Od ronilačkog heroja nacije stigao do dna, ali ne morskog
Početkom dvijetisućitih godina Kristijan Curavić, porijeklom s otoka Krapnja u šibenskom arhipelagu, bio je velika zvijezda i često se nalazio pod svjetlima medijskih reflektora.
Njegov Krapanj je poznat kao najniži naseljeni otok na Jadranu, a Krapljani su čuveni zbog svojih ronilačkih pothvata po cijelom Mediteranu, gdje su se bavili vađenjem spužava. Zbog toga se Krapanj nerijetko zove i otokom spužvara.
U skladu s vještinama svojih predaka, i Kristijan Curavić (51) svoj je život posvetio ronjenju, odnosno, da budemo precizniji, vrlo ekstremnom sportu - ronjenju na dah koje iziskuje iznimnu tjelesnu pripremljenost:
- Od ranog djetinjstva ronjenje mi je bilo sve. Ništa ne može zamijeniti taj osjećaj unutarnjeg mira na velikim dubinama - kazivao je svojedobno Curavić.
O opasnostima koje nosi ronjenje na dah Curavić je kazao:
– No limit je najopasnija ronilačka disciplina. Na velikim dubinama krv se povlači iz ruku i nogu i koncentrira u vitalnim organima, pluća se smanjuju na veličinu šake, otkucaji srca padaju na 10 do 20 u minuti… Mnogi ronioci koji su se bavili ovom disciplinom su smrtno stradali, a među njima i moj prijatelj, Francuz Lois Lefevre.
Koliko je opasan sport kojim se odlučio baviti, Curavić je više puta osjetio na svojoj koži. Pamtimo događaj iz 2011. godine u Primoštenu, kada je Curavić namjeravao ostati na dubini od pet metara punih 24 sata. Bio je to prvi takav pokušaj na svijetu, međutim Curavićevo tijelo nije izdržalo velike napore. Curaviću je pozlilo, a kada su počele mučnine, kolege ronioci zaključili su da mu je život u opasnosti i izvukli ga na površinu.
Inače, Curavića javnost ponajviše pamti po rušenju svjetskog rekorda u ronjenju na dah, ali ne u nekim uobičajenim uvjetima. Naime, odvažni Krapljanin je 2003. godine oborio rekord u Bunnefjordu pokraj Osla, zaronivši na dubinu od 47 metara ispod ledene površine, a samo dvije godine kasnije u povijest je ušao kao prva osoba koja je zaronila pod ploču Sjevernog pola.
Tih godina Curaviću su cvale ruže na sportskom, ali i na ljubavnom planu. Gotovo jednako kao i po pothvatima u ekstremnom sportu, Krapljanina javnost pamti i po ljubavnoj vezi koju je imao s voditeljicom Nikolinom Ristović, tada Pišek. Njih dvoje su se upoznali 2007. godine, a sudbina je htjela da ih spoji ronjenje koje je očito Curavićeva životna sudbina. Naime, ljubav je procvala kada je Nikolina upisala tečaj ronjenja. Bili su zajedno tri godine, a Kristijan ju je čak i zaprosio...
- Nisam je ostavio zato što je nisam volio, naprotiv, ostavio sam je jer sam je previše volio, mogu reći da je ona bila ona prava – nadodao je Curavić o ljubavnoj vezi koja je punila stranice domaćeg žutog tiska, a koja je u konačnici završila krahom.
Rekordera, legendu i pionira hrvatskog ronjenja taj sport je doveo do visina. Međutim, ronjenje je ga je zakucalo i u dubine, ne one morske, već financijske i životne. Naime, zbog poslovnih neuspjeha vezanih uz ronjenje Curavić je proživio agoniju i još je proživljava...
Problemi za Curavića počeli su tih "zlatnih" dvijetisućitih kada je, kao što smo već napisali, izgledalo da za njega cvjetaju samo ruže. One su naglo usahle kada je Curavić osim sportskim vodama, odlučio zaplivati onim poslovnim, koje su se za njega pokazale kudikamo nemirnije nego tamne morske dubine ispod Sjevernog pola.
