Don Mijo Stijepić, župnik iz Posedarja, često je posjećivao plažu u Prosici.
Nekoliko dana prije njegova misterioznog nestanka 21. lipnja 2003., otišao je iz Župnog ureda u svom Golfu, ponijevši manju svotu novca i najavivši da ide na liječnički pregled zbog posjekotine nosa. Jedan od svećenika ispričao je kasnije policiji da su njih dvojica svojedobno zajedno putovali do Tribunja, gdje su zastali na Prosici. Ondje su se okupali u moru, no već tada je don Stijepić bio vidno uznemiren.
- Priznao mi je da dobiva prijetnje telefonom - ispričao je svećenik policiji. Prema njegovim riječima, don Mijo je bio prisiljen promijeniti broj mobitela, ali prijetnje su se nastavile, i to od nepoznate osobe iz Zadra.
Zadarska policija privela je zbog toga tijekom opsežne istrage i nekoliko osoba koje su sklone ekshibicionizmu na plažama, te su se intenzivno počela prikupljati i saznanja o osobama koje imaju vidljive povrede glave ili drugih dijelova tijela jer se pretpostavljalo da su zadobili te povrede prilikom mogućeg počinjenja kaznenog djela.
Četiri dana kasnije, 25. lipnja, automobil don Mije Stijepića, Golf zadarskih registracija pronađen je napušten na zadarskom Bulevaru. Tada se istraga intenzivirala. Konačno, 27. lipnja, u šumarku pokraj plaže Prosike pronađeno je beživotno tijelo. Posjetitelj je naišao na tijelo prekriveno granjem. Utvrđeno je da se radi o don Miji Stijepiću. Obdukcija je otkrila veće ozljede - prijelome nosne i jagodične kosti te krvarenje u srednjem uhu - no uzrok smrti nije mogao biti nedvosmisleno utvrđen zbog truležnih promjena. Ipak, spekulacije o nasilnom mehanizmu smrti, uključujući gušenje ili davljenje, nisu bile potvrđene.
Više od tisuću razgovora...
U opsežnoj istrazi izvršeno je više od tisuću razgovora, poligrafskih ispitivanja i pretraga. Svećenici, zaposlenici lokalnih ugostiteljskih objekata, poznanici i članovi župnikove obitelji bili su ispitani. Svi su pokušavali povezati komadiće slagalice: zašto je don Mijo bio uznemiren, tko mu je prijetio i što je dovelo do njegove smrti?
U razgovoru sa svećenikom, dobrim prijateljem don Mije Stijepića, istražitelji su došli do saznanja da ga je on, nakon što je saznao da je nestao, pokušao nazvati telefonom, ali se javljala telefonska sekretarica i snimka glasa don Stijepića koji je glasio: "Ja, bitte". Svećenik je naveo da don Mijo posjeduje još jedan, tajni broj, ali je taj broj morao izbrisati iz memorije svog mobilnog uređaja na njegov izričiti zahtjev. Ispričao je i da mu je kod don Mije Stijepića smetalo to što je bio ovisan o mobitelu i uvijek ga je držao u ruci.
Liječnica opće prakse potvrdila je da je svećenik bio na pregledu i previjanju rane na nosu, no nije se ponašao čudno niti drukčije od uobičajenoga. Poznanica koja je don Stijepića srela na izlazu iz ambulante ispričala je policiji da ga je u automobilu čekala osoba odjevena u tamnu majicu, a na ruci joj se nalazio veliki srebrni muški sat.
Policijski službenik iz Šibensko-kninske županije, prisjećajući se prometne kontrole od nekoliko dana ranije, ispričao je kako je zaustavio vozilo nalik na vojnu kampanjolu u kojem je bila osoba s dokumentom na kojem je pisalo: "U slučaju smrti pozovite mi katoličkog svećenika." Policajac je tada prepoznao don Miju kao vozača, no nije zabilježio osobu na suvozačevu mjestu.
