Neka ode u Pariz i kaže to Francuzima – odbrusio je predsjednik Vlade predsjedniku Republike. Zoran Milanović kritizirao je hrvatsko savezništvo s Francuskom, predbacujući Parizu da je nama prodao rabljene, a Srbima nove Rafalee. Hrvatsku se pritom ništa nije pitalo.
– Mi smo članica NATO-a, oni su naši saveznici s kojima imamo određene dogovore i određene zavjete koji bi se u nekoj kritičnoj situaciji mogli ostvariti. Trebamo raditi sve da se nikada ne ostvare i da nikada ne dođe do potrebe za tim. Ali kako se ponašaju strateški saveznici, vidimo iz našeg primjera. Naš strateški saveznik prodao nam je 12 aviona, a onda je isto prodao našim susjedima – koji nisu članica NATO-a. Nisu nas pitali kad su to radili. I onda moramo ići u dogradnju tih sustava, a to će još koštati. Da li se tako ponaša saveznik? Možda da, ali činjenica je da je Francuska Republika vodila računa isključivo o svojim interesima. Zapamtimo to i razmišljajmo o tome – isključivo o svojim interesima, nas se za mišljenje nije pitalo – poručio je hrvatski predsjednik, kojemu u opisu poslova i jest da bude korektiv vlasti i glas naroda.
Zoran Milanović još je lani rekao da su Rafalei “nešto što je lijepo, moderno, ali užasno sofisticirano, skupo za održavanje” i da su jako skupo plaćeni. Rekao je da mu je dužnost upozoriti “na ono što nemamo, a trebali smo imati – normalne patrolne brodove koji godinama stoje u jednom brodogradilištu”.
A da smo kupili Gripene
U svemu tome je u pravu – ako zanemarimo činjenicu da to govori bivši premijer s rekordno niskim obrambenim proračunom. Niža izdvajanja za vojsku imao je jedino “šestomjesečni” premijer Tihomir Orešković, kojega se danas sjećaju samo rijetki, i to kao anomaliju u sustavu.
Zoran Milanović i general Ante Kotromanović, njegov tadašnji ministar obrane, pretvorili su HRZ u odlagalište krupnog otpada.
Umjesto da kupe nove Gripene, koji su im se tada nudili, ili da pronađu neki drugi prikladan i cjenovno povoljniji avion (a znam da su dobili barem jednu alternativnu ideju jer je prošla kroz moje ruke), Vlada premijera Milanovića kupila je preko Ukrajine pet raspadnutih MiG-ova iz Jemena i odlučila ih, s još sedam naših, poslati na remont u Odesu 2013. godine.
Ta je tvrtka već tada imala izrazito lošu poslovnu reputaciju, bližu reciklažnom dvorištu nego remontnom centru za nadzvučnu avijaciju. Ali naivni Kotromanović odlučio je zanemariti upozorenja da se posao po toj cijeni ne može obaviti. Odlučio je uštedjeti četiri milijuna eura, za koliko je bila skuplja ponuda rumunjskog Aerostara, i tako je gotovo čitava naša lovačka avijacija, ukupno 12 MiG-ova, završila u Odesi.
Na Plesu je ostao samo dežurni par MiG-ova. Milanovićev je ministar pred saborskim odborima detaljno tumačio kako se remont obavlja stručno i profesionalno i kako je sve u redu, osim par nepredviđenih okolnosti zbog kojih dolazi do kašnjenja u isporuci.
Sve se to događalo neposredno prije nego što će Rusija prvi put napasti Ukrajinu, oteti joj Krim i dijelove Donbasa. Iz naknadne pameti reklo bi se da je već i to bio ozbiljan obavještajni promašaj, ali istine radi, treba reći da se tome nisu nadali ni pametniji od nas. Kako god bilo, avioni remontirani u Aeropartneru – Ukrspecexportu rastavljeni su i, kako je i bilo predviđeno, kamionima prebačeni u Hrvatsku. Od ukupno 12 remontiranih zrakoplova, njih pet više nikad nije poletjelo, čak ni na panoramski let. Bili su prizemljeni poput kariole. Letjeli su kraće od pečenog pilića.
Da skratimo, sve je završilo 2016. godine presudom Županijskog suda u Zagrebu. Bojnik Josip Čović proglašen je krivim da je primio mito kako bi pogodovao ukrajinskoj tvrtki da dobije posao remonta MiG-ova. Osuđen je na godinu dana i osam mjeseci zatvora, te mora vratiti 10.000 eura mita koje je primio. Kao davatelj mita osuđen je predstavnik ukrajinske tvrtke Aeropartner Ivica Josipović te je dobio zatvorsku kaznu od godinu dana. Vrhovni sud je nakon nekoliko godina Čoviću “podebljao” kaznu i osudio ga na 20 mjeseci zatvora te je time afera Milanovićeve Vlade zatvorena.