Arktik je Curavić uspio svladati, ali skupo ga je koštala Antarktika. Naime, što?
- Hrvatski ronilac i vlasnik nekoliko svjetskih rekorda u ronjenju na dah Kristijan Curavić predstavio je u Zagrebu projekt "South Pole Abyss – Against Global Warming", u sklopu kojega bi trebao izvesti spektakularan zaron na dubini većoj od sto metara, na Južnom polu, u prosincu ove godine, te time postati prvi čovjek koji je to učinio. Na prezentaciji projekta bili su i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić te ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac koji su ga podržali. Bandić je kazao da Curavić svojim projektom želi upozoriti na važnost očuvanja okoliša te pozvao sve ljude da slijede njegov primjer.
Bila je to vijest koja je preplavila medije u ožujku 2008. godine.
Trebao je to biti jedan od najskupljih projekata u povijesti. Stoga je Curavić isticao da su mu potrebna sponzorstva ne samo hrvatskih, nego i svjetskih institucija i tvrtki. Dio novca od sponzorstava jest stigao, no zaron se nikada nije dogodio.
Sve ono što su pompozno najavljivali sam Curavić, ali i neki od najmoćnijih političara tog "vremena nakon Sanadera", poput pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića ili tadašnjeg potpredsjednika Vlade, a kasnije HDZ-ova kandidata za predsjednika Republike Hrvatske Dragana Primorca, doslovce je palo u vodu.
Pravni epilog propasti projekta zarona na Južni pol bila je optužnica koju je DORH podigao protiv Curavića 2018. godine jer je dobio javni novac koji nije vratio. No, zbog kraha pothvata koji je planirao izvesti na Južnom polu Curavić je doživio i osobnu kalvariju, odnosno poslovni i emotivni bankrot.
Curavić je o teškom životnom periodu otvoreno govorio za naš list. Najprije je otkrio zašto je propao projekt zarona na Južni pol:
- Propao je jer je taman krenula recesija. Ekspedicija je sama po sebi bila iznimno skupa, budžet je bio pet-šest milijuna eura. Najveći izdatak je bio najam ruskog nuklearnog broda. To je trebala biti velika ekspedicija i zaron na 150 metara s utegom. Trebao sam zaroniti uz santu leda, i bio bih prvi čovjek koji je zaronio na Južni i Sjeverni pol. Bio bi to impresivni događaj - kazivao je ronilac s Krapnja.
Curavić je pojasnio i što je bilo s novcem koji je dobio za propali projekt i zbog čega je u konačnici i optužen:
- A što bi bilo? Potrošio se, i to ne na luksuz, nego na pripremu projekta. Pa što je 50 tisuća za koje me sada pitaju gdje su? Imali smo predstavljanje u "Esplanadi", VIP prijem, tiskali smo brošure, CD-ove, imali web stranice. Sve je to trošak. Jesam li se obogatio? Nisam. Imam li jahte? Nemam! Možda jesam zanesenjak, ali sigurno nisam lopov. Jer da sam bio lopov i da mi je zarada bila na prvom mjestu, onda mi sigurno ne bi kuća bila na bubnju. Ja sam bankrotirao, prijatelji su mi davali za kavu, a bilo je toliko loših dana da nisam imao što jesti.
Gotovo kao iz nekih filmova o talijanskoj mafiji zvuči njegova istina koja govori kako mu je životna agonija započela jednim telefonskim pozivom. S druge strane žice bio je još jedan moćnih iz toliko puta spomenutih dvijetisućitih - Vinko Mladineo, tadašnji šef Fonda za zaštitu okoliša. Kako bi pojasnio cijelu priču, Curavić je krenuo od početka:
- Nakon što se vidjelo da neće biti ništa od Južnog pola, morao sam se s tim pomiriti. I meni je tu propalo mojih 500.000 kuna. No, dobro, bilo je vrijeme da se krene naprijed. Dosta mi je bilo crnjaka, htio sam pokrenuti neku priču i krenuo sam u akciju čišćenja Jadrana od smeća. Želja mi je bila zimi i izvan sezone uposliti ronioce da čiste Jadran. Sami smo pokrenuli neke akcije u brojnim gradovima, u neka mjesta smo išli bez prebijene pare, ono ljudi bi se skupili, sami financirali put i od jutra do mraka čistili podmorje.
