Nema opuštanja: situacija iz Češke upozorava da se Bergamo, unatoč cjepivu, može ponoviti

Cjepivo je tu, a korona ne posustaje. Dapače, brojke rastu. I to rapidno, iz dana u dan! I u nas i u okruženju. Europu je zlokobni virus posve pokorio. Kapitulirala je. Prizori iz Češke podsjećaju na ono što se lani događalo u Bergamu. Česi ne kriju da im zdravstveni sustav puca po šavovima pa mole pomoć susjeda. Preklinju Nijemce za pomoć. Bogati susjedi su im posljednja šansa. U protivnom, neće moći pružiti ni nužnu skrb pacijentima, jer su zatrpani COVID bolesnicima, a njima je sve podređeno.

Susjedi Srbi procijepili su dobar dio populacije. U tom su smislu ispred njih samo Izrael i Velika Britanija, pa opet, imaju oboljelih više od četiri tisuće dnevno! Antivakseri će reći - džaba su cijepili, no prije će biti da su se raskalašili, pustili s lanca, uvjereni da su Sputnjikom stali beštiji na rep, a ona je nastavila po svom. Hara nemilice.

I na drugom kraju svijeta gdje su temperature više, a sunce jače grije, isti, ako ne i gori scenarij. U Brazilu ljudi umiru kao mušice. I ne tek tako, "na prekidač", nego u teškim mukama. Na respiratoru. Bez prilike da se oproste od svojih najmilijih. I da ih se isprati na posljednji počinak kako spada.

Sve su se nade da će pandemija tek tako nestati - istopile, a izjave o "tjednima koji su ključni" pokazale kao obične budalaštine. Stvarnost nas demantira. Nisu u pitanju tjedni ili mjeseci, nego godine borbe koja je pred nama. I koju nećemo tek tako dobiti.

Vijesti potvrđuju da je virus mutirao jer se prilagođava sredini u kojoj traži domaćina. I da su sojevi koje stvara sve pogubniji. I zato se Capakova procjena po kojoj ćemo se s pandemijom hrvati još dvije godine čini realnom, jer tko je god pomislio da će ovo tek tako proći - prevario se. Trčao pred rudo.

COVID-19 sijat će smrt baš kao što su to nekad činile kuga i kolera. I čovjek će se pred ovom bolešću osjećati jednako bespomoćan unatoč tome što je znanost danas sposobna u kratkom vremenu odgovoriti izazovima koji su pred nju postavljeni, pa u praktički samo godinu dana izmisliti cjepivo kojim se namjerava zaustaviti širenje ove pošasti.

Očito se bez pridržavanja konzervativnih mjera za borbu protiv zaraze ne može naprijed. A mi se više generalno tih mjera jedva pridržavamo. Distancu nitko ne drži, masku ne nose više svi ni u autobusima, a o tome da mnogi ne poštuju ni samoizolaciju može svatko od nas posvjedočiti nekim primjerom iz vlastite sredine. Kakvo zatvaranje doma, kakvi bakrači, tko će to više provjeravati, odmahuje se rukom.

Partija se po kućnim zabavama ili po kafićima i klubovima u BiH. Divlja. Mladi špartaju okolo naokolo kao da se ništa ne događa. Zaboravilo se čak i na obveze dezifinficiranja ruku, a i temperatura onima koji ulaze u bilo kakav javni prostor mjeri se tek tu i tamo, i reda radi.

Da, ljudi su na kraju živaca. Pustili su se s lanca jer pucaju od svih tih mjera i preporuka, ali to ćemo svi na kraju krvavo platiti. Za koronu lijeka nema, a o tome što će se dogoditi kad se procijepi veći dio populacije, može se samo nagađati.

U Izraelu je dobar dio građana cijepljen, ali nitko ne tvrdi da je bolest pobijeđena, da u bolnice više ne dolaze pacijenti s visokom temperaturom i teškim respiratornim problemima.

Imamo li snage uspostaviti red kao što smo to uspjeli kad nam je lani pandemija zakucala na vrata? I jesmo li svjesni da nas jedino takav pristup može spasiti teške kataklizme? U protivnom, potpuno zatvaranje u kuće više neće biti stvar odluke Stožera, nego nužda, i jedino moguće rješenje. Najgore od svih.