U 35 godina života, kada provedete punih 16 godina kombinirano u inozemstvu i Zagrebu, na radnim mjestima u uređenoj Njemačkoj, pa u Južnoafričkoj Republici, te radite na doktoratu u Zagrebu, a ujedno imate epitet, odnosno nagradu od Europske federacije za zavarivanje kako ste 2018. godine bili najbolji europski koordinator – onda se mnogi pitaju – a što ste se sada vratili u rodni Sinj?
Zašto ste poprilično veliku plaću u eurima zamijenili nedostatnom kunskom, gdje ćete biti prozivani od svih za svoj rad. I od stručnjaka, a ponajviše od nestručnjaka koji će mjeriti svaki vaš potez, svaki vaš i uspjeh i neuspjeh ocijeniti stranačkom pripadnošću, kriminalnom pozadinom ili vas blatiti na bilo kojoj dostupnoj osnovi.
Upravo to pitanje postavili smo mladom Josipu Mioču, koji će u travnju proslaviti svoj 35. rođendan, a s posljednjim danima minule 2021. godine, jednoglasno izabranom za direktora komunalnog poduzeća "Vodovod i odvodnja Cetinske krajine". Za tri puta manju plaću radit će i rješavati gomilu problema.
Bobeta i košarka
Zašto povratak u Hrvatsku, na svoju rodnu grudu, gdje baš i ne cvjetaju ruže, a mladim kadrovima i stručnim kao on otvorena su širom vrata svih svjetskih tvrtki?
– U što sam se itekako uvjerio i sam, no uvijek vas vuče želja da nešto napravite i za svoj kraj. Prvenstveno je presudilo to što želim u Sinju razviti ideje, napraviti nešto sa znanjem stečenim i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Želim poboljšati rad "Vodovoda CK", koji smatram jako bitnim za svaku sredinu. A moram priznati, postoji i jedna vrsta izazova da se nakon rada u privatnom sektoru okušam i u javnom, i to na ovako jednoj važnoj poziciji. Nisam puno dvojio hoću li se prijaviti na natječaj za rukovoditelja "Vodovoda", a i jednoglasna podrška predstavnika vlasnika poduzeća još jedan je dodatni vjetar u leđa ovoj mojoj odluci – kazuje nam Mioč, za kojeg su glasali predstavnici Sinja, Trilja, Dicma, Otoka te Hrvaca, želeći da čovjek s tako vrhunskim životopisom preuzme upravljanje tvrtkom koja godinama bilježi gubitke. Bez vode i odvodnje nema ni života, te ostanka u Cetinskoj krajini.
Propitkujemo dalje ovoga mladog stručnjaka, ne vjerujući kako je odluka bila samo dokazivanje u javnom sektoru, provocirajući ga kako je ipak došao kao prijatelj aktualnog sinjskog dogradonačelnika Denisa Bobete.
– Istina je da se s dogradonačelnikom dugo poznajem preko košarkaškog kluba "Alkar". Igrao sam i sam košarku sve do odlaska na fakultet u Zagreb. Nadam se uspješnoj poslovnoj suradnji s Bobetom, kao i sa svim ostalim akterima uključenima u rad i suvlasništvo društva. U meni je još od studentskih dana tinjala nada za povratkom u Sinj i životom ovdje. S godinama izbivanja i hodanja po svijetu, u odluku sam bio samo još sigurniji. Ovakve kvalitete života i sigurnosti koju svi uzimamo zdravo za gotovo i nema baš puno mjesta i država u svijetu. Ovaj kraj svojom pozicijom i blizinom većeg grada Splita sigurno ima potencijala za lijep i miran obiteljski život, uz, naravno, malo više posla koji bi osigurao egzistenciju tih istih obitelji.
Veliki projekti
Niže epitete Mioč za svoj kraj, ljepotu i ugodu življenja... Čega smo i svi mi svjesni, no loše gospodarenje državom koju smo svi sanjali, hrvatski branitelji stvorili, a na kraju 30 godina od osamostaljenja je baš i nismo pretvorili u uređenu državu, rezultiralo je upravo iseljavanjem i odlaskom mladih u svijet.
Tek na državnim jaslama ostaju oni s članskom iskaznicom...
– Ne, ja nisam član nijedne političke stranke – rezolutan je Josip Mioč, u čijem životopisu stoje imena renomiranim tvrtki. Prvo je ovaj Sinjanin, po struci magistar inženjer strojarstva, sada na doktoratu smjera napredne proizvodne tehnologije (sam plaća doktorat), imao praksu u "Brodosplitu" te HEP-u, a onda je 2011. godine u radnu knjižicu počeo nizati i godine staža.
Od "Montera" do "Cemexa", pa njemačke tvrtke "IDS GmbH" te južnoafričke grupacije "Mitsubishi Hitachi Power Systems Africa" do "Energsena" s adresom u Sinju. Četiri godine sam radio u "Monteru", prvo kao tehnolog proizvodnje. To vam je izrada tehničke dokumentacije, a paralelno s tim sam radio i na edukaciji te dvije godine imao i titulu međunarodnog europskog inženjera zavarivanja. S nepunih 27 godina života, u "Monteru" sam imenovan direktorom Sektora upravljanja kvalitetom. Zatim sam se prijavio za rad u njemačkoj firmi "IDS GmbH", gdje sam poslao životopis, i tako su mi bila otvorena sva vrata za napredovanje – iznosi nam detalje svoga poslovnog putovanja naš sugovornik, pa nastavlja:
– Slijedi posao u Južnoafričkoj Republici, na izgradnji četvrte u svijetu po veličini termoelektrane na ugljen. Od 2014. do 2018. godine bio sam u JAR-u, na gradilištima Kusiel i Medupi u blizini Johannesburga, gdje je iznimno velika kolonija naših Hrvata, poglavito Korčulana. Tada sam bio djelatnik japanske tvrtke "Mitsubishi Hitachi Power Systems Africa", odnosno njihove afričke podružnice, i postao menadžer za zavarivanje cijelog objekta u izgradnji, glavni izvođač strojarskog dijela radova.
