Giht, poznat i kao urički artritis ili ulozi, je jedna od najstarijih poznatih bolesti koja se u prošlosti smatrala bolešću bogatih i plemića, ponajviše zbog povezanosti s prehranom bogatom mesom i alkoholom. Iako se danas manje spominje, stručnjaci upozoravaju da je giht i dalje itekako prisutan, te da zbog modernog načina života je sve češća metabolička bolest ljudi srednje i starije životne dobi, koja uzrokuje jake bolove i upale zglobova, osobito kod osoba s poremećenim metabolizmom mokraćne kiseline.
O ovoj metaboličkoj bolesti razgovarali smo s prof. dr. sc.Tonkom Vlakom, specijalistom fizikalne medicine i rehabilitacije te subspecijalistom reumatologije u Poliklinici Priska Med iz Splita i profesorom s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Zaboravljena bolest koja se vraća
Što je zapravo giht ?
- Giht je metabolička bolest povezana s poremećajem metabolizma mokraćne kiseline, a povremeno se pojavljuje u obliku uričnog artritisa. Znači, kada tijelo ne uspijeva adekvatno izlučiti mokraćnu kiselinu ili je proizvodi u prevelikim količinama, ona sekristalizira i taloži u zglobovima, uzrokujući upalu i bol. Zanimljivo je da su mnoge poznate povijesne ličnosti, poput Karla Marxa, Ludwiga van Beethovena i Isaaca Newtona, imale problema s gihtom.
- U prošlosti je giht bio značajna bolest jer je uzrokovao onesposobljenost pacijenata zbog jakih bolova u zglobovima. Danas, zbog promijenjenih životnih navika i općeg poboljšanja zdravlja, o gihtu se manje govori, iako ga i dalje susrećemo u reumatološkim ambulantama. Giht se često naziva sezonskom bolešću jer se simptomi javljaju u određenim razdobljima godine, najčešće zimi i ljeti, zbog prehrambenih navika, pojašnjava dr. Vlak.
Epidemiologija
Tko je najviše izložen riziku od razvoja gihta? Postoje li specifične skupine ljudi koje su sklonije ovoj bolesti?
- Metaboličke reumatske bolesti nastaju kao posljedica poremećaja normalnih procesa u metabolizmu, a očituju se bolestima lokomotornog sustava. Giht je češći kod muškaraca, koji čine oko dvije trećine svih slučajeva. Socio-ekonomski značaj uričnog artritisa (UA) i epidemiološki podaci govore o važnosti ove česte, kristalima uzrokovane, artropatije. Metaboličke bolesti rijetko se manifestiraju samostalno. Češće ih viđamo udružene i međusobno ovisne, pa tako i ovu bolest, koju karakterizira poremećaj u metabolizmu mokraćne kiseline, koja je produkt razgradnje nukleoproteina (purina i pirimidina).
Prema riječima dr. Vlaka, ova bolest je često udružena i s brojnim drugim bolestima, vezanim uz epidemiološki važne bolesti metabolizma: hipertenzijom (pa je nekada uvjetovana i terapijskim odabirom antihipertenziva – diuretika prije svega, koji značajno povećavaju razinu urata u serumu), šećernom bolešću, pretilošću, hiperlipidemijom te ostalim kroničnim bolestima, koje su često povezane uz poremećaje drugih organskih sustava (npr. bolesti srca ili bubrega).
Također, doktor naglašava kako zdravstvene i prehrambene navike igraju znatnu ulogu u razvoju ove bolesti.
