SRAMOTA

Nezapamćen skandal: mještani se tijekom komemoracije žrtvama četničkog pokolja iz 1942. međusobno posvađali tko je 90-ih htio rušiti spomenik!

Bogoslužje za 270 stradalih mještana Kozice i susjednih sela predvodio je fra Žarko Štrbac

 Mate Primorac

Svetim misom zadušnicom te polaganjem cvijeća kod spomenika u Kozici počelo je obilježevanje 80. obljetnice četničkog pokolja u Zabiokovlju.

Događaju nisu nazočili predstavnici Sabora, Ureda predsjednika Republike i Vlade, Županije splitsko-dalmatinske ni Grada Vrgorca Došlo je samo dvoje gradskih vijećnika vladajuće Nezavisne liste mladih s vijencom.

Dvadesetak mještana Kozice i okolnih sela, na čelu sa fra Željkom Štrbcem okupilo se kod obilježja, pomolilo, položilo cvijeće i zapalilo svijeće, zatim se uputilo u župnu crkvu na svetu misu. Tomislav Miočević, bivši predsjednik Mjesnog odbora Kozica, nakon molitve pročitao je dva pisma u kojima je žestoko prozvao gradsku i državnu vlast.

- Prošlost ne možemo promijeniti, a možemo li barem sadašnjost učiniti podnošljivijom? Ovi ljudi su pobijeni samo zato što su bili katolici i Hrvati, a danas ovdje ne vidimo nikoga od državnog vrha, ni premijera, ni predsjednika. Da ih je vrgorski gradonačelnik pozvao možda bi i oni došli, a možda i ne bi, poglavito nakon Pupovčeve izjave kako Srbija mora dizati optužnice kada to Hrvatska neće.

Na žalost, iz dana u dan na ovakav način sve više vlastite žrtve obezvrijeđujemo, dok se tuđima "za mrvu vlasti" klanjamo. Kakav smo mi to narod? Nezahvalan, zaboravan, bez susojećanja - kazao je Miočević i upao u verbalni okršaj sa zemljakom Tonćijem Katićem, koji mu je rekao da stoji ispred antifašističkog spomenika i da se neke stvari ne mogu mijenjati.

- Među ostalima, i ti si Tomislave mislio ovaj spomenik dignuti u zrak početkom devedesetih godina - rekao je Katić, na što mu je Miočević odgovorio:

- Povijest se dosta krivotvorila i ja sam spomenik spasio od rušenja.

Prema riječima starijih mještana, u strašnom zločinu stradalo je 270 nevinih žrtava iz zapadnih sela Vrgorske krajine, dok službeni podaci govore da je stradao 141 mještanin. No, dugo godina su pokolj stanovnika Zabiokovlja i njegovi počinitelji bili predmet prijepora, pa tako se i s brojem žrtava manipuliralo.

image

Stanovnici Zabiokovlja i njihovi potomci prisjećaju se događaja kada su četnici su uz pomoć Talijana, a formalno na teritoriju Pavelićeve NDH, pobili hrvatsko katoličko stanovništvo

Mate Primorac

Potkraj kolovoza 1942. godine, tijekom operacije "Albia" koju je fašistička okupatorska vojska organizirala protiv biokovskih partizana, četnici su uz pomoć Talijana upali u Dubravu, Dragljane, Vlaku, Kozicu i Rašćane, popalili sve kuće redom, te poubijali muškarce, žene, djecu i svećenike. Prema riječima preživjelih svjedoka, zločin su počinile postrojbe pod vodstvom četničkog majora Petra Baćovića.

Regrutirani krvnici kao i njihov zaposvjednik bili su s područja istočne Hercegovine, koje su Talijani doveli i propustili preko svojih položaja u Velikom Prologu i Ravči do Dubrave, formalno na teritoriju Pavelićeve NDH, gdje je počeo pokolj koji je trajao nekoliko dana. Paljene su crkve, kuće i staje, a osim trudnica i staraca ubijena su i tri svećenika: fra Ladislav Ivanković (kozički župnik), don Ivan Čondić (rašćanski župnik) i don Josip Braenović (župnik Župe Biokovske).

To je bio najkrvaviji dan u novijoj vrgorskoj povijesti, ali i jedan od brutalnijih četničkih zločina tijekom Drugog svjetskog rata na području Dalmacije.

- Tada se nadaleko čuo miris paljevine, miris krvi nevine djece, staraca, trudnica i muškaraca u najboljoj snazi. Zločin je počinjen iz mržnje - kazao je Dobroslav Ravlić, koji je kao dijete svjedočio je četničkom pokolju, a poslije je to sve opisao u svojoj knjizi.

image

Bogoslužje za 270 stradalih mještana Kozice i susjednih sela predvodio je fra Žarko Štrbac

Mate Primorac

Još uvijek, kada mu to zdravlje dopusti, dođe s bijelom ružom i pokloni se žrtvama.

- Major Baćović je zapovijedao s akcijom i bio na izravnoj vezi s Dražom Mihailovićem, tada je u Kozici zapaljeno 397 kuća i staja, ukupno oko 85 posto objekata. No, dugo se među ljude gurao mit da je odgovornost bila na ustašama, tek se devedesetih godina počelo otvoreno pričati kako su ovo napravili četnici - istaknuo je Ravlić.

U četničkim dokumentima ostalo je pismo koje je Baćović nakon završetka akcije uputio Mihailoviću:

- Vratio sam se s puta po Hercegovini. Četiri naša bataljuna, oko 900 ljudi, krenuli su preko Ljubuškog, Imotskog i Podgore i izbili na more kod Makarske. Sedamnaest sela spaljeno, 900 ustaša ubijeno, nekoliko katoličkih sveštenika živo oderano. Prvi put posle sloma poboli smo srpsku zastavu u more i klicali kralju i Draži. Naši gubici minimalni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2026 09:46