Dok je bio premijer i donosio izvršne odluke, Milanović se mogao odlučiti za različite opcije. Mogao je pitati Amerikance da mu gotovo poklone eskadrilu borbenih aviona koji konzervirani leže u zračnoj bazi Davis-Monthan, pokraj Tucsona u Arizoni. Baza se nalazi u pustinji Sonora, na 700 metara visine, gdje godišnje padne manje od 300 mm kiše. Zašto je to važno? Jer stotine konzerviranih aviona tamo leže u suhoj klimi. U slučaju ratne ugroze moraju biti dekonzervirani i spremni za borbu u roku od tri dana, tako da nije riječ (samo) o groblju aviona, nego o upotrebljivim zrakoplovima koji leže u pričuvi. Kotromanović je to znao.
Mogao je iz Južne Koreje za 750 milijuna dolara kupiti 16 aviona KA-50 s Lockheed Martinovim motorima i Samsungovom elektronikom, koji dostižu brzinu od 1,5 maha. Nije to sad neki strah i trepet, ali je zgodan avion za prelazak na F-16. Jeftiniji je od Gripena za oko 40 posto.
Šveđani nudili i investiciju od 500 milijuna eura
Mogao se odlučiti i za švedski SAAB, koji je za plasman svojih Gripena u Hrvatskoj angažirao ozbiljnu lobističku i PR bojnu. Kasnije obznanjena službena ponuda za 12 novih Gripena verzije C i D glasila je na 900 milijuna eura, uključujući logističku podršku, obuku i tehnološki prijenos. Dok se razmatrala ponuda za Rafalee, Šveđani su revidirali ponudu i dodali joj 500 milijuna eura investicija u hrvatsko gospodarstvo.
Međutim, Hrvatska je vojska za mandata premijera Milanovića degradirana na sve moguće načine. A dva MiG-a u najboljem stanju određena su za “kanibalizaciju”, da bi se s njih skidali dijelovi za našu lovačku avijaciju, koja je na vrhuncu slave bila u vrijeme Vijetnamskog rata. MiG-ovi su, tješili smo se, izuzetno brzi i okretni. Toliko su sofisticirani da su avion kojim je papa Ivan Pavao II. nakon svojeg prvog pastoralnog posjeta 1994. napuštao Hrvatsku pronašli, sustigli i ispratili tek na samoj granici hrvatskog zračnog prostora, svjedočio mi je tada Miro Pišta, kapetan tog Airbusa Croatia Airlinesa.
Transparentnost hrvatske nabave borbenih zrakoplova uistinu je bila manjkava, mimo notorne činjenice da pri nabavi oružanih sustava doista ne treba javno komunicirati sve njihove karakteristike. Međutim, u 15-eročlanom Međuresornom povjerenstvu za nabavu zrakoplova sjedila su samo trojica koji znaju zašto avion leti, a ne maše krilima. Zapovjednik HRZ-a Michael Križanec, brigadir Davor Tretinjak i zapovjednik 93. krila brigadir Željko Ninić vrsni su piloti kojima treba vjerovati. No kupovanje oružja uvijek je i prvorazredno političko pitanje. Stoga valja spomenuti da su pri izboru francuskih borbenih zrakoplova u povjerenstvu bile i dvije osobe s (dvojnim) francuskim državljanstvom – Zvonimir Frka Petešić, predstojnik Ureda premijera, i tadašnji načelnik SOA-e Daniel Markić.
To su činjenice, a komentari su slobodni.
Valja se nadati da se pri izboru ipak čula riječ trojice zrakoplovaca – jednog koji je karijeru posvetio avionima i dvojici helikopteraša. Plenkovićevo Povjerenstvo biralo je između novih F-16 C/D Block 70 iz SAD, novih švedskih Gripena C/D, rabljenih francuskih Rafalea F3-R i rabljenih izraelskih F-16 C/D Block 30. S Izraelom smo već imali neugodnih iskustava, a Block 30 je nešto starija inačica, koju bi za hrvatske potrebe svakako trebalo unaprijediti.
Novi F-16 Block 70 Viper svakako je sjajan avion, provjeren u mnogim svjetskim sukobima. Budući da je proizveden u ogromnoj seriji, logistika nije problem. Nadmoćan je u manevru jer je pilot smješten tako da može podnijeti i opterećenja od 9G, ugrubo – devet puta težinu vlastitog tijela. Leti brzinom većom od dva maha, a sat letenja mu stoji oko 8000 dolara. Ima sjajan APG-83 AESA radar i široku dostupnost streljiva, primjerice rakete AMRAAM s dometom od 100 km.
U bliskoj borbi odnio bi pobjedu pred našim Rafaleima. Ako im se uspije približiti, jer naši “francuzi” imaju manji radarski odraz (najmanji u generaciji 4++ zrakoplova), superiornu situacijsku svijest, sustav SPECTRA za aktivno ometanje i duži doseg raketa. Uz to, kao višenamjenski borbeni zrakoplovi u prednosti su zbog 9500 kg ubojitih sredstava koje mogu ponijeti na svojih 14 nosača. Uz sličnu cijenu, Rafale je na bojištu ipak u prednosti.
