istažujemo

Nevjerojatna priča: kako je vrijedna Arhimedova turbina nestala sa splitskog fakulteta

Trebao je to biti projekt na ponos splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodarstva (FESB), Grada Solina i Europske unije, ali ponajviše studenata.

Plan je bio Arhimedovu turbinu prvo napraviti, a onda i montirati na rijeci Jadro, otvoriti park gdje bi djeca učila o obnovljim izvorima energije, a nove generacije mehaničara iz godine u godinu unosili bi poboljšice.

Čak se i došlo na korak do realizacije (centrala je projektirana i izrađena, te je izdana i građevinska dozvola), ali je nakon šest godina truda sve u jednom trenutku puklo i počelo polako padati u zaborav.

Da bi se razumjela cijela priča, treba se vratiti u 2013. godinu, kada Hrvoje Dedić Jandrek, tada ambiciozni student druge godine, sprema svoj završni rad na preddiplomskom studiju strojarstva.

{embed_photo}1911546{/embed_photo}

– Došao sam – kaže nam Dedić-Jandrek – do profesora Zorana Milasa i rekao mu da ne želim izići s fakulteta bez iskustva u nekom projektiranju. Profesor nam je više iz zezancije, pa čak i nekog nepovjerenja, rekao da napravimo Arhimedovu turbinu. Odmah smo se "zapalili" dvojica kolega i ja, te svojski zasukali rukave.

{embed_photo}1910134{/embed_photo}

Potrošeni sati

Iako je u početku zamišljena ispitna stanica koja može stati na stol, tijekom vremena su je Dedić-Jandrek i ekipa "upgrejdali" na preko pola tone, s dva bazena koja simuliraju rijeku, da se voda iz donjeg dijela pumpa u gornji i na taj način proizvodi jeftina struja. Porasli su, naravno, i troškovi, ali studenti puni elana i za to su se pobrinuli, te na kraju na svoj i obraz Fakulteta prikupili donacije vrijedne gotovo 30 tisuća eura, dok se projekt s potrošenim radnim satima, gorivom i ostalim troškovima popeo na oko 40 tisuća eura.

{embed_photo}1910136{/embed_photo}

– Pisali smo i obilazili tvrtke i institucije, i u Hrvatskoj, i izvan njezinih granica. Gdje god bi pokucali, ljudi od struke bi nam izlazili ususret. Tako smo besplatno dobili i protomjer, senzor momenta, kao i PLC, računalo koje upravlja turbinom. Niti jedan od tih uređaja nije jeftiniji od 20 tisuća kuna. Ishodili smo i građevinsku dozvolu – prisjeća se Dedić-Jandrek.

Među onima koji su im pomogli našla se i tvrtka "Salona Var" i njezin direktor Mladen Stupalo. Preuzeli su na sebe da odrade čelični dio, konstrukciju turbine, o čemu su se 2015. godine i pohvalili na stranicama Slobodne Dalmacije. "Ljubav" spomenute tvrtke i grupe studenata nije, međutim, dugo potrajala, jer je u godinama koje su dolazile počelo svojatanje projekta, što je i presudilo da od njega na kraju ne bude ništa.

– Kada smo došli do određene faze gotovih radova, projekt smo ispred FESB-a i Grada Solina, s kojim smo sve dogovorili, željeli prijaviti EU fondovima. Bio je kraj 2018. i početak 2019. godine kada mi se javio gospodin Stupalo i kazao da je sve što je napravljeno njegovo i da on mora biti izvođač. Uzvratio sam mu da se prvo mora prijaviti na natječaj kada bude raspisan i, ako mu ponuda bude najpovoljnija, naravno da će on to raditi. Mi smo nastavili s radom i napravili još neka ispitivanja, ali je Stupalo nakon našeg telefonskog razgovora došao i na Fakultet. Nosio je članak iz "Slobodne" i na osnovi njega se pozivao da je projekt njegov. Tom prilikom primio ga je i tadašnji dekan Sven Gotovac, pred kojim je Stupalo prijetio da će sve dati u javnost, da će tužiti sudu – navodi Dedić-Jandrek.

Sve je to imalo za posljedicu da je dekan od njega, koji je u tom trenutku bio u zvanju asistenta, zatražio da s centrale skinu sve uređaje, a Stupalu daju čelik. Dedić-Jandrek na to nije pristao.

– Istina je da je tvrtka "Salona Var" odradila zavarivanje konstrukcije, ali sve prema mojim zamislima i nacrtima, koje sam im ja dao u ruke. Dekanu sam predlagao da "skašimo" čelik, damo ga "zgužvanog", ali me nisu poslušali. Nakon toga profesor Lovre Krstulović Opara, predstojnik Zavoda za mehaniku, par puta mi je slao mailove i poručivao da moram predati cijelu Arhimedovu turbinu. Ja sam se na to oglušivao, jer osim što sam sve konstruirao, bio je i čitav niz firmi koje su puno više dale od "Salona Vara". Ohrabrio me svojim stavom i tadašnji prodekan za znanost Boris Ljubenko, koji je poručivao da nitko ne smije dirati turbinu dok se sve ne skine s nje – prisjeća se naš sugovornik.

