Nikakav san i psihički i fizički i ljudski. Narušeno mi je i zdravlje i psiha jer san osjetio da ja za njega ne postojin, ja njemu nisan čovik ni osoba. On sa mnon može šta oće, a ja se neman kome potužit - žalosno opisuje svoje psihičko stanje Vjekoslav Marinić, koji se prošle nedjelje nalazio u imotskom zatvoru.
Ovaj 62-godišnjak na cesti je neprestano, a zbog posla dnevno napravi i 600-tinjak kilometara. Tvrdi da se u ovako odvratnoj situaciji nikada ranije nije našao. Kada se nakon posjeta staroj kući u Slivnom, odakle je inače rodom, sa suprugom Marijom vraćao u njihov dom u Splitu, zaustavio ih je policajac za kojeg Vjekoslav kaže da mu je zagorčao život do te mjere da se od proživljenoga nikada neće potpuno oporaviti.
- Nismo mi prošli ni 5 kilometara i iza sebe smo vidili plava rotacijska svitla. Reka san ženi da ću stat da policija može proć i ja stanen sa strane i on stanu iz mene. Vidin ja na retrovizor da izlazi momak u civilu. Ja otvorin prozor, a on 'nabusito': „Dobro veče, vaše isprave?“. Ne vidi se da je policijac, al dan mu vozačku i prometnu i pitan ga šta san napravija - govori nam šokirani muškarac, koji se nije nadao da će odgovor na njegovo pitanje o tome je li počinio kakav prekršaj biti taj da je policajac "gazda koji ga može zaustaviti kad god i di god poželi". Dobacio im je da ih on ima pravo zadržati i šest sati ako tako poželi. Prepričava nam kako mu je ručnom svjetiljkom svijetlio direktno u oči, a u zraku se mogla osjetiti agresivnost, zbog čega je ovaj nekadašnji radnik kultnog „Konstruktora“ bio oslijepljen i u strahu da će ga udariti šakom, a on se neće moći obraniti.
Ne pitaj puno
Prema Marinićevim riječima, muškarac koji ga je zaustavio bio je u civilu, nije se predstavio niti objasnio zašto je zaustavio bračni par te je stalno ponavljao da on ima pištolj i značku i da mu se zbog toga ne treba postavljati puno pitanja.
- Izgovorija je to puno puta, a osim toga je ponavlja i da san ja blesav i nekulturan čovik kojem će on to zapisat u dosje pa da svaki policajac koji me kasnije zaustavi to sazna - prepričava nam dalje te opisuje kako je policajac otvorio vrata i zahtijevao da mu pokažu što imaju u prtljažniku u kojem su spremili radnu odjeću i nešto vinskog octa kojim je Marija planirala napraviti pašticadu.
Nije se želio sam popeti unutar teretnog kombija koji je Vjekoslavovo službeno vozilo, već je zahtijevao da mu oni iznesu vani sve komad po komad. Supruga Marija, inače rođena u Zmijavcima, osjećala je strah i odmah je pokazala sve što su spremili u prtljažnik. Nakon pregleda dokumenata i prtljažnika bit ćemo pušteni dalje i noć ćemo dočekati u svojem domu, mislio je bračni par. Ono što je uslijedilo bilo je značajno drukčije.
- Možeš mi biti otac po godinama, al si blesav i nekulturan. Iđeš sa mnon u Imotski u zatvor i kod suca za prekršaje – citira Marinić ono što je mladi policijski službenik rekao bračnom paru te objašnjava da zbog GPS-a koji se nalazi u vozilu nije mogao sam autom pratiti policajca već je morao ući u policijsko vozilo u koje je pokušala ući i njegova supruga, ali je bila odgurnuta. Nije GPS bio jedini problem, naš sugovornik bio je prestravljen ponašanjem koje je doživio do te mjere da sam priznaje da toliko rastresen nije mogao sjesti za volan iako svakodnevno vozi od Splita gotovo do granice s Crnom Gorom pa je naviknut na vožnju.
Privođenje bez očitog razloga i grubo ponašanje Vjekoslav bi mu možda i oprostio, ali najviše ga boli poniženje koje je proživjela njegova supruga. Ona je ostavljena sama u šumi na niskoj temperaturi da se smrzne….
Strašna agresija
- Rečeno nam je da ih nije briga za moju ženu, nije smila sa mnom u postaju. Moja Marija je po prirodi plašljiva, ona je pokušavala izvuć na neku toleranciju, preklinjala ga je da se smiri. Ma mirno ja to sad vama pričan, strašna je to agresija bila. Agresija nad agresijama, on je bia tako drzak prema njoj – drhtavim glavom prepričava Vjekoslav, koji je bio uvjeren da će drski policajac u nekom trenutku fizički napasti.
