Pišemo ovo nekoliko sati nakon što je šest tona iz vedra neba palo na Zagreb. Sva sila pitanja zasula su prijepodne vojne stručnjake, potom i ministra i nečelnika Glavnog stožera. Do podne se doznalo da je to bespilotna letjelica sovjetske proizvodnje, da je ostala bez goriva, da je preletjela Mađarsku i najvjerojatnije Rumunjsku, da je iznad Hrvatske bila sedam minuta i da su se odmah nakon njezina pada razbudili svi koji su to trebali, osim uznemirenih studenata na Jarunu i slučajnih prolaznika, kao i onih koji noću čitaju portale. Ono što je sve nas zanimalo - je li na naš glavni grad vojna letjelica poslana namjerno ili greškom te tko ju je uopće programirao s takvom rutom, do zaključenja ovog teksta ostalo je bez odgovora. Novinarima je, međutim, rečeno kako naša protuzračna obrana u najmanju ruku ima nedostataka. Kako smo mi članica NATO-a, znači li to da... Ma okej, nećemo dalje.
Uglavnom, ovaj pretres tjedna počeli smo od kraja i slobodno bismo ga još mogli zvati ratnim, a ne radnim tjednom. Sve osim rata u Ukrajini palo je u drugi plan ili na određeni način ima s tim sukobom veze, od redova na benzinskim pumpama do cijene brašna. Jedino što ima svoj vlastiti ritam i moguće da bi preživjelo i nuklearni napad jest korupcija u našem sustavu vladanja zbog koje je jedan ispao i ušao drugi ministar u Vladu, a nekolicini se još drma stolica.
PONEDJELJAK: Poziv pomorca iz Odese
Dvanaestog dana ruske invazije na Ukrajinu Kijev je i dalje pod opsadom, ali još nije izravno napadnut. Za to vrijeme izvlače se civili iz gradova poput Harkiva i Mariupolja, koji će cijeli ovaj tjedan trpjeti raketiranja, a patnje stanovništva kulminirat će u granatiranju rodilišta. Izjave poput onih kako je nestvarno da se ovo zbiva u 21. stoljeću ignoriraju da su se vrlo slične strahote zbivale u Siriji prije nekoliko godina. Znam, reći ćete da je ovo različito jer prijeti Trećim svjetskim ratom, jer nam je tu na pragu, u Europi. Ali mrtva djeca i plač majki je isti. Raseljeni su isti ljudi, a priče o tome kako među ovima iz Ukrajine nema muškaraca ne drže vodu. Prije će biti da nam je danas lakše jer nam stižu ljudi koji su nam vanjskim izgledom nalik. A vidi ih, s kućnim ljubimcima u naručaju, ganuti smo. S njima se možemo lakše poistovijetiti, nego s tamnoputim Afganistancem. Ko danas više misli na nesretnike s Bliskog istoka? Ma ne samo na njih, danas ne mislimo više ni na epidemiju, ni na uzdrmanu Vladu, niti na Hanu Huljić i Petra Grašu...
Kolega Tom Dubravec i ja vratili smo se prošle nedjelje s turneje po prijelazima u zemljama koje graniče s Ukrajinom. Putem smo stekli pozamašan broj poznanstava s punim mobitelom kontakata. Ovaj ponedjeljak javio nam se ukrajinski pomorac iz Odese čiju je suprugu i njezinu sestru s djecom u Poljskoj dočekao kolega iz Zadra. U vezi je, kaže nam, s kolegama pomorcima koji ovaj trenutak ne silaze s brodova diljem svijeta i na sve načine pokušavaju izvući obitelji iz zemlje. Velikodušno smo mu ustupili brojeve svih za koje smo procijenili da bi im mogli pomoći. Većinom je riječ o obiteljima iz Odese, a ponedjeljak je bio, valjda, posljednji čas da krenu u bijeg. Izvještaji, naime, kažu da Rusi pripremaju amfibijski napad na taj grad koji je jedina preostala ukrajinska luka na Crnom moru.
UTORAK: Nema prijateljstva u politici
Zelenski poručuje: Nema kapitulacije! To je, međutim, ako je vjerovati upućenima, jedini Putinov cilj. Ukrajinski predsjednik poručuje da ga čeka u Kijevu. Nažalost, od Europe ne dobiva ono što želi, i iako znam da od onoga što ovaj dio svijeta radi za njegove sunarodnjake više ne može, vrlo mi je neugodno. Osjećam se kao da smo Ukrajince izdali u nečemu što je isprva bilo prepucavanje s opasnim tipom, izazivanje i verbalno hrvanje, a kad je rmpačiji pala klapna, mi se povukošmo u svoje busije i ostavišmo u ringu najisturenijega. Kad Zelenski poziva Zapad da izda zabranu letenja iznad Ukrajine to je kao preklinjanje da mu se baci konopac koji će i nas povući u ambis. Uznemirim se kad nam on svejedno proriče takav ishod ovog rata. I nije mi ugodno gledati pljesak britanskog parlamenta kada Zelenski s videozida govori o šekspirijanskoj dilemi biti i ne biti. A u Rzseszowu prošlog tjedna susrećem čovjeka koji je iz Podgorice hitno premješten u taj poljski grad kako bi u nabrzinu otvorenoj ispostavi britanske ambasade pomogao hitno izdavanje viza Ukrajincima. Redovi su veliki, govori nam Crnogorac. Ali, Britanci puštaju samo one koji imaju rodbinu na Otoku, i to blisku rodbinu. Toliko o prijateljstvu i politici. A u Europu se slijevaju milijuni Ukrajinaca, djecu primaju i bez papira, grade se prihvatni centri, financijski izravno se pomaže...
