Imam sve! – reče on izmučeno – I tlak mi je 180 sa sto...
- Jebate led! – šokiram se ja – Pa šta ćemo?
- Ništa – reče on – I otkucaji srca su mi 145!
- O bogtejeba! – prošapućem ja – Da zovem hitnu?
- Nemoj – reče on – Našao sam na internetu da trebam uzeti vode i soli da dignem elektrolite...
- Soli? – sumnjičavo ću ja – Pa sol je za dizanje tlaka, nije za spuštanje...
- Muči sad – rekao je – Probat ću pa ćemo vidjeti...
I zbilja, nakon uru vremena, tlak je pao na 150, pa na 140, ali broj otkucaja srca je ostao na 120. Do zore se skoro, skoro unormalio, ali mu je skočila fibra. Šta ću, nema druge nego obratiti se geniju, Đipitiju, mudracu koji ga je i natantao da uzima chia sjemenke, tobože za regulaciju šećera u krvi. Lijepo ga je izregulirao, alal mu vera!
I gle što mi genije odgovara – chia upija puno vode i ako nisi popio dovoljno tekućine ili si uzeo previše sjemenki, može doći do probavnog šoka! Nu?! I veli dalje, kod osoba s autoimunim bolestima, probavni sistem je često osjetljiviji... Đipiti ne pokazuje ni mrve kajanja radi navođenja Zakonitog na pogibelj nego ko bešćutni diler amfetamina mudruje na zadanu temu izostavljajući sebe iz lanca odgovornosti.
Savjeti Đipitija
Ima još... Kad sam ga upitala da šta ću ja sad s dehidriranim mužem, odgovara – odmah prekini s chia sjemenkama! Na to sam, ajmo reći, malo pobjesnila jer samo maloumniku ne bi bilo jasno da nije pametno kljukati se s nečim što evidentno škodi. A ni ja ni Zakoniti nismo maloumni. Mislim, ja sigurno nisam... Napisala sam Đipitiju, sve dok je ovaj moj nevoljnik trčkao do zahoda pa potom mućkao vodu i sol pa opet trčao u zahod... Svašta sam mu napisala! ‘Vaki si, ‘naki si, kako te nije sram i stid, poštenog čovjeka krhkog zdravlja nagovarati na hazarderske sjemenke... I sve tako, u tom tonu. Onda mi je poslao još savjeta. Tipa – pij dosta tekućine, najbolja je blaga rehidracijska otopina vode, soli i malo limuna... Aj, to smo već napravili. Dalje? Dalje – lezi u polusjedeći položaj i pokušaj se smiriti... Tko? Ja? Ili on? On! Dobro. Dalje – mjeri tlak i puls svakih 30 minuta. E? Ako do sad nisi uzimao lijekove za snižavanje tlaka, nemoj ni sada...
- Znaš šta – rekla sam Zakonitome koji se u polusjedećem položaju pokušavao smiriti – Ovaj Đipiti je golo govno!
Zakoniti je samo nemoćno trepnuo kapcima. Koja je ura? Osam sati! Zovem doktoricu! Javi se sestra Marica, blažena među sestrama, i nakon što sam joj izrecitirala kliničku sliku, kaže: Joj, gospođo Eda, pa otkud sad to? Pričekajte na liniji, sad će vas doktorica preuzeti... Doktorica, blažena među doktoricama, uopće ne postavlja logično pitanje tipa – koji mu je vrag bio da se predozira sjemenkama? To bih upitala ja, ali ja nisam doktorica... Veli ona – najbolje da ide na hitnu! Ja ću mu sad poslati uputnicu u sustav. Na hitnoj će mu izvaditi krv i sve, neka ništa ne jede... Baš mu je do jela, moš‘ misliti... Šta ću, zovem Jedinca. U osam i deset! Jedinac se javi šokiranim glasom. Otkud ja u ta doba?
Sve po spisku
- Muči, ne pitaj – rekoh – Ajde, dođi i vozi tatu na hitnu...
On pravo obamro, čujem mu u glasu. Isto ne postavlja logično pitanje – šta je tati bilo, di mu je pamet bila... Ništa! Blaženik među sinovima, samo je rekao: okej, nema problema, stižem.
I stigao je u roku keks. Zakonitom tlak 130 sa devedeset, otkucaji 112. Ali mu se manta i djeluje drogirano... Majkemi mile, pari teški džanki koji se taman puknuo u žilu... Jedinac ga gleda. Ja ga gledam. Svi se gledamo.Ja da ću se obući...
- Ti stoj doma – rekao je Zakoniti – Šta ćeš sa mnom? Samo ćeš se nervirati i ja ću se još više nervirati...
- Je – potvrdio je i Jedinac – Šta će nas cijela četa! Ostani doma i skuvaj mu juhu...
Dobro dijete i govori... Odoše oni, jedan uspravan i zabrinut, drugi smotan ko sajla i također zabrinut, ja zabrinuta također... Bem ti Đipitija i majku mu i sve po spisku njemu i chia sjemenkama...
Prođe sat, prođu dva... Ne javlja se. Prođu tri sata. Ništa. Zovem ga. Ništa. Zovem sina. Javi se. Di je tata? Pa na hitnoj! Di si ti? Pa doma! Pa što nisi s njim? Pa šta ću s njim, uštekali su ga na infuziju, izvadili mu krv, vrte se oko njega... Kad bude gotov, nazvat će me pa ću ga dovesti doma... Aj, dobro. Logično! Oko podne, eto Zakonitog, zove... Pa šta se ne javljaš na mobitel? Zaspao sam!
- Zaspao?!
- E – veli on, a glas mu puno bolje zvuči – Dali mi infuziju pa sam spavao na kolicima...
- Spavao si na bolničkim kolicima?!
- Pa šta ću drugo raditi na kolicima nego spavati?
- Dobro – rekoh – Šta kažu doktori?
- A ništa – veli – Kasnije će mi reći. Ali oni misle da je neki virus...
- Virus?
- Virus – reče on – Nitko ne vjeruje da sam se predozirao chia sjemenkama...Misle, čini mi se, da bi me trebao i psihijatar pogledati...
- I ne slute koliko su u pravu – rekoh, ali sebi u bradu. Nemoš‘ se sprdati s čovjekom koji spava na kolicima na hitnom prijemu. Taj je sposoban i za puno ozbiljnije stvari...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....