- Učestaloj pojavnosti UA doprinose i prekomjerni unos crvenog mesa i različitih mesnih prerađevina, danas najčešće vezanih uz tzv. brzu hranu (fast food), što je postao stil života mlađih ljudi, tako da to dodatno pogoduje činjenici da UA više nije bolest koja se manifestira samo u starijih osoba. Upravo povećana učestalost pojavljivanja tzv. metaboličkog sindroma u sveukupnoj populaciji, kao i porast korištenja diuretika u liječenju hipertenzije te neizbježnog tzv. „preventivnog korištenja acetilsalicilne kiseline“ u današnjoj medicinskoj praksi (a u raznim „indikacijama“) s jedne strane te izrazito naglašeni pritisak medija u reklamiranja piva kao prehrambenog proizvoda – potencijalni su razlozi za ekspanziju bolesti. Sezonskom pojavljivanju tegoba ljeti doprinosi konzumacija plave ribe i pijenje crnog vina te piva, a u zimskim periodima svinjokolja i konzumacija mesnih prerađevina, pojasnio je dr.Vlak.
Etiologija gihta - genetika i prehrana
Koji su glavni uzroci gihta?
- Kao i većina reumatskih bolesti i giht ili ulozi su sistemska bolest, s tim da bolest može biti nasljedna ili (češće) stečena. Nasljedni giht se pojavljuje u nekim obiteljima u više generacija, zbog genski uvjetovanog poremećaja u sintezi nekih važnih enzima koji sudjeluju u mehanizmima razgradnje i eliminacije mokraćne kiseline.
- Stečeni oblik bolesti se najčešće manifestira zbog loših prehrambenih navika, kada dolazi do disproporcije između nastajanja mokraćne kiseline i mogućnosti njene eliminacije iz organizma. Višak mokraćne kiseline se deponira u pojedinim tkivima organizma, u obliku kristalića. Stoga je među nazivima i lijepo sročena hrvatska inačica naziva ove bolesti – „ulozi“, jer se ti kristalići ulažu u tkiva, kojima inače ne pripadaju. Jedno od ciljnih tkiva su zglobovi i okolozglobne strukture. Drugi organ, koji je najčešće oštećen ulozima, jest bubreg. Tamo nastaju nakupine uratnih kamenaca, koje mogu izazvati vrlo bolne kolike i oštetiti funkciju bubrega, kaže dr. Vlak.
Klinička slika i dijagnostika
Koji su simptomi gihta?
- UA se najčešće manifestira kao monoartritis (zahvaćenost samo jednog zgloba) korijenskog zgloba palca jednog od stopala (tzv. „podagra“). Klinički, zahvaćeni prvi metatarzofalangealni (MTP) zglob palca jednog od stopala karakteriziran je: otokom, crvenilom, boli, toplinom i značajnim ispadom funkcije, što su tipični znakovi upalne promjene zgloba (tumor, rubor, dolor, calor, functio laesa). Od nekih ostalih zglobova, koji su rjeđe zahvaćeni (ovisno i o spolu) treba paziti na promjene na malim zglobovima stopala, nožnom zglobu, koljenu, laktu, ručnom zglobu i malim zglobovima šaka, što nastupa kod kroničnog gihta, kada bolest traje duže od 10 godina, objašnjava dr.Vlak.
- Prvu ataku UA najčešće karakterizira monoartikularni oblik podagre, dok se oligoartikularni (zahvaćeno nekoliko zglobova) oblik bolesti češće javlja kod starijih bolesnika s dugotrajnije povišenim vrijednostima urata u serumu (hiperuricemijom), dok je za spolnu distribuciju bolesti karakteristično da žene prije menopauze značajno rjeđe obolijevaju nego njihovi vršnjaci, zbog zaštitne uloge estrogena.
Napad gihta, prema riječima dr. Vlaka, karakteriziran je neizdrživim bolom, kojeg bolesnici najčešće opisuju kao najgorim bolnim iskustvom, koje su imali do tada u svom životu (osim kao su već imali sličnih uričkih iskustava). Najčešće se manifestira u ranim jutarnjim satima, tako da upravo jaka bol budi bolesnike, koji i težinu plahte oslonjene na upaljeni zglob palca osjećaju kao toliko jak bolni podražaj, da je zahvaćeno stopalo najčešće nepokriveno, crveno, natečeno i toplo.
