Stigli smo na Bačvice oko ponoći. Nedaleko od ulaza, pokraj "Žbirca", zakriven mrakom leži mladić, licem "uronjenim" u zemlju, a nekoliko koraka dalje jedan zbunjeni momak ne usudi se prići.
– Poznaješ li ga? – upitam.
Mladić odmahne glavom i odmah zabrinuto doda da ga može pokušati probuditi. Uto je naišlo još njih nekoliko koji su pokušali isto, pa su ga i okrenuli u bočni položaj, a naš je prvi dojam trenutačno najpopularnijeg splitskog noćnog okupljališta nepovratno obojen rotacijom Hitne pomoći.
– Neka droga, ništa neobično za subotnji izlazak – odmahnulo je nehajno rukom nekoliko mladih prolaznika, za kojima je ostalo samo zveckanje boca.
Slijedimo taj trag te se i sami spuštamo na pijesak – koji je, uzgred budi rečeno, prirodni fenomen, a ne ljudska zasluga, pa tim više vrijedan divljenja i čuvanja. Tu mladi sjede u grupicama, njih tisuće. Svaka grupa, čini se, ima svoj zvučnik i odabrani glazbeni repertoar te se zvučna kulisa može opisati kao jedna, pomalo konfuzna, opća disonanca.
Tu smo zaustavili prvu ekipu, petoricu Francuza koji su nam nestrpljivo prenijeli ono što će do kraja večeri postati i jednoglasna presuda.
– Prljavo je, smrdi, ljudi uriniraju posvuda – negodovali su.
Na pitanje ima li smisla to što se klubovi zatvaraju u ponoć, unisono su i bez oklijevanja odgovorili da nema.
– Ljudi se ionako okupljaju, i to u puno većem broju i bez ikakvog nadzora – primijetili su.
Do istog su zaključka došli i Nizozemci koji su se pridružili razgovoru, a potom i spremno pozirali za fotografije.
– Ovo nam je drugi tjedan u gradu, navečer smo uglavnom tu jer nedostaje drugih opcija. Kad bi ih bilo, vjerojatno bismo odabrali neki klub u kojem nam se sviđa glazba i u kojem se mjere više poštuju – rekao je naš sugovornik Paul te upitao kako to da jedan splitski klub radi do četiri ujutro.
Kažu da se koronavirusa ne boje jer su cijepljeni. Pojašnjavaju da je u njihovoj zemlji cijepljenje prilično dobro prihvaćeno te da je cijepljeno otprilike pola stanovništva.
Nešto kasnije upoznali smo i tri djevojke iz Nizozemske – Sofie, Anne i Irene. Ni one nisu bile oduševljene atmosferom na plaži.
– Sviđa nam se to što smo na otvorenom, ali radije bismo bile u klubu u kojem se kontrolira tko ulazi i može se ograničiti broj posjetitelja. Ovdje se osjećamo i manje sigurno jer ne vidimo zaštitare, nismo sigurne ima li ih uopće, a bilo je nekoliko situacija u kojima su nam prilazili čudni, neugodni muškarci – rekla je Anne.
– Prije neku večer policija je stajala na ulazu, ali večeras je već sve po starom – dodala je Sofie.
Prokomentirale su i to što nema javnih zahoda te se mladi snalaze kako znaju, sklanjajući se i zavlačeći se u kojekakvo grmlje i sjene.
– Curama je u ovim uvjetima najteže, nije higijenski. Neprihvatljivo za jedan turistički grad koji se ponosi brojem gostiju – složile su se.
U potrazi za boljom zabavom, i boljim higijenskim uvjetima, djevojke su doznale da neki "bježe" u klub "Carpe Diem" na Hvaru, ali ne misle da je to rješenje za situaciju u Splitu, koji je njihova odabrana destinacija.
Prokomentirale su i količinu otpada koja se gomila kako večer odmiče.
– Previše je plastičnih čaša i boca. U kafićima bi se sve posluživalo iz staklenih čaša, ambalaža bi se bacala u spremnike, dok ovdje nitko ne mari za okoliš – rekla je Anne.
– Ja bih kao posljednju kritiku dodala i buku, u klubovima i kafićima barem svira neka konkretna glazba – zaključila je Irene.
Domaćim je ljudima, pak, odavno poznato da se slična kakofonija zvukova čuje iz nagomilanih ugostiteljskih objekata duž obale.
Francuskinje Didi, Marina, Suzie, Wass i LouLou naglasile su da bi radije bile u klubovima te da ne vide smisao spomenutih mjera, budući da se virus može proširiti među posjetiteljima i prije ponoći. Dvije od njih nisu cijepljene, ali s potvrdom o antitijelima putuju bez prepreka.
– Mi imamo svoj zvučnik, buka nam ne smeta, stvorile smo svoj mali zvučni balon – smiju se.
Naši "domaći", osim što su brojčano nadjačani, nisu bili baš razgovorljivi. Dojmove je s nama ipak podijelilo nekoliko Splićana, ali nisu se usudili stati pred objektiv.
– COVID potvrde se vrlo jednostavno krivotvore, a zaštitari na ulazima u klubove samo bace oko, reda radi, i puste te unutra. Nekidan je ispred nas ušla cura s muškim imenom na papiru, a oni su je propustili s riječima: "Upadaj, Ivane!" – otkrili su nam.
Kažu i da su se neposredno prije dolaska na Bačvice premišljali oko odlaska u Hercegovinu jer su čuli da se tamo "partija" bez ograničenja.
Svi su naši sugovornici strogo osudili svaki oblik destruktivnosti i vandalizma, što daje nadu da je većina ipak osviještena, te dokazuje da takva ponašanja ne treba pripisivati svim mladim ljudima.
Lennart iz Nizozemske primio je sve propisane doze cjepiva u nadi da će se što prije vratiti "staro normalno".
– Ne želim propustiti putovanja, druženje, pjesmu, nova poznanstva... Ne bih htio propustiti vlastitu mladost. Osjećam kao da mi klizi kroz prste – rekao je.
Tim su riječima na neki način obuhvaćene strepnje svih mladih ljudi u vrijeme pandemije. Možda se upravo tu krije i motiv za njihova kasnonoćna druženja na plaži.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....