Nema zabušavanja
Vratio se Mioč zatim u Europu, opet na rad u "IDS" tvrtku, na gradilišta po Njemačkoj, Češkoj, Hrvatskoj, gdje je proveo još dvije godine. Radio je on na plinovodima, rafinerijama nafte, velikih pogonima te stekao i novu diplomu međunarodnog inspektora zavarivanja.
I svugdje mu je šansa pružena zbog njegova – znanja!
– Prevelika su to ulaganja, prevažni projekti da bi se dala šansa neradnicima ili neznalicama. U svijetu je, što se tiče posla, stvar jasna – pošaljete svoj životopis, odnosno CV. On vam otvara svugdje vrata, vaše znanje. Nije bitno koliko imate godina, odakle dolazite, ni radi li se o maloj Hrvatskoj. Bitno je samo znanje!
Pojašnjava nam dalje Josip, koji u životnom kalendaru još nema 35 godina, no ima zavidno radno iskustvo, kako je to raditi na velikim projektima:
– Životopis vam je ulaznica, a onda vas čeka dokazivanje. Nakon odrađenog intervjua, zaposle vas i najviše za pola godine iskristalizira se želite li raditi i imate li znanja za taj posao. Ako zadovoljiš, bez problema možeš napredovati. Ne treba ti nikakva veza, kao kod nas... No i ako nisi dorastao tom poslu, pronaći će ti manje zahtjevno mjesto, za tvoje znanje, no u oba slučaja raditi se mora. Nema zabušavanja...
Važan je samo rezultat
Otkriva nam kako se i sastanci svih rukovoditelja na poslu održavaju svaki dan.
– Nas dvadesetak svaki dan imamo brifing o poslu, o fazama projekta. Nemaš priliku ništa ne raditi, jer u dvije rečenice svi moraju prezentirati što je napravljeno, što će sutra raditi. Ne možeš se praviti mutav kada na tabli pokazuješ što se odradilo... I ti sastanci traju maksimalno pola sata, nema gubljenja vremena, vrijeme je veliki novac! Samo ih zanima rezultat, za koji si u konačnici i plaćen. Odgovoran si za svoj rad. Tijekom posla nema podmetanja, nema stranačkih prozivanja, gledanja tko ima koju boju iskaznice. Ili radiš, ili ne radiš. Ima sitnih igrica, no to je zanemarivo – podučava nas Josip Mioč, koji se, eto, nakon 16 godina izbivanja iz svoga Sinja vratio kući i u svojoj radnoj knjižici upisao najnovije ime tvrtke.
Komunalnog poduzeća "Vodovod i odvodnja Cetinske krajine", gdje mu se prvi radni rad dan piše 10. siječnja ove godine.
Te smo ga nanovo upitali što može uopće učiniti, kao nestranački čovjek, u tvrtki gdje uvijek u pravilu "vladaju" stranački ljudi.
– Budući da sam dobio jednoglasnu podršku svih vlasnika i osnivača društva, očekujem isto i tijekom rukovođenja. Nećemo se uvijek slagati oko svega, ali nadam se da ćemo zajedničkim snagama uvijek donijeti najbolju odluku u korist društva.
Jasni ciljevi
Novo lice na čelu sinjskog "Vodovoda", kojeg sada čeka i projekt aglomeracije "težak" gotovo milijardu kuna, pobrojao nam je što planira za boljitak ove važne tvrtke:
– Definitivno trebamo ići u smjeru osvježenja postojeće radne snage i kadra koji zahtijeva provođenje procesa pomlađivanja i smjene generacije. Trenutačno je 86 uposlenih u tvrtki, no morat ćemo upošljavati stručni kadar i operativu budući da je veliki broj djelatnika pred mirovinom, a nedostajat će nam radnika i zbog samog projekta aglomeracije. Osim što trebamo određeni kadar za realizaciju ovog projekta, isto tako ćemo trebati osposobiti timove koji će upravljati tom mrežom i koja će biti spremna za rukovođenje i održavanje cijele sofisticirane opreme te različitih vrsta cjevovoda. S time da ne smijemo zanemariti ni tekuće poslove društva, koje ćemo pokušati provoditi učinkovitije, uz implementaciju određenih digitalnih alata.
Otkrio nam je Josip Mioč i kako ih, odlukom donesenom na samom kraju minule godine, precizno 30. prosinca 2021. godine, čeka i pripajanje s gradom Vrlikom.
– Kao i s općinama Civljane i Kijevo koje se nalaze u Šibensko-kninskoj županiji. Ovom uredbom postojeća mreža i opseg poslova društva će se povećati, dok nam stanje gubitaka na tim područjima predstoji još snimiti.
I tako će mladog stručnjaka čekati brojni problemi, od smanjenja gubitaka u vodovodnim mrežama, koji su rak-rana komunalnih poduzeća, do projekta gradnje novih vodnih i kanalizacijskih sustava, ali i proširenja rada na još jedan grad i dvije općine.
Puno je posla pred Miočem, povratnikom u svoj rodni kraj, no vidimo kako ima želje za uspjehom, ali i, što je najvažnije, znanje... "Friško" je zasnovao obitelj, u braku je sa svojom izabranicom Kristinom, koja ga je također podržala da ostane u svom gradu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....