Ni najmanja nam nije namjera nešto sugerirati Daliću, ali Livaji je mjesto u reprezentaciji. Točka

Marku Livaji je mjesto u reprezentaciji Hrvatske. Točka.

Ni najmanja nam nije namjera nešto sugerirati izborniku Zlatku Daliću, još manje ikoga “gurati”. Niti za to ima ikakve potrebe. Samo notirati. Ovakvom Livaju mjesto je u reprezentaciji.

Ako je tijekom i nakon proljeća i bilo nekakve dileme, uoči Eura kada je teško pretumbavati momčad, sada je definitivno više nema. Nije u pitanju nikakav lokalpatriotizam, forsiranje zato što je u pitanju igrač Hajduka. Jednostavno brojke i predstave govore dovoljno same za sebe. Ne Hajdukove generalno, one su uvijek toplo-hladne. Livajine predstave, one su konstantne.

Naravno, ne govorimo o mjestu u prvih 11, ali niti o tek pretpozivu. Sve osim poziva Livaji za iduće reprezentativno okupljanje bilo bi iznenađenje. Okupljanje kada će na početku rujna Hrvatska nakon gostovanja u Rusiji (Moskva) 1. rujna i Slovačkoj (Bratislava) tri dana kasnije, tog 7. rujna na Poljudu ugostiti Sloveniju Matjaža Keka. Hrvatska s Livajom na Poljudu. Dobro zvuči. I logično.

Pronašao sebe

Pa čak i ako ne gledamo samo igračke kvalitete, nego i one karakterne, Livaji je i po tom kriteriju mjesto opet među “kockastima”. Gdje nije bio već gotovo tri godine. Nije sporno da je Livaja u počecima karijere bio “čudna biljka”, najgori za sebe, ali još i manje da je od tada u svakom smislu odrastao. Promijenio je osam klubova između dva boravka u Hajduku, od odlaska kao tinejdžer koji je promijenio sredinu i prije debija za seniore, do povratka kao prekaljeni igrač 11 godina kasnije.

I u međuvremenu je izrastao u igrača, lidera. Ali što je trenerima jako važno i u igrača s karakterom. Makar, nikada on nije ni bio od onih koji kad zagusti nestanu s terena ili padnu pod psihološkim pritiskom. A takvih Hrvatskoj treba što više. Pogotovo što ujedno Hrvatsku čeka spomenuti pakleni rujan, vrlo težak raspored. Koji stiže nakon klimavog starta u kvalifikacije i neuvjerljivog nastupa na Euru.

Ostaje velika enigma kako ovaj Livaja koji dominira HNL-om, koji je dokazano pola Hajduka (bez njega su “bijeli” šokantno eliminirani kod Tobola), nije uspio ranije u karijeri napraviti više. Da se razumijemo, nije napravio malo.

Ante Čizmić/Cropix

Od Intera do AEK-a

Dapače, igrao je za Inter, Lugano, Cesenu, Atalantu, Rubin Kazan, Empoli, Las Palmas, AEK. U velikom Interu je bio još mlad i nadobudan, u Grčkoj je zadnjih godina bio fantastičan. Ali je po talentu mogao i trebao ukupno napraviti više.

To dokazuje svakog vikenda jer se u HNL-u – igra. Kao da igra balun na skalini na Zvončacu. Livaja se skrasio i privatno i karijerno, savio je svoje obiteljsko gnijezdo, a i nogometno se vratio svome jatu. I kada je tako kao da vidimo ono najbolje od njega.

Najveća je konkurencija u reprezentaciji baš na tim ofenzivnim pozicijama koje Livaja i pokriva. Međutim, reprezentaciji svježe krvi nedostaje, možda bude i izostanaka. Neki su vjerojatno sami sebe eliminirali poput Ante Rebića, a baš bi Livaja mogao biti taj novi impuls.

Kao što su Lovre Kalinić i on još i prošle polusezone povukli Hajduk iz izgubljene situacije do Europe, bez Mije Caktaša i ostalih koji su bili na hlađenju. U još boljem tonu je nastavio ove sezone, s po dva gola i dvije asistencije vuče Hajduk u četiri prva kola HNL-a. Nije ga bilo zbog ozljede samo na gostovanju u Kazahstanu i odmah se dogodila bruka.

Nema ga od 2018.

Ukupno je dosad upisao četiri nastupa za Hrvatsku, sva četiri baš u eri aktualnog izbornika Zlatka Dalića. Zadnji put u kadru reprezentacije bio je na početku prvog izdanja Lige nacija (Španjolska, Engleska) i prijateljskim susretima (Portugal, Jordan) u rujnu i listopadu 2018. godine.

Bile su to prve utakmice nakon svjetskog srebra i pokušaja da se momčad osvježi novim licima. Ovo je nova prilika da i u reprezentaciji Livaja dođe tamo gdje mu je odavno trebalo biti mjesto. I opet – među svoje.