Prvi pokušaj

Zato je ostao iznenađen kada se u rano proljeće 2019. godine zbio prvi pokušaj odnošenja kompletne centrale s FESB-a. Stigli su Stupalo i sin, s njima je, navodi, bio i prof. Ljubenko, ali sve je zaustavljeno zahvaljujući domaru, koji je jedini pozvao Dedić-Jandreka i njegove kolege iz Udruge za zelenu energiju, osnovanu na valu zanosa projektom u okviru FESB-a, koji su se ispriječili svojim tijelima. Ne zadugo, jer je novi pokušaj uslijedio 7. svibnja.

– Sve je odrađeno na blagdan sv. Duje i neradni dan, u 7 i nešto ujutro, što vam govori da tu nisu čista posla. Ja imam snimke na kojima se vidi kako u rano jutro profesor Krstulović Opara, zajedno sa sinom i kćeri Mladena Stupala guraju turbinu hodnicima i odnose je s fakulteta. Da ih nisam vidio, ni ja ne bih povjerovao u takvo nešto – kaže Dedić-Jandrek te nam je odmah predočio i spomenutu snimku i iz nje izrađene isječke.

Bio je to smrtonosni udarac ambicijama studenata da projekt za koji su živjeli ne dovedu do kraja. Hrvoje se nikako nije mogao pomiriti s cijelom situacijom i počeo je tražiti odgovore od pretpostavljenih na FESB-u.

– Prvo sam htio razgovarati s kolegom Oparom, ali on, iako sam asistent i kolege smo, nije se htio naći sa mnom. Dobio sam termin za sastanak s dekanom Gotovcem i pitao ga zašto je dopustilo da turbina, nešto što je naše, otiđe s fakulteta.

Njegov je odgovor bio da ona nikada nije ni bila zavedena u našim knjigama, da nije imala inventarski broj, koji je on danima tražio. Na te njegove riječi, ja sam izvadio inventarski broj. A znate što je dekan napravio?

Rekao mi da moram izići iz dekanata i da me više ne želi vidjeti bez mentora Sandra Nižetića. Njemu sam bio asistent, davao mi je korisne savjete za pisanje znanstvenog rada, ali kada sam ga završio rekao mi je da pustim neka centralu odnesu!

Ostao sam u šoku. Nakon toga između nas dvojice se razvila jedna distanca, što je i rezultiralo time da mi je u jednom trenutku poručio da je najbolje da odem s faksa ili će mi on dati otkaz. Bio je to u lipnju 2019. i, iako sam mu još formalno asistent, prekinuli smo svaku komunikaciju – navodi Dedić-Jandrek.

Privatna suradnja

Ni dandanas mu u glavu ne ide zašto se FESB odrekao nečega što mu pripada. Moguću poveznicu nalazi u činjenici da neki od profesora, nevezano za fakultet, imaju privatnu suradnju sa "Salona Varom".

{embed_photo}1913090{/embed_photo}

Finale je cijele priče, osim što njezin tvorac ne zna gdje se njegova Arhimedova centrala danas uopće nalazi, da više ne radi na fakultetu. Između lanjskog Božića i Nove godine, naime, dobio je otkaz, tri godine prije isteka ugovora koji je imao s FESB-om.

Kao formalni razlog navedena je činjenica da je dvije godine za redom imao negativnu ocjenu svog mentora Sandra Nižetića.

– Sve je to povezano s odnesenom turbinom, iako su se oni u obrazloženju potrudili da je pravno nema. Bio je nepovratno uništen odnos mentora Nižetića i mene. Njemu je možda bilo neugodno što nisam slušao dekana, ali mislim da nisam ni trebao, jer je sve oko centrale urađeno na štetu fakulteta. Ja to nisam mogao prešutjeti.

Sam Nižetić mi je obećao da neću dobiti drugu negativnu ocjenu, a ipak ju je dao, što im je bio temelj da me se riješe. Negativnu ocjenu iz znanstvenog dijela doktorata nikako nisam smio dobiti, jer sam imao ocjenu 4,77 od svih studenata u toj godini, što je više nego dobro. Napravili su i grešku u koracima, jer me nikada nisu službeno obavijestili da promijenim mentora, već samo da ispravim rad, ali... –rezignirano će Hrvoje Dedić-Jandrek.

Koliko god emotivno i poslovno bio uz nju vezan, digao je ruke od Arhimedove turbine. Nakon kratkog razmišljanja, odustao je i od tužbe protiv fakulteta i povratka na fakultet, jer je novi posao u struci i angažman koji uključuje periodični boravak u inozemstvu, dobio u ekspresnom roku.

Neće se, kaže, javiti ni policijskom inspektoru koji ga je, prije nekog vremena, kada je sve čuo, molio da podnese prijavu službenim organima.

{embed_photo}1913124{/embed_photo}

{onnetworktv}{/onnetworktv}

{infobox-gray_full}230020{/infobox-gray_full}

{infobox-gray_full}230022{/infobox-gray_full}

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. travanj 2024 08:42