Priča o onečišćenju zagrebačke Savice opasnim otpadom dobila je novi, prilično neugodan detalj.
Ispod jednoga od najvrjednijih prirodnih područja Zagreba, tik uz Savu, nedaleko od ribolovne zone i vodocrpilišta Petruševec, već gotovo pola stoljeća leže goleme količine gudrona. Riječ je o opasnoj gustoj smjesi nastaloj preradom nafte i ulja iz Inine rafinerije, kolokvijalno poznatijoj kao – kiseli katran.
Desetljećima se u službenim dokumentima, kako je ovih dana opširno izvijestila Slobodna Dalmacija, govorilo o tri jezera u koja je od 1965. do 1979. godine odlagan tehnološki otpad.
No dokumentacija do koje smo u međuvremenu došli pokazuje da zagađena nisu samo tri jezera, nego njih – pet!
Geofizička i geološka istraživanja na Savici utvrdila su, naime, postojanje čak pet gudronskih jama. Zona onečišćenja prostire se na više od tri hektara, a količina odloženoga opasnog otpada procijenjena je na nevjerojatnih 100 do 120 tisuća kubnih metara. Sve to u II. zoni zaštite jednoga od ključnih zagrebačkih vodocrpilišta.
Sve to zvuči kao školski primjer ekološke "crne točke".
Samo što Savice na službenom popisu hrvatskih "crnih točaka" – nema.
Elaborat koji je 2019. godine izrađen kao preduvjet za sanaciju gudronskih jama na Savici detaljno opisuje razmjere problema.
– Područje Savica je devastirano, na lokaciji se nalaze manje ili veće količine odloženog otpada. Sredinom prošlog stoljeća na lokaciji se eksploatirao šljunak, a nastala jezera korištena su za odlaganje otpada. U razdoblju od 1965. do 1. ožujka 1980. godine, na temelju rješenja tadašnje Općine Peščenica, bivša Rafinerija Zagreb (danas Ina Maziva d.o.o. Zagreb) imala je dozvolu za odlaganje gudrona i pumpabilnog mulja u jame iz kojih je izvađen šljunak – navedeno je u elaboratu koji donosi detaljne nalaze istražnih radova, zajedno sa zaključkom da "navedeni rezultati nedvojbeno ukazuju da odloženi opasni otpad (gudron) ima utjecaj na kakvoću podzemne vode".
Gudron se širi podzemljem
Analizama vode uzete s površine najveće gudronske jame (GJ) utvrđeno je da KPK-Mn i mineralna ulja (ugljikovodici) višestruko prelaze granične vrijednosti propisane za vode III. kategorije. Iz toga slijedi zaključak da se materijal odložen u gudronske jame otapa u vodi (vrlo slabo) te se zbog otapanja širi podzemljem u II. zoni zaštite vodocrpilišta Petruševec – stoji u ovome dokumentu.
Radna skupina koju su 2008. godine formirale Ina i Grad Zagreb navodi da bi se "sanacija jezera Savica trebala provesti u što kraćem roku kako bi se spriječilo širenje onečišćenja i nastanak daljnjih šteta".
Osamnaest godina poslije, gudron je još uvijek tamo.
Naftni stručnjak Davor Štern, koji je od 1997. do 2000. godine bio generalni direktor Ine, a kasnije i član Nadzornoga odbora ove naftne kompanije, kaže za "Slobodnu":
– Mi smo takvo stanje zatekli. Gudron je tamo o dlagala Rafinerija nafte Zagreb, poslovna jedinica Ine koja je proizvodila maziva ulja. Tada nije postojao nikakav zahtjev za sanaciju. Gudron je, rekao bih, jedan vrlo teški ostatak od prerade nafte. Nekada se, ako je visoka cijena nafte, čak isplati još jedanput provući ga kroz rafineriju jer u gudronu i dalje ima ugljikovodika. Sada je, naravno, pitanje koliko iznosi trošak nove prerade u odnosu na sanaciju – ističe Štern.
I pritom pojašnjava osobine gudrona.
– Na kraju prerade ostane bitumen. Svojstvo je gudrona da on s vremenom, pogotovo njegovi rubni dijelovi na obodima i stranicama jame, postane gotovo nepropusan. Opasnost, naravno, može nastati zbog potresa. Gudron u načelu ne bi smio curiti, ali da bi se to utvrdilo, treba provesti stručna istraživanja – ističe Štern.
I rafinerija Ine u Rijeci imala je sličan problem. Riječko područje, naime, desetljećima nosi teret jednoga od najvećih ekoloških problema u povijesti Hrvatske – zloglasne "crne jame" Sovjak u općini Viškovo.
Ova prirodna krška vrtača od 1956. do 1990. godine služila je kao odlagalište za oko 250 tisuća kubičnih metara opasnoga industrijskog otpada. Među otpadom odlaganim u Sovjaku bili su i kiseli gudron te mulj iz riječke rafinerije na Mlaki. Smještena na visokopropusnom krškom tlu i u neposrednoj blizini obiteljskih kuća, jama Sovjak generacijama predstavlja stalnu prijetnju podzemnim vodama.
Iako je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pokrenuo sanaciju vrijednu oko 51 milijun eura – financiranu većinom iz fondova EU-a – rješenje ove ekološke bombe ponovno je na čekanju. Nakon što je vađenje i odvoz gudrona na spaljivanje u inozemstvo napokon započelo 2025. godine, početkom 2026. Fond je zbog dugotrajnih kašnjenja i nepravilnosti u izvršavanju obveza raskinuo ugovor s izvođačima radova. Strojevi su utihnuli, sanacija je zaustavljena, a za njezin nastavak morat će se odabrati novi izvođač.
Sanacija je bila planirana, a onda...
U Zagrebu se, za razliku od Sovjaka, do samoga početka sanacije još nije ni stiglo.
Iz Vodnogospodarskoga odjela za gornju Savu Hrvatskih voda za Slobodnu Dalmaciju potvrdili su da se područje Savice nalazi u II. zoni strogoga ograničenja i nadzora vodocrpilišta Petruševec. Navode i da je to područje bilo obuhvaćeno Programom mjera sanacije unutar zona sanitarne zaštite izvorišta. Programom su bili utvrđeni prioritetni sanacijski zahvati, njihovi troškovi i rokovi, nositelji aktivnosti, način financiranja te način osiguranja potrebnoga novca.
Problem je, međutim, što se program odnosio na razdoblje od 2016. do 2019. godine. Nositelj njegove provedbe bio je Grad Zagreb, odnosno nadležni gradski uredi, a Hrvatske vode navode da se program, sukladno zakonskim obvezama, trebao realizirati i po potrebi izmijeniti i dopuniti.
Tu priča postaje još zanimljivija.
Za sljedeće programsko razdoblje, od 2021. do 2023. godine, Grad Zagreb je još 2020. godine izradio nacrt novoga Programa mjera sanacije. Ali taj program nikada nije donesen.
– Institut za vode "Josip Juraj Strossmayer" u skladu sa zakonskim okvirom provodi monitoring površinskih i podzemnih voda u II. i III. zoni sanitarne zaštite izvorišta. Podzemne vode na području zahvata dio su grupiranoga vodnog tijela podzemne vode CSGI_27 Zagreb, čije je količinsko i kemijsko stanje ocijenjeno kao dobro – zaključuju u Hrvatskim vodama.
I pritom nas upućuju na Grad Zagreb.
A iz Grada na naša pitanja već tjedan dana odgovora nema.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....