Iskaznica iz BiH
Svećenik mu je tada rekao da je njegovo vozilo ostalo u kvaru pa je od prijatelja posudio vozilo. Policijski službenik je sa sigurnošću potvrdio da se radilo o don Miji Stijepiću. Na mjestu suvozača bila je muška osoba koju policajac nije legitimirao jer je već stupio u razgovor s don Stijepićem. Župnik i suvozač udaljili su se vozilom prema Vrlici. Kako bi što više saznali o plastificiranoj iskaznici "U slučaju smrti, pozovite mi katoličkog svećenika" obavljeno je više razgovora sa svećenicima, pa se tako došlo do saznanja da se takve iskaznice u Zadarskoj županiji ne rade, nego je to svojstveno svećenicima koji su iz Bosne i Hercegovine.
Pravi preokret u istrazi dogodio se, međutim, 24. lipnja, kada je u policiju u pratnji majke došla maloljetnica koja je prijavila pokušaj silovanja. Nepoznati muškarac u Golfu crne boje, koji se podudarao s opisom vozila don Mije, pokušao ju je napasti na makadamskoj cesti. Maloljetnica se uspjela obraniti i pobjeći, a detaljan opis automobila i unutrašnjosti – uključujući drvenu krunicu na retrovizoru – doveo je do zaključka da je riječ o vozilu pokojnog svećenika.
Svi detalji poklapali su se s prikupljenim informacijama o vozilu koje su dali prijatelji i rodbina svećenika, formalni vlasnik automobila i mehaničari koji su servisirali vozilo.
Policijski kriminalisti uspjeli su izolirati DNK s upravljača automobila, što je u konačnici omogućilo identifikaciju ubojice.
U kolovozu 2003., 25-godišnji Mate Ćurković s područja Sinja, poznat po imovinskim kaznenim djelima, uhićen je nakon provale u ugostiteljski objekt, a DNK analiza povezala ga je s automobilom don Mije Stijepića.
Tijekom kriminalističke obrade Ćurković je priznao ubojstvo. Prema njegovim riječima, sukob s don Mijom izbio je na plaži Prosika. Ćurković je tvrdio da ga je svećenik, dok je ležao na plaži, pod izlikom mazanja kremom za sunčanje, dirao po stražnjici. Sukob je eskalirao, a Ćurković je uzeo kamen i njime usmrtio don Miju.
Prema optužnici, Ćurković mu je potom uzeo automobil, a tri dana poslije pokušao je silovati maloljetnu autostopericu na cesti prema Gaćelezima u zaleđu Vodica.
Na Županijskom sudu u Šibeniku proglašen je krivim za ubojstvo svećenika s neizravnom namjerom, pokušaj silovanja maloljetnice, krađu automobila i osobnih stvari. Osuđen je na jedinstvenu kaznu od 11,5 godina zatvora.
Očita namjera i hladnokrvnost
Presuda šibenskog suda bila je prva u kojoj se za jednog crkvenog velikodostojnika u Hrvatskoj tvrdilo da je imao istospolnih sklonosti.
Bizarno je da je konačnu sudsku odluku Ćurković dočekao na slobodi jer je 9. lipnja pušten iz pritvora, budući da mu pravomoćna presuda nije donesena u roku od dvije i pol godine, koliko je maksimalno mogao biti u pritvoru. Vrhovni sud je odbacio njegovu žalbu kao neosnovanu, smatrajući da nije bilo bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, te da se presuda šibenskog suda zasniva na činjenicama i dokazima iznesenim na suđenju, odnosno da nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao što tvrdi obrana. Sud je zaključio i da je dosuđena kazna primjerena.
Sud nije prihvatio njegovu tvrdnju da je udarac bio u samoobrani. Ključni elementi presude bili su Ćurkovićevo ponašanje nakon zločina – bijeg, pokušaj silovanja i krađa – koji su ukazivali na namjeru i hladnokrvnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....