Obožavali ste Pegulu iz Velog mista? Otkrivamo gdje je danas i kako njegov unuk s njim dijeli veliku strast i - rastura

Omiljeno je djelo (filmografije), dio je kulturne baštine Splita i Splićana. Njeni glumci, protagonisti, antagonisti, pa i oni koji su izrekli tek pokoju riječ ili rečenicu zauvijek ostaju u pamćenju kao likovi koji su ovjekovječili i oživili zbivanja i povijest našega grada.

Serija Velo misto obilježila je i karijeru Mladena Barbarića koji je fantastično utjelovio lik Pegule, lansirala mu popularnost u svemir.

I njegov sin, Vuk-Tadija (ime je dobio po djedu Tadiji), zapaženo je ime u hrvatskoj javnosti. Poznati lingvist bio je dio tima koji je Marulićevu Juditu prilagodio suvremenom hrvatskom jeziku, pomogao da djelo slavnog književnika i humanista, oca hrvatskog jezika bude bliže suvremenim generacijama.

Zanimljivo je novinarstvo, razmišljaš i gledaš kako doći do oca i sina Barbarića, ostvarenih ličnosti. Ali, motiv priče, novinarska iskra nisu ni jedan ni drugi, ni otac ni sin, već devetogodišnji unuk Matija. Naime, mladi Matija prvak je Hrvatske u šahu za svoju dobnu kategoriju.

Daleko je ovaj uspjeh od slučajnosti, osim iznimnog talenta, interes za šahovsku ploču Barbarićima je u krvi već generacijama.

Dida Mladen i otac Tadija provodili su kroz godine sate i sate pomičući drvene figure, a njihova strast za ovom starom igrom bujala je u prostorijama Mornara, splitskog šahovskog kluba sada starog već 73 godine.

Predana je palica

Palicu je preuzeo mladi Matija, a već je jasno da će biti najbolji Barbarić koji je ikada igrao šah.

- Ne bih htio biti pretenciozan, ali bio je dominantan. Osam pobjeda i jedan remi - objašnjava nam Tadija koji već duže vrijeme živi u Zagrebu s obitelji. Didu Mladena je teško dobiti, unuk Matija je premlad, ali tu je tata Tadija, u sredini, spreman podijeliti veliku i nepoznatu obiteljsku priču.

Inače, za Matijin talent već se čulo, pokušavaju ga "vrbovati" i neki klubovi iz Zagreba. Nije im jasno, devetogodišnjak iz Zagreba pa član Mornara iz Splita.

- Bilo je kontakata ljudi iz drugih klubova. Shvatio sam da ljude ovdje to čudi, da je netko u toj dobi član Mornara. Dva su razloga, jedan je moja ljubav prema Mornaru. Dugo sam u Zagrebu, od 2008, ali sam cijelo vrijeme član. Drugo, u ovom trenutku nije potrebno da Matija bude u zagrebačkom klubu, trening koji mu ja mogu pružiti mu je puno bolji. Pomaže puno s potporom i tom mentalnom pripremom i moja supruga Lucija. Svi zajedno putujemo, uključeni smo u šah i u ovim godinama stvarno mu nisu potrebne posebne lekcije.

Dida Mladen s unukom Matijom

Već 30 godina Tadija i Mornar su nerazdvojni pojmovi. Život ga je vodio na sve strane, ali svugdje gdje je bio, nosio je Mornar sa sobom. Kada objasni zainteresiranim klubovima kako stvari stoje, odmah postane jasno da Matija još dugo neće iz Mornara.

Prije nego je mogao i hodati, okruživale su Tadiju šahovske figure, ljubav je to prenesena od oca Mladena, nama u mislima Pegule. Unosio je Mladen život, smijeh i radost u prostorije kluba, tada na Bačvicama, bio je najrađe viđeno lice. Baš glumački, nije mu smetalo društvo, ćakula, nova lica. Urezane su i Tadiji u pamćenje scene i slike njegovog oca iz tih vremena:

- Jedan dan se jednostavno dogodilo, otac me odveo u ŠK Mornar, tada na Bačvicama, tako je sve počelo. Ja bih bio u dijelu gdje se igra šah, on bi bio tamo gdje se priča i razgovara, druži. To je išlo u beskonačnost. Vladao je tom društvenom domenom, on je tu sušta suprotnost meni. Ja sam bio introvert, on ekstrovert, tu zaraznu energiju donosio je klubu. Imam samo lijepa sjećanja na ta vremena.

Želja za pobjedom

Iako nije bio vrsni šahist, osvajanje natjecanja i želja za pobjedom nisu ga previše ganjale, Mladena je nešto oko te psihološko-strateške borbe uhvatilo i nije ga puštalo. Ipak, s godinama se avanturistički, glumački duh smirio, bilo mu je dosta svjetlosti reflektora i pažnje pozornice.

Matija i otac Tadija

- Bio je popularan, voljen. Glumci su jednostavno takvi, hrane se tim. Kad je publike nestalo, i on se povukao u sebe. Glumci bez publike, u bilo kojem obliku ne funkcioniraju - objasnio nam je Tadija.

Živi Mladen sada u svojoj Žrnovnici, bio je posvuda u životu, ali Žrnovnica je ostala mirna luka u koju se uvijek vraćao, nultočka njegovog života. Dođe i obitelj u posjetu, kada uhvati vremena. Užurbani gradski život u Zagrebu ne ostavlja puno slobodnog vremena, ali budnim okom prati dida Mladen šahovske uspjehe unuka Matije. Nije još Matija upoznat s likom Pegule i serijom, ali dobro, ima vremena.

Matija igra protiv najboljeg hrvatskog šahista, Ivana Šarića