Kada spomene suprugu posebno se raznježi, čuje mu se to u glasu. Strašno mu je to da je službena osoba inzistirala na tome da se ona ostavi sama u šumi i da se sama snalazi tako što je kucala na vrata kuće u blizini i zamolila za pomoć. Noć je provela spavajući na tuđem kauču, a ne kod kuće, tvrdi Martinić te rezonira da nije mogla prenoćiti niti u kombiju jer su im ključevi i mobitel bili oduzeti.
Dolaskom u PGP Imotski nije došao kraj njegovim mukama, napravio je alkotest koji je dokazao da alkohola u krvi nema, a poslan je i na liječnički pregled, gdje je utvrđeno kako je u stanju ostati u pritvoru tijekom noći, iako je pokušao liječniku objasniti da je priveden na izrazito grub način bez očitog razloga.
- Tamo su ćelije još od Austro-Ugarske. Jedna je bila potpuno prazna, a u drugoj je bila jedna deka složena umisto jastuka i druga onako razbacana. Sve puno prašine i na svemu barem centimetar klačarde. Stavili su me spavat tamo di su deke, onako u majici u kojoj san bija. Malo san popravio deku, ubio desetak 'baja'…. Strašno to izgleda, tako san spava - s grčem u grlu nastavlja svoju priču.
Martinić govori da je ujutro kroz grad proveden s četiri policajca, a vjeruje da razlog tome leži u želji da mu se dodatno narugaju. Svi su gledali kakav je to kriminalac kad toliko policajaca treba u pratnji, veli. Dolaskom na sud, sve je ispričao sutkinji koja je odlučila da ga oslobađa optužbi te se s presudom na ruci vratio u PGP Imotski, gdje mu je obećano da će ga vratiti u šumu na mjesto gdje je ostavio kombi i suprugu. Nažalost, odbili su ga rekavši mu da je to predaleko, a budući da nije imao novca kod sebe morao je moliti taksista da mu pomogne i naknadno mu platiti.
- Nisam dobio nikakav nalog da mi se oduzima sloboda. Mislim da bi mi bilo lipše da san bija ratni zarobljenik, vika se i dera, preblago ja to pričam. Ja ne znan šta van i kako reć, jesu li svi takvi ili je to samo gori, taj zatvor nije očišćen godinama, sve klačarda popadala po krevetu. Eto, u ovin godinama ja u pržunu, a žena se snašla…- prepričava s nevjericom.
PGP Imotski se ne slaže s njegovim optužbama već tvrdi da su se, nakon zaustavljanja vozila, policijski službenici vozaču predstavili pokazivanjem službene značke i iskaznice jer su bili odjeveni u civilnu odjeću.
Obilježja prekršaja
- Prilikom postupanja vozač je počeo povišenim tonom obraćati se policijskim službenicima govoreći da tko su oni da njega zaustavljaju s plavim svjetlima, te bezrazložno vrijeđati policijske službenike, govoreći da su u policiji svi kriminalci. Obavijestili smo ga da je svojim ponašanjem ostvario obilježja prekršaja, nakon čega je uhićen i doveden u službene prostorije PGP Imotski – odgovorili su na naš upit, tvrdeći da je bračni par zaustavljen u cilju obavljanja provjera. Iz policije se ne slažu s pričom našeg sugovornika i negiraju da je itko ostavljen u šumi na hladnoći. Kažu da su gospođi ponudili prijevoz kući, ali ga je ona odbila, rekavši da će ostati prenoćiti kod gospođe s kojom je u rodbinskim odnosima i ispred čije kuće je parkiran kombi.
U razgovoru s nama, 62-godišnjak kaže da to nije istina jer je kombi ostavljen u šumi, a s njim i njegova supruga te da gospođu koja joj je ponudila smještaj poznaju iz viđenja jer je Slivno "malo misto di svak svakoga zna". Iz policije su potvrdili da su mu privremeno oduzeli ključeve i mobitel, koji su mu vraćeni kad je napustio službene prostorije.
- Ne mogu ovo zaboravit dok ne umren, ne da mi toliko zla napravi i uništi me u toj mjeri da ja i žena razmišljamo da napustimo ovu zemlju u kojoj ja koji pošteno živen mogu ovako nastradat. Nemaš se komu požalit nit javit, svi sliježu ramenima. Doktur sliježe ramenima ka da ga se boji, na sutkinji nisan osjetia razumijevanje… - dovršava nam svoju priču Vjeko, koji u sedmom desetljeću života osjeća toliki sram radi svega što se njemu i supruzi dogodilo da razmišlja o tome da napusti državu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....