Ljudski mozak, iako mali, jedan je od najsloženijih sustava u prirodi, građen većinom od neurona čija oštećenja dovode do neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.
Obje bolesti uglavnom pogađaju starije osobe, progresivne su, iscrpljujuće i neizlječive. Simptomi se obično prepoznaju tek u poodmakloj fazi, a liječenje je dugotrajno. O ranim simptomima ovih još uvijek “zastrašujućih” bolesti razgovarali smo s doktorom Ivanom Miletićem, specijalistom neurologije.
- Najraniji znakovi Alzheimerove bolesti koje ljudi obično ignoriraju su poremećaji pamćenja novostečenih informacija kao što je zaboravljanje nedavnih događaja ili dogovora, teškoće u pronalaženju riječi, smanjenje sposobnosti planiranja i organizacije, te promjene u raspoloženju poput depresije ili smanjenog raspoloženja - otkriva neurolog, dodajući da upravo ove promjene prolaze ispod radara.
- Ove promjene često nisu prepoznate kao patološke jer se pripisuju normalnom starenju, a funkcionalna sposobnost može biti očuvana u ranim fazama. S vremenom se javljaju i teškoće u obavljanju složenijih svakodnevnih zadataka, ali to obično nastupa kasnije.
Parkinsonova bolest razvija se na sličan način, prvo dolazi do promjena u razmišljanju i ponašanju, tek kasnije do motoričkih simptoma.
- Kod Parkinsonove bolesti najraniji znakovi koje ljudi često ignoriraju su gubitak osjeta mirisa (hiposmija), zatvor, depresija, poremećaji sna (REM sleep behavior disorder), te ortostatska hipotenzija. Ovi nemotorički simptomi mogu prethoditi motoričkim simptomima (tremor, usporenost pokreta, ukočenost) više godina. Pacijenti često ne povezuju ove simptome s Parkinsonovom bolešću, pa ih ne prijavljuju liječniku, osobito ako su blagi ili nespecifični - govori neurolog, dodajući da Alzheimer prati isti tijek.
Dr. Miletić upozorava da se ovi rani nespecifični simptomi mogu javiti i kod drugih stanja, ali njihova kombinacija povećava vjerojatnost razvoja ovih neurodegenerativnih bolesti.
Postavljanje prave dijagnoze otežano je također i činjenicom da postoje "tihi" oblici Parkinsonove bolesti i Alzheimerove bolesti koji mogu trajati godinama bez jasnih simptoma.
- Sličan prodromalni period opisan je i kod Alzheimerove bolesti, gdje se patološke promjene (nakupljanje amiloida i tau proteina) te promjene biomarkera u likvoru i krvi mogu detektirati 15–20 godina prije pojave kliničkih simptoma demencije.
Mnogi mitovi okružuju Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest. Alzheimer nije normalan dio starenja, a rani simptomi nisu samo gubitak pamćenja, već i promjene u planiranju, jeziku, orijentaciji i raspoloženju.
- Najčešći mitovi o Alzheimerovoj bolesti uključuju vjerovanje da je Alzheimerova bolest normalan dio starenja, što nije točno; radi se o patološkom procesu s jasnim neuropatološkim promjenama. Drugi čest mit je da samo gubitak pamćenja znači Alzheimerovu bolest, dok su rani simptomi često i promjene u planiranju, orijentaciji, jeziku i raspoloženju.
Za Parkinsonovu bolesi česti mit je da bolest pogađa samo starije osobe, iako se može javiti i kod mlađih odraslih. Također, mit je da Parkinsonova bolest uvijek dovodi do demencije, iako kognitivni pad nije univerzalan i varira među pacijentima.
Zaboravljanje imena kod starijih može biti normalno, ali kad se uz to javljaju problemi s pamćenjem novostečenih informacija, teškoće u svakodnevnim aktivnostima i promjene raspoloženja, to može biti rani znak Alzheimerove bolesti. Ključna razlika je gubitak funkcionalne samostalnosti - kaže neurolog.
Slično, drhtanje ruke u mirovanju, uz ukočenost, usporenost pokreta i promjene u hodu, može upućivati na Parkinsonovu bolest.
- Drhtanje ruke kod starijih osoba može biti fiziološko ili esencijalno, ali ako je tremor prisutan u mirovanju, asimetričan, ima nisku frekvenciju, smanjuje se pri voljnom pokretu, a uz njega se javljaju usporenost pokreta, ukočenost i progresivni poremećaj hoda, radi se o potencijalnom znaku Parkinsonove bolesti. Parkinsonov tremor obično započinje jednostrano, najčešće na ruci, i ima karakterističan izgled.
Dodatni znakovi poput gubitka samostalnosti, promjene rukopisa ili nemotoričkih simptoma zahtijevaju stručnu procjenu kako bi se razlikovalo normalno starenje od bolesti.
- U slučaju sumnje preporučuju se formalna kognitivna procjena i neurološki pregled radi diferencijacije od normalnog starenja i drugih poremećaja.
Rane oblike Alzheimerove i Parkinsonove bolesti danas je moguće otkriti zahvaljujući naprednim dijagnostičkim metodama.
