Nedavno održani spektakularni koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, lov na "moderne ustaše" koji su za koncert spremni u metropoli pjevali ‘‘Evo zore, evo dana‘‘, kao i poklič ‘‘Za dom spremni‘‘ kojim je u Saboru pozdravio zastupnik Miro Bulj, bili su dovoljni za poziv Slobodana Ivičevića (70) iz Drvenika koji nam je želio ispričati što se njegovoj obitelji dogodilo 1941. godine.
I tako nam evo ponovnog otvaranja priče o partizanima i ustašama koja, sudeći po aktualnim događanjima, među narodom nikada neće utihnuti, već će se i po pjesmama i koncertima, nažalost, Hrvati dijeliti na "ustaše" i "partizane" dok su nam, primjerice, njemački gosti danas najdraži i najtraženiji.
Ivičević nam je tako ispričao kako mu je majka prije smrti rekla da otvori njezinu škrinju u kojoj će naći pismo župnika iz Drvenika fra Rafaela Romca koji je ustaškom poglavniku Anti Paveliću 1941. godine izdao, a potom usmeno sugerirao kako treba ubiti njegova djeda Juru Ivičevića, sina i tri sestre – jer ne idu u crkvu.
‘Treba ih ubiti i zatrpati...‘
Originalno pismo fra Rafaela Paveliću koje je pronađeno u župnikovoj kući nakon njegova bijega iz Drvenika pred partizanima 1942. godine u Italiju, započinje ‘‘Dragi naš Ustaški Stožerniče‘‘, a završava ‘‘Pozdravljam Vas i kličem Za dom! – Spremni!‘‘.
Ivičević nam je rukopisno pismo čiji je faksimil u Slobodnoj Dalmaciji objavljen 1945. godine čitao uz pomoć povećala jer su slova zbilja sitna i nečitljiva.
– Evo opet k Vama na par riječi moleći da uredite neke elemente sa moje župe. Ja sam više puta i sa oltara i privatno nagovarao moje župljane da zavole našu Hrvatsku Državu – navedeno je, među ostalim, u pismu.
Kako tvrdi Ivičević, župnik je Pavelića izvijestio da je njegov djed, mladi udovac Juriš (Jure Ivičević) radio, kopao vinograd i nije bio na misi na državni blagdan što mu je, kako stoji u pismu, ‘‘kazala jedna osoba da se stvari prijave vlastima‘‘.
– Župnik Romac Pavelića je molio da obitelj mog djeda Juriša i njegovo četvero malodobne djece, odnosno mog oca i njegove tri sestre, treba ubiti i zatrpati van groblja da nitko ne zna! Ove informacije sam odlučio javno iznijeti baš zbog sadašnjeg ponovnog aktualiziranja ustaštva i nadam se da me ustaše, ako ih ima, neće ubiti – kazuje Ivičević.
Župnik s pištoljima pobjegao brodom
– To mi nitko nikada nije ispričao osim majke koja je u Franjevačkom samostanu u Zaostrogu radila kao matičarka, a kasnije kao šefica ribarske zadruge. Moj otac Miroslav je imao tri godine kada mu je u 32-oj godini umrla mati Luce, a imao je još tri male sestre, dok su djeda Juru na kojeg se odnosilo župnikovo pismo, ubili Talijani i ustaše 1944. godine u Drveniku. Kako je djed ostao sam sa četvero djece, morao je raditi u vinogradu da bi ih prehranio i nije išao u crkvu, zbog čega je i prozvan bezbožnikom.
Ne znam je li župnikovo pismo i kasnija usmena naredba o ubojstvu mog oca i njegovih sestara uopće došla do Pavelića jer je prilikom bijega brodom iz Drvenika i s dva pištolja za pasom, sve te dokumente, kao i one koji svjedoče o njegovim zločinima, ali i fotografije žena, ostavio na stolu s novčanikom u popovoj kući gdje je živio – kazuje Ivičević, dodavši da je za vrijeme Drugog svjetskog rata u Drveniku bilo "nekoliko izdajnika koji su radili za Nijemce, a ustaša nije bilo".
Inače, Slobodan Ivičević je bez oca ostao kao 16-godišnjak, otišao je studirati u Beograd, ali draži mu je bio nogomet pa je igrao prvo u NK Rad, a onda i u Belgiji.
Dokumenti u fasciklu...
U Drvenik se vratio nakon 15 godina izbivanja jer je mati udovica živjela sama i tako je na kraju i ostao s njom do kraja života.
Početkom Domovinskog rata priključio se 156. brigadi HV-a u kojoj ima "staža" doslovno šest dana jer je doživio tešku prometnu nesreću prilikom koje je izgubio vid na jedno oko.
– Meni i bratu mati za života nije htjela ništa govoriti o župniku Romcu i Paveliću da nas ne bi uplašila.
Pred smrt je rekla da su u baulu neki dokumenti u fasciklu koji dokazuju da su "crnokošuljaši" htjeli ubiti cijelu očevu obitelj i još jednu ženu iz Drvenika – kazuje Ivičević koji se sjeća i Thompsona iz mlađih dana.
– Puno prije Domovinskog rata sjećam se da je Thompson sezonski konobario u hotelu ‘‘Nimfa‘‘ u Živogošću, gdje sam često izlazio. Eto, sve je nešto ovih dana vezano uz njega – nadodaje Ivičević.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....