Budući da je akcija bila odlično primljena, britanski veleposlanik dao mi je ideju da se obratim Fondu za zaštitu okoliša i proširim akciju. Znate, nama su trebali brodovi, kamioni, oprema - nismo to mi zanesenjaci sve mogli sami financirati.
U fondu, na čijem je čelu tada bio Vinko Mladineo, bio sam jedno 20 puta, molio po ministarstvima, ideja je bila osnovati ronilačke centre, zaposliti ljude kojima će jedan od primarnih ciljeva biti čišćenje našeg podmorja. I konačno su pristali, Mladineo mi je rekao da su mi odobrili 1,6 milijuna kuna i da je to godišnji budžet. Također, u Fondu mi je rečeno da će akciju morati otvoriti Sanader. Ali baš me bilo briga tko će otvoriti, glavno mi je bilo da krene.
Mene nisu zanimala neka čišćenja mora di bi se zavrtilo janje i onda se očistile dvije kese i naslikavalo se. Ja sam htio ozbiljne akcije, čistiti od jutra do mraka i sve to dokumentirati. I u Fondu su se složili s tim, ali su mi rekli da prije nego što dobijem novac moram osigurati infrastrukturu. I kupio sam ronilačku opremu, brodove, otvorio centre, uzeo kredite, sve računajući da će mi doći tih 1,6 milijuna kuna. Bio sam baš sretan. Uz sebe sam imao ljubav svog života Nikolinu Pišek, sve je nekako lijepo teklo, ali samo do jednog petka, petka u kojem sam u jednom danu izgubio sve.
Evo što se dogodilo tog kobnog petka za Curavića:
- I sada mi je muka kad se toga sjetim. U mom automobilu sjedi Nikolina, moja tadašnja cura koju vodim na gažu u Beograd, mislim da je tada vodila "Operaciju trijumf". Bio sam na semaforu i zvoni telefon, točno tri dana prije potpisivanja ugovora. Javljam se, kada ono s druge strane Vinko Mladineo i kaže mi: Slušaj, dogodio se rebalans proračuna, otpao je onaj tvoj projekt.
Mrak na oči! Kako, šta..., pa uzeo sam opremu, zaposlio ljude, kupio brodove, stavio hipoteku na kuću... Vinko ponavlja: Nema za tebe novaca. I onda mi se samo roje misli, netko ukrade stotine milijuna i slobodan je, a ja sam htio tu siću i učiniti nešto dobro, to sve dokumentirati, i ne daju mi. O živote... - govorio je Curavić 10 godina nakon famoznog telefonskog poziva.
Curavić je ispričao i što je bilo nakon poziva:
- Sve se srušilo. Nisam se mogao vratiti u prošlost i otkazati kredit, nisam mogao skinuti hipoteku s kuće, nisam mogao prodati brodove za cijenu po kojoj sam ih kupio... I onda je došla prva rata kredita, pa druga, a ja nisam imao od čega vraćati. Eto, to je bila moja propast. S kojom su se neki naslađivali, kao da su jedva čekali da propadnem - kazivao je emotivno Curavić.
Težak životni period za bivšeg svjetskog prvaka trajao je godinama. Kuća koju je založio otišla je na bubanj, ali spletom okolnosti nitko je nije kupio pa Curavićeva obitelj nije završila na ulici.