Block 70 je u prednosti u vrijeme mira, zbog nižih troškova po satu leta i nižih troškova održavanja. No borbeni zrakoplov ne kupuje se za paradu.
Gripen može uzletjeti i s ceste
Pitanje koje je opravdano jest – treba li Hrvatskoj tako moćan avion? Jesmo li mogli proći jeftinije, uz neke skromnije borbene sposobnosti? Nije li Gripen koji nam je ponuđen kao nov optimalnije rješenje, budući da su oba zrakoplova generacijski ista. Gripen je u mnogočemu slabiji, ali je brži, nakon slijetanja ga se opet može poslati na misiju u pola vremena koje je potrebno Rafaleu. Cijena sata leta mu je upola, pa i do dvije trećine niža nego Rafaleu, i ima još jednu prednost koja je postala jasna u ukrajinskom sukobu – može poletjeti i sletjeti s improviziranih pista.
U vrijeme kad se o tome donosila odluka, Švedska nije bila članica NATO-a, niti je ozbiljno razmišljala o tome da to postane. Gripen jest bio NATO-kompatibilan, ali njegova nabava ne bi donijela osobiti politički i vojni prestiž (čitaj – respekt, utjecaj) kakav ide s kupovanjem Rafalea. Rafale je bio dostupan odmah, a sve ostalo iz ponude valjalo je čekati.
Okolnosti su se danas promijenile. Srbija kupuje nove i naprednije inačice Rafalea, verziju F4. Dasault ne proizvodi avione kao Zagorec vino, za sebe i za svoje prijatelje, nego za tržište. Zato je i primjedba o tome da nas Francuzi trebaju pitati kad nekome prodaju svoje avione pomalo glupa. Milanović je svojom primjedbom Srbiju označio kao razlog našeg naoružavanja, što povijesno i sigurnosno ima nekog smisla, ali je diplomatski promašeno, pa je Aleksandar Vučić to odmah iskoristio i još će koristiti.
Hrvatska je Francuzima predala pismo namjere kojim želi nadogradnju naših aviona na inačicu F4, istu onu koju će dobiti Srbija. Hoće li Srbija u svojim sustavima imati uključene baš sve sustave koje nudi ova inačica, ne znamo. Srbija nije članica NATO-a i teško da će dobiti posebnu NAV-COM opremu, podatkovne taktičke linkove i sve naoružanje koje koriste NATO-ove članice u borbenim operacijama. Brigadir Davor Tretinjak to je slikovito opisao ovako:
– Da bi se to malo slikovitije shvatilo, ja ću vam reći – da ja imam iPhone, znači da bih ga koristio u potpunoj konfiguraciji, moram na njemu imati sve dostupne aplikacije. Ja na svojem iPhoneu imam dostupne sve aplikacije jer sam članica NATO-a. Međutim, vi ste naručili novi takav iPhone, ali nemate dostupnost tih aplikacija jer niste članica NATO-a.
Je li to isti avion?
Koja je razlika između naših današnjih F3R i eventualne nadogradnje na inačicu F4? Motor aviona ostaje isti, ali s poboljšanim sustavom za njegov nadzor (FADEC softver) koji omogućuje precizniju regulaciju protoka goriva i bolji odziv motora kad pilot “stisne gas”. To omogućuje stabilniji potisak u bliskoj borbi i, u konačnici, nešto bolju pouzdanost i manje održavanja.
U konstrukciji i aerodinamici također nema promjena. Lokalno su ojačani dijelovi krila, nosači podvjesnog tereta i točke opterećenja trupa jer avion sada može nositi i visokomodularni AASM Hammer, raketu zrak – zemlja tešku jednu tonu i produženog dometa za sve vremenske uvjete. Istovremeno, sustav je namijenjen i bliskoj zračnoj potpori i misijama dubokog udara. Avion ima i više senzora, opreme za elektroničko ratovanje i elektromagnetski “oklop”, koji mu dodatno smanjuje radarski odraz. Ukratko, inačica F4 najkompletniji je borbeni zrakoplov ove generacije u svijetu.
Usporediti ga se može s američkim F-35A, koji ima prednosti u dubokoj penetraciji na bojišnici, ali ima manju nosivost od Rafalea F4. “Četvorka” dolazi do punog izražaja kad F-35 ošteti sustav neprijateljskog PZO-a jer tada do izražaja dolazi njegova nosivost, sposobnost izvršavanja različitih misija i brža reakcija na promjene.
Ne brinite, F-35 A nećemo kupiti tako brzo. Cjenovno je 10-ak milijuna jeftiniji od “četvorke”, ali mu sat leta stoji od 35 do 44 tisuće eura. Fun fact – blok sat letenja na Airbusu A220 kakav je kupila Croatia stoji tek oko 3500 eura.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....