Ovog utorka bio je i Dan žena. Čuli smo zastrašujući podatak o prvim silovanjima Ukrajinki kao i to da su se već pojavili trgovci robljem na graničnim prijelazima. To je ona jeziva strana svakog ratovanja u povijesti. Muškarci se tuku, ali batine i patnju trpe žene. A trpe i u miru, samo koga se to tiče u ovom tjednu kada gledamo u karte kao u neku videoigricu strategije. Naravno, mušku.
SRIJEDA: Analitičari tipa babe i fažola
Imamo novog ministra graditeljstva, Ivan Paladina se zove, nitko živ nije čuo za njega, a od njega se prvenstveno očekuje da provede obnovu. Ima, kažu, iskustva u biznisu, ali da je propao svaki projekt na kojem je radio. Našli su mu i da je ruski igrač jer je radio za neke firme njihovih oligarha, što ne bi bio problem da nije dobivao udjele u tim firmama i sudjelovao u uništavanju nekih hrvatskih tvrtki. Ajme nama. Ništa lijepoga o novom ministru, kako li je tek to slušati u kontejneru onim nesretnicima iz Petrinje i Gline? Hoće li mladi biznismen biti dovoljno operativan da konačno počne gradnja i popravak oštećenih kuća? Možda nam se jednom i posreći s ministrima ove Vlade.
A nikad nam nisu bili potrebniji sposobni među onima koji odlučuju. Preživjeli smo pandemiju, potres, sada nam i izbjeglice stižu, a sve vrijeme smo u potencijalnoj ratnoj opasnosti. Eno došli vojnici EUFOR-a na Baščaršiju, lete francuski vojni avioni iznad Sarajeva. Je l' to ono kobajagi il' se nešto stvarno kuha, ba?
Kažu analitičari da je BiH tek treća u nizu zemalja u koje bi Putin mogao umarširati, i to poslije Moldavije i Gruzije. Na stranu to što analitičari ovaj trenutak imaju kredibiliteta koliko i baba što gleda u fažol, jer napričali su zadnjih mjeseci kao nikad, a opet smo se svi probudili ošinuti u glavu kad su Rusi krenuli gazit' Ukrajinu.
ČETVRTAK: Ko? Mi? Napali Rusiju? Jok!
Ma kakvi, Rusi nisu napali nikoga, kaže njihov šef diplomacije Lavrov. I ne samo to, raketirano rodilište je sjedište ukrajinskih ekstremista, a one ranjene trudnice su glumice, kažu agresori. Nama to ništa ne bi trebalo biti čudno, u onom našem ratu govorili su jedni drugima da je vojska u zvonicima i školama, da svi sami sebe granatiraju, i svi su, naravno, bili ekstremisti.
I aha, evo ti nama opet priče o povratku služenja obaveznog vojnog roka. Ovaj put progovorio je o tome Branko Bačić iz HDZ-a što je zabrinjavajuće jer on sigurno ne pisne bez befela stranačkog šefa. Odmah sam počela računat koliko mi sin ima godina. Ne dam! Nek se ide tuć' ko 'oće, moj neće! Amerikanci se oslanjaju na profesionalce, a mi ćemo sad stavit sve muške pod puške. Upire i Hasanbegović iz Domovinskog pokreta. Kako da ne? Sjetili se baš sad kad lete projektili da momci idu po godinu dana na onaj neprirodni vojnički dril jer to bi nas, kao, moglo spasiti od potencijalnog agresora.
Toliko se muškadija u ovoj zemlji raspalila da je poslala kontingent vojnika u Mađarsku. Taman kad sam pomislila kako se to meni, doduše laiku, ništa ne sviđa, kasno u četvrtak pita me jedan prijatelj iz Novog Sada šta je to palo na Zagreb? „Meteor”, pita opet, a ja mislila da se zeza. Kad ono, javljaju da je Jarun pod opsadom policije i vojske. Već do jedan ujutro pročulo se da je „aterirala” vojna letjelica i osim kratera u zemlji i par oštećenih auta nije, srećom, nikog ozlijedila. Šalje li to Putin Plenkoviću pozdrav iz daleka? Možda mu se učinilo da i on njega pozdravlja iz Versaja.
PETAK: NATO je letjelicu pratio i... šutio
Da obavezni vojni rok! A nemamo ni pristojnu protuzračnu obranu. NATO-ova integrirana zračna i proturaketna obrana pratila je, kažu, putanju leta objekta koji se naknadno srušio u Zagrebu. Hm. Pratila ga i šutjela. Baš da vidimo di će. Osim svega što jesmo i što nismo čuli jučer, najvažnije je da letjelica veličine MiG-a koja se srušila na Zagreb nije ukrajinska. A taman smo se ponadali da je nekome od njihovih tamo kod Odese zakazao uređaj za programiranje. Moramo li imati razumijevanja kad naše vojno vodstvo kaže da nije stiglo ni trepunuti u tako malo vremena od ulaska bespilotnog aviona u naš zračni prostor? Ne, moramo biti zabrinuti. Jer ima li uopće pilota igdje?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....