Doktor pojašnjava da su zanimljiva i promišljanja zbog čega se u rizičnih bolesnika najčešće promjene i bolovi manifestiraju na zglobovima donjih ekstremiteta, te se u literaturi navodi da su nešto niža tjelesna temperatura i slabija prokrvljenost distalnih okrajina odgovorne za redukciju solubilnosti mononatrijevog urata, a predilekcijsko mjesto na MTP zglobu palca stopala je vezano uz povišenu učestalost degenerativnih i strukturnih promjena na tom zglobu, u odnosu na ostale male zglobove stopala, tako da to stimulira deponiranje specifičnih kristala upravo u taj zglob. Isto tako, kao uzrok manifestacije bolesti tj. okidač nastanka bolnog monoartritisa, navodi se trauma zgloba, stalni pritisak na MTP zglob palca u neudobnoj obući (dakle, stalne i ponavljane mikrotraume), pa i dehidracija i acidoza ili nagli gubitak tjelesne mase.
Posljedice napadaja
- Bolnost, koja se pri tome manifestira u tolikoj mjeri i tolikom brzinom onesposobljava bolesnika za svakodnevne aktivnosti, da oni najčešće ostaju u krevetu, odbijajući da crveni, topli i natečeni zglob bude u bilo kakvom kontaktu s posteljinom. Ono što u tim trenutcima svi, pa i laici, pokušavaju napraviti jest – postaviti hladni oblog na upaljeni zglob. Takvi bolesnici i to rezolutno odbijaju, upravo zbog izrazite boli pri kontaktu zgloba s ičim bliskim. Tako izražena bolnost kod akutne atake traje do 24 sata, ovisno o brzini djelovanja i izboru medikamentne terapije, ali i kada ona popusti, bolnost nije zanemariva. Pri tome, funkcijski ispad zaostaje i to je ono što dugotrajnije onesposobljuje bolesnika. Radiološka analiza promjena na zahvaćenom zglobu ili zglobovima, dati će nam pravi odgovor na pitanje o stvarnom strukturnom oštećenju, koje za posljedicu ima i funkcijski ispad. Ono što je pri tome prateća manifestacija bolesti, iako ne mora nužno tako i biti, jest povišena razina mokraćne kiseline u serumu – hiperuricemija. Stoga, hiperuricemija nije bolest, jer može postojati i značajna hiperuricemija bez kliničkih manifestacija, ali i niska razina razina koncentracije mokraćne kiseline u serumu, uz značajne kliničke manifestacije. Giht se može manifestirati u četiri klinička oblika, pojašnjava nam dr. Vlak.
1. Hiperuricemija bez znakova artritisa
- Povišena razina urata u serumu, poznata kao hiperuricemija, sama po sebi ne znači bolest. Mnogi bolesnici mogu imati visoku koncentraciju urata bez razvoja simptoma artritisa. Samo oko 30% osoba s hiperuricemijom razvije manifestni artritis. Tijekom perioda bez simptoma mogu nastati druge komplikacije, poput uratnih kamenaca u bubrezima ili tofusa (bijeli kristali urata) u hrskavičnim strukturama, kao što su uške ili meniskusi.
2. Akutna ataka gihta
- Akutna ataka gihta obično nastaje nakon duljeg razdoblja hiperuricemije, uz određene okidače poput konzumacije hrane bogate purinima ili alkohola. Napad se javlja iznenada, često noću, i uzrokuje intenzivne bolove u zahvaćenom zglobu. Obično traje 24 sata, a uz pravilnu hidraciju i liječenje može potrajati do 14 dana. Osim zglobova, mogu se javiti i izvanzglobne manifestacije, poput burzitisa ili upale Ahilove tetive, ističe dr. Tonko Vlak.
