Karaman je fenomen. Napravija je tako dobru knjigu, kakvu nema niti jedan pjevač, bez da sam je prethodno vidio, javio se svojedobno Mišo Kovač u televizijsku emisiju TV Jadran u kojoj je gostovao splitski novinar i fotoreporter Stanko Karaman.
Karaman je autor bogato ilustrirane monografije pod nazivom "Mate Mišo Kovač - Dalmacijo, pismo stara" objavljene 2021. u izdanju Hanza Medije povodom Mišina 80. rođendana.
Knjiga na 200 stranica kroz fotografiju i popratni tekst detaljno prati životni i profesionalni put glazbene legende - od šibenskih početaka 1960-ih do statusa pjevačke zvijezde bivše države s preko 20 milijuna prodanih ploča.
Knjiga donosi priče iza kulisa o tome kako su nastajali njegovi najveći hitovi, poput zanimljivosti da pjesmu "Proplakat će zora" u početku nitko drugi nije htio pjevati, odbila su je četvorica pjevača, dok Mišo nije prepoznao njezin potencijal i s njom pobijedio na Splitskom festivalu 1971. Prema arhivi Splitskog festivala, Mišo je s pjesmom slavio kod publike, međunarodnog žirija i novinara, čime je ostvario dotad nezabilježen festivalski trijumf.
Mišo i Karaman započeli su suradnju 1967. kad su se upoznali u hotelu Marjan u Splitu. Karaman je autor Mišinih fotografija za prve dvije long playke, četiri singla, a kasnije i za CD-ove.
- Postali smo prijatelji. Tad sam radio u Vjesnikovoj kući u Splitu. Jednog dana kad je došao tužan iz Zagreba jer su mu pjesmu koja mu je bila namijenjena dali Vici Vukovu. Pjesma je pobijedila, a on je u Split došao tužan, da su ga izigrali. Vidi mene s aparatima, i onda kaže ‘imam nešto za vas, jel‘ bi mogli‘. Saslušam ga, snimim ga, napišem dvi kartice teksta, i istu večer pošaljem za Arenu. Kopiram, donesem Miši u hotel Marjan da pročita, a on kaže ‘ovo kao da si ti doživija. Pa izvrsno je‘. A ja kažem ‘je izvrsno je, al može ti naškodit u karijeri dalje‘. Ja kažem ‘možemo ovo i povuć‘, šta novinari ne bi napravili nego bi bili prvi, imali ekskluzivu. Otišli smo u dopisništvo, nazovem Borisa Jankovića, tadašnjeg glavnog urednika Arene. Kažem ‘Boris jeste dobili materijal?‘. Kaže on ‘jesmo Stanko, baš je na prelomu‘. Majko moja, ja kažem ‘ja i Mišo smo ode, mi bi to povukli‘. ‘Ajme‘, kaže Boris i tad smo nekako to povukli. I tad je Mišo vidija tko sam i tu se razvilo povjerenje. I onda smo nastavili suradnju, putovali, po Dalmaciji, Hrvatskoj, išli smo u Bratislavsku Liru 1973. kad je Đorđe Peruzović pobijedija... Doživija sam puno toga s Mišom. Šta se tiče njega, nećemo govoriti o njegovim pjevačkim kvalitetama, to i vrapci na grani znaju. On je bio toliko topla i društvena osoba, pun viceva. Kad god bi sija s njim negdi, u ćakuli, na kavi, na Rivi on je uvik bija taj koji je priča viceve - kaže nam Karaman.
Žena zvala i pitala gdje je do jutra
Kad su se upoznali ‘67. Mišo je bio razočaran Zagrebačkim festivalom i došao je pjevati to ljeto na Splitski festival.
- Split je zavolio i jer je u Splitu bio sastav Edi Radosavljević, a kad je Edi umro to je preuzeo pokojni Ivica Pavičić. I onda su angažirali Mišu da uz Dalibora Ivaniševića piva u tom sastavu tog ljeta. Malo su išli i na turneje, a najviše su pivali na Turističkoj palači, na teraci kraj Lučke kapetanije. Tu je Mišo sa sastavom svaku noć piva, a publika je dolazila, to je bilo ludilo - priča nam Karaman.
Nakon toga, kad je ljeto završilo, Mišo je nastavio pjevati u baru hotela Marjan.
- Ja sam noći i noći proveo s njim, žena bi me pitala da di sam, a ja bi odgovorio s Mišom u hotelu Marjan u baru. Do jutra smo bili tamo. S nama je znala biti i prva Mišina žena Ljubica, divna žena. U hotelu Marjan u baru je nastupala i jedna striptizeta. I onda kad bi bila pauza, Mišo bi isto parija oči, a jednu večer došla su tri, četiri igrača Hajduka kroz kužinu. U ponoć su trebali biti u krevetu, a oni došli u bar slušati Mišu, a da trener nije zna. Ima puno zgoda s njim. Stvarno smo bili dobri. Nisam imao puno pjevača s kojima sam radio, a s njim mi je bio poseban gušt. Toliko dobra osoba - kaže nam Karaman.
Zbog nesreće s Citroenom pustio brkove
Tehnologiija je s vremenom išla naprijed, a pjevači nisu imali puno propagadnog materijala. Karaman je znao po cijele noći raditi za Mišu fotografije.
- Jednu noć sam u ‘Slobodnoj‘ bija do 6 ujutro jer smo za dva dana morali ići na Bratislavsku liru gdje je Đorđe bio u konkurenciji ‘Di si bija kad je grmilo‘, a Mišo je u sklopu festivala imao svoj koncert. To su bili doživljaji s njim. Tuga je zbog njegovog odlaska, ali meni dolaze slike i doživljaji s njim. S njegovim prvim Citroenom, s kojim je imao prometnu nesreću, jurili smo preko Mađarske. Bija je vozač svjetski, izvanredan. Šta se tiče prometne koju je ima s tim Citroenom, kraj Šibenika prema Vodicama, ispriča mi je, normalno je vozija, međutim zbog nekog kvara na jednom od auta kolona je bila zasutavljena sve do jedne okuke. U okuku je Mišo uša normalno i kako bi izbjega zadnje auto u koloni dao se ulijevo i iz drugog smjera je naletio bračni par iz Njemačke. Prednji dio Citroena se kompletno digao gore i to mu je spasilo život. Nakon nesreće imao je samo razrezanu usnicu. Zato je pustija brkove. Kad se taj Citroen uništio kupio je drugoga - otkrio nam je Karaman.
U životu ima i veselih i tužnih trenutaka, Miši je nastradao sin Edi 1992., a obitelj se raspala.
- Kad je ima koncert u Splitu u Spaladium Areni poklonija sam mu svoju prvu monogradiju ‘Od kolijevke pa do Hajduka‘ koja ima 360 stranica, 480 fotografija, 160 stranica teksta. Uručija sam mu je, a kasnije sam mu napravija knjigu koja je nosila naziv "Mate Mišo Kovać - Dalmacijo, pismo stara" čije je drugo izdanje tiskala Slobodna Dalmacija. Promocija te knjige je bila na Prokurativama. Honorar od knjige sam posla njemu. Toliko divna osoba je bio, žao mi je što više nije s nama - zaključio je Karaman.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....