Gospodin Antun Franičević (90) je jedan simpatični otočanin rodom iz Jelse, a podrijetlom iz Vrisnika na Hvaru. Njega je pratila sudbina kao i mnoge druge hrvatske ljude, u mladosti je iz ekonomskih razloga bio primoran otići u inozemstvo, tako da je dugi niz godina živio i radio u Njemačkoj, gdje je ostvario čak i zapaženu manekensku karijeru.
Naposljetku se 2014. godine vratio svome škoju i danas živi u Starome Gradu – Farosu, a, kao što je tijekom Domovinskog rata odradio puno vrijednih humanitarnih akcija za Lijepu Našu, ovih se dana pojavio na vratima Muzeja Staroga Grada da bi toj ustanovi donirao opremu i alat za pozlaćivanje, čime se također bavio više od dva desetljeća dok je izbivao iz domovine.
– Donacija nas je doista iznenadila i s radošću smo je prihvatili. Između ostalog tu se nalaze alati i alatke za poliranje od ahata, razni alati za graviranje, jastuci za polaganje zlata od posebne kože, posebni kistovi i ljepila. Također nam je darovao uzorke okvira s raznim tipovima pozlate, listiće pravog zlata i srebra te nekoliko primjeraka "falšeg" zlata s kojima se možemo okušati u toj iznimno zahtjevnoj disciplini – kazala je Vilma Matulić, v.d. ravnateljice Muzeja, dodavši da će u budućnosti taj tradicionalni zanat zasigurno biti predstavljen muzejskoj publici kroz razne edukativne programe te u obnovi i restauraciji muzejske građe.
Donacija stigla u prave ruke
Neke od ideja su radionice izrade ikona/ikonopisanje, pa i korištenje pozlate u slikarstvu na platnu. Ona će to znati osmisliti s obzirom na njezino dugogodišnje iskustvo na poslovima restauratorice raznih umjetnina, naročito jer ljudi već više od 7000 godina oplemenjuju predmete i daju im veću i trajniju vrijednost pozlaćivanjem finim slojevima zlata.
Priređivanje zlata za pozlatu razvilo se iz zlatarstva – uz primjenu zlata kao dekorativnog materijala, međutim, još u najstarijim vremenima pojavila se želja da se s malo zlata prekrije što veća ploha. Mi zapravo ni danas ne znamo tko je proizveo prvo zlato u listićima, ali znamo da su Kinezi 2000 godina prije Krista i Egipćani 1600 godina prije Krista bili upoznati s tehnikom njegove proizvodnje.
I stari Grci i Rimljani su koristili zlatne listiće za ukrašavanje plastičnih radova i dijelova arhitekture. Iz Rimskog Carstva je zlato kasnije preneseno na prostor Njemačke i Francuske gdje je u crkvenom slikarstvu srednjeg vijeka imalo posebno ikonografsko značenje kao simbol svjetlosti i svetosti. Opću primjenu zlato u listićima nalazi u razdoblju kasne gotike i rane renesanse, da bi se s nestankom zlatne pozadine u slikarstvu Zapada početkom 16. stoljeća i ono (djelomično) izgubilo (u kasnoj renesansi pozlata postoji tek kao ornament na margini) i vratilo u razdoblju rokokoa. U 19. stoljeću izrada zlatnih listića dosegnula je savršenstvo. Zlato koje se izrađivalo u ranijim stoljećima bilo je puno deblje od današnjeg, ali zato i izdržljivije – dodaje gospođa Matulić.
A junak naše priče je također sretan da je donacija došla u prave ruke. Deset godina je sa svojom obitelji u Solingenu imao renomirani restoran s dalmatinskim specijalitetima. No, od ranih je dana bio okrenut umjetnosti, pa se s vremenom obrazovao za pozlaćivanje i restauriranje uljanih slika pravim zlatom na drvu.
Navraćala elita
Nakon toga je otvorio radionicu za uramljivanje slika s galerijom u Hanau kod Düsseldorfa. Organizirao je izložbe i prodavao slike poznatih umjetnika, kratko vrijeme proveo čak i na Akademiji likovnih umjetnosti u tom gradu, gdje se bavio bakrotiskom, izrađivao grafike... Učio je o akvarelima i drugim tehnikama.
– U tom biznisu ostao sam 21 godinu, bio je to jako dobar posao, jer se kod mene ispod 300 DEM nije moglo ništa kupiti. Pozlaćivanje je rađeno na drvu, s pravim 22-karatnim zlatom, tako da je tu bilo okvira od 500 DEM pa nadalje. Bez lažne skromnosti ću reći da je kod mene uglavnom navraćala elita, profesori, političari, liječnici i slično, a u poslu sam ostao sve do 1999. godine kada sam napokon otišao u mirovinu. Sada sam pomislio da bi bila prava šteta da sva ta moja oprema i alat za pozlatu propadnu pa sam je odlučio donirati Muzeju u Starome Gradu. Gospođa Matulić je odmah shvatila o čemu se radi i sve to preuzela, zbog čega mi je doista drago – zaključio je barba Antun, dobri čovjek iz drevnog Farosa na otoku Hvaru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....