3. Period remisije između dvije kliničke manifestacije
- Tijekom remisije pacijenti nemaju simptome i ne osjećaju se bolesnima, što može dovesti do zanemarivanja preventivnih mjera i nepravilnog uzimanja lijekova. Međutim, važno je pridržavati se dijetetskih i životnih preporuka, uključujući smanjenje unosa purina, prestanak konzumacije alkohola, kontrolu tjelesne mase i prilagodbu terapije.
4. Giht s manifestnim uričkim tofusima u kroničnom stadiju
- Kronična faza gihta karakterizirana je značajnim oštećenjem zglobova i prisutnošću tofusa – čvorića nastalih od kristala urata. Tofusi mogu biti vidljivi kroz kožu, osobito na vrhu uške, te uzrokovati trofičke promjene i pritisak na okolno tkivo. Mogu se pojaviti i na udaljenim mjestima, poput srca, bronha ili bubrega, a ponekad ih je potrebno kirurški ukloniti.
Dijagnoza i laboratorijska ispitivanja
Kako de postavlja dijagnoza? Koji testovi i pretrage se koriste za potvrdu dijagnoze?
- Dijagnoza gihta postavlja se identifikacijom kristala mokraćne kiseline u sinovijalnoj tekućini ili tofusima pomoću mikroskopa. Ostali laboratorijski nalazi, poput CRP-a, SE-a ili KKS-a, mogu biti normalni, dok je kontrola drugih parametara ključna za dijagnostiku metaboličkog sindroma. Radiološka dijagnostika postaje važna u uznapredovalim stadijima bolesti, kada su vidljive strukturne promjene na kostima.
Liječenje gihta
Koji su glavni principi liječenja gihta?
- Liječenje gihta uključuje preventivne i higijensko-dijetetske mjere koje značajno pomažu u smanjenju simptoma i posljedica bolesti. Odnos između liječnika i pacijenta ključan je za pravilno upravljanje bolešću, jer giht može imati kroničan i progresivan tijek. Upoznavanje pacijenta s uzrocima i prirodom bolesti pomaže u smanjenju akutnih napada i komplikacija.
- Za pacijente s genetskom predispozicijom ili već razvijenim simptomima gihta važno je izbjegavati hranu bogatu purinima, jer se purini u tijelu razgrađuju u urate. Preporučuje se izbjegavanje mesa (posebno prerađevina), svinjskog i goveđeg mesa, plave ribe, alkohola, konzerviranih proizvoda, iznutrica i grahorica. Sezonska konzumacija suhomesnatih proizvoda može pogoršati stanje, kaže nam dr.Vlak.
Medikamentna terapija
Prema riječima dr. Vlaka, ovako izgleda terapija lijekovima.
- Alopurinol je lijek za najčešću terapijsku opciju, koja često ne daje očekivane rezultate ako se ne dozira pravilno. Zatim, imamo Febuksostat, lijek koji je alternativa za pacijente koji ne reagiraju dobro na alopurinol ili ga ne podnose. Snažniji je, bolje se podnosi, jednostavniji za primjenu (uzima se jednom dnevno) i učinkovitiji u smanjenju razine mokraćne kiseline. Nesteroidni antireumatici (NSAID), koriste se kao dodatna terapija, najčešće indometacin ili etorikoksib i Kolhicin, koji se nekad često koristio kod pacijenata koji nisu reagirali na alopurinol, ali se danas rjeđe primjenjuje zbog dostupnosti drugih učinkovitijih terapija, kazao je dr.Vlak.
Lokalna terapija
- U akutnoj fazi bolesti hladni oblozi koriste se za ublažavanje simptoma, dok se fizikalna terapija primjenjuje samo u mirnoj fazi bolesti. Terapijski ultrazvuk je kontraindiciran kod pacijenata s tofusima. U slučaju smanjene funkcije stopala koriste se ortopedska pomagala za rasterećenje zahvaćenih zglobova, za kraj zaključio je dr. Tonko Vlak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....