- Otkrivanje ovih "tihih" oblika bolesti moguće je korištenjem specifičnih biomarkera i dijagnostičkih testova. Kod Parkinsonove bolesti rani znakovi mogu se identificirati kombinacijom kliničke procjene nemotoričkih simptoma, neuropsihološkog testiranja te slikovne pretrage, PET ili SPECT mozga. Kod Alzheimerove bolesti pretklinička faza se može otkriti analizom biomarkera u likvoru, krvnim testovima, genetskim testiranjem te slikovnim pretragama MR, PET.
Postoje i takozvani kognitivni testovi koji mogu ukazati na rane znake ovih bolesti.
- Kognitivni testovi (npr. MMSE, Montreal Cognitive Assessment) mogu detektirati blage kognitivne promjene, ali su biomarkeri osjetljiviji za pretkliničku fazu. U kliničkoj praksi ranu detekciju omogućuje kombinacija anamneze, ciljane procjene rizičnih simptoma te primjena biomarkera i slikovnih metoda, iako rutinsko probirno testiranje još nije standardizirano - objašnjava dr. Miletić.
Interesantna je činjenica da se ove dvije neurodegenerativne bolesti mogu “detektirati” i do 20 godina prije pojave prvih ozbiljnijih simptoma.
- Točno je da se neurodegenerativne bolesti, poput Alzheimerove bolesti i Parkinsonove bolesti mogu detektirati do 20 godina prije pojave kliničkih simptoma. Kod Alzheimerove bolesti studije pokazuju da promjene u biomarkerima likvora nastupaju i do 18 godina prije kliničke dijagnoze, dok se atrofija na MR-u mozga i kognitivne tegobe javljaju kasnije, u razmaku od šest do osam godina prije dijagnoze. Sličan prodromalni period je opisan i kod Parkinsonove bolesti, gdje se nemotorički simptomi (gubitak mirisa, konstipacija, poremećaji sna) i patološke promjene mogu pojaviti i do 20 godina prije razvoja motoričkih simptoma.
Potpuna prevencija Alzheimerove i Parkinsonove bolesti trenutačno nije moguća, osobito kod osoba s genetskom predispozicijom. Genetski faktori značajno povećavaju rizik i ne mogu se ukloniti, no dr. Miletić kaže da se pojedine mjere ipak mogu poduzeti.
- Postoji pogrešno uvjerenje da ništa ne može smanjiti rizik od Alzheimerove bolesti, iako su kontrola vaskularnih čimbenika, tjelesna aktivnost i zdrava prehrana povezani s nižim rizikom. Mnogi smatraju da depresija ili loša prehrana mogu uzrokovati Alzheimerovu bolest, dok zapravo mogu simulirati ili pogoršati simptome, ali nisu uzrok.
No, zdravija starost znači znatne promjene životnog stila u mlađoj dobi.
- Najvažnije mjere koje se mogu poduzeti već u tridesetim ili četrdesetim godinama života kako bi se smanjio rizik od razvoja Alzheimerove bolesti ili Parkinsonove bolesti jesu kontrola vaskularnih rizičnih čimbenika (hipertenzija, dijabetes, pretilost, povišene masnoće u krvi), redovita tjelesna aktivnost, zdrava prehrana (mediteranska ili slična prehrana bogata povrćem, voćem, cjelovitim žitaricama, mahunarkama, ribom, uz ograničenje crvenog mesa i ultraprerađene hrane), mentalna i socijalna stimulacija, prestanak pušenja te prevencija i liječenje depresije.
Održavanje zdravog krvnog tlaka i razine šećera u krvi u srednjim godinama može smanjiti vjerojatnost da osoba kasnije u životu razvije Alzheimerovu bolest.
- Za Alzheimerovu bolest epidemiološki podaci ukazuju da je smanjenje vaskularnih rizičnih čimbenika u srednjoj životnoj dobi - osobito hipertenzije i dijabetesa - povezano s nižim rizikom od kasnijeg razvoja demencije - objašnjava neurolog, dodajući da fizičko zdravlje utječe i na mentalno zdravlje.
- Redovita tjelesna aktivnost, osobito aerobna, ima zaštitni učinak na kogniciju i može smanjiti akumulaciju patoloških promjena. Zdrava prehrana, poput mediteranske, smanjuje rizik od Alzheimerove bolesti, dok zapadnjačka prehrana povećava rizik. Mentalna stimulacija (obrazovanje, intelektualne aktivnosti, društvena uključenost) povećava kognitivnu rezervu i odgađa pojavu simptoma.
A redovita tjelovježba te konzumacija zdravih namirnica također pomažu smanjiti rizik od Parkinsonove bolesti.
- Za Parkinsonovu bolest, iako su dokazi slabiji nego za Alzheimerovu bolest, redovita tjelesna aktivnost i zdrava prehrana također su povezani s nižim rizikom, dok su pušenje i izloženost pesticidima rizični čimbenici.
Nažalost, vitamini, kao ni hormonske terapije, nisu se pokazali korisnima za smanjenje rizika.
- Nema dokaza da suplementacija vitaminima, hormonska terapija ili specifični lijekovi u srednjoj životnoj dobi smanjuju rizik od ovih bolesti. Ključ je u održavanju zdravog načina života i kontroli kroničnih bolesti kroz multidisciplinarni pristup - zaključuje dr. Miletić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....