Da stvar bude gora, baš u to vrijeme Kristijanovu majku uhvatila je zloćudna bolest, imala je tri operacije...:
- Period "mraka" sigurno nije trajao jedan dan, nego četiri-pet godina. Budiš se ujutro, a ispred kuće sudac, ovršitelji, policija, govore ti da se moraš iseliti i da će ti kuću prodati, iz banke te svako malo zovu na telefon i prijete da ćeš ostati bez svega. A i ostao sam bez svega. Bio sam na dnu. Ukinuli su mi kartice, isključili mobitel, telefon, cijeli svijet se sručio na mene.
Da je netko isključio telefon Mladineu, možda bi Kiki i Pišekica još bili skupa, barem prema Curavićevoj verziji. Ili, on tvrdi kako su mu financijski problemi ubili vezu:
- Nikolina je jedna od najlojalnijih osoba koje sam upoznao. Ne čujemo se više, ali pamtim je samo po dobru. Ona mi je rekla, molim te idi u Norvešku, gdje sam mogao raditi kao profesionalni ronilac i jako dobro zarađivati. Govorila mi je: "Počeo si loše utjecati na mene i moje dijete radi te tvoje upornosti i guranja projekta koji u Hrvatskoj očito ne žele". Shvatio sam da govori istinu i da i nju povlačim u ponor. Bila je uvijek uz mene, ali baš zbog toga morao sam je napustiti i dati joj šansu da živi. Eto, tako sam izgubio i ljubav svog života. Ona je jako inteligentna, dobra i lojalna. Ali nažalost vrijeme je bilo krivo i razišli smo se.
Curavić je kazao da je nakon bankrota preživljavao prodajući ronilačku opremu. No, kako bi se spasio neimaštine poduzimao je mnoge očajničke korake.
"Prijatelji" koji su znali da se za gušt bavi boksom ponudili su mu 20 tisuća kuna ako će se boriti na MMA turniru. Budući da su ti isti "prijatelji" znali da je Kike u financijskim problemima, nisu mu rekli ime borca. Unatoč svemu, Curavić je pristao. Dodijelili su mu profesionalca iz Slovačke, prvaka u jiu jitsuu. Kako tvrdi Curavić, željeli su da ga profesionalac ponizi i premlati. Na koncu, bila je to borba večeri, Curavić je skoro pobijedio Slovaka i propao je "spektakl" kakav su očekivali organizatori i publika željna krvi.
U isto vrijeme napravio je još jedan potez za koji sam tvrdi da mu nije trebao. Na njegovu adresu stigla je ponuda Nove TV za sudjelovanje u reality showu "Farma".
- Kada sada na to gledam, s ove pozicije, to mi baš i nije trebalo. Ali došla je ponuda s Nove TV, plaćali su me po danu i to dobro, a ja nisam imao izbora, trebao sam novac, i to samo da bih vraćao dugove. Ono što mi je ostalo sam potrošio na hranu - pojašnjavao je Curavić svoj ulazak na "Farmu".
U njegovu životu (ne)očekivani telefonski pozivi očito igraju vrlo važnu ulogu. Kao što smo već naveli, onaj Vinka Mladinea spustio ga je na dno.
Nekoliko godina kasnije, s druge strane žice bila je jedna puno veća faca od Mladinea. Glavom i bradom - Bernie Ecclestone, moćni šef Formule 1.
Za razliku od onog poziva šefa hrvatskog Fonda za zaštitu okoliša, poziv šefa Formule 1 bio je melem za Curavićeve uši. Da skratimo priču, šjor Bernie je podržao Curavićevu ideju, organizirao istodobno čišćenje mora u 30 zemalja svijeta. Tu ideju navodno je pogurao i princ Albert od Monaka.
Desetak godina nakon podizanja optužnice, činilo se da se Curavić izvlači iz jada u koji je upao zbog propalog projekta "Zaron na Južni pol" na mjestu predsjednika Ocean Alliance saveza, koji je bio centralno mjesto čišćenja podmorja diljem svijeta.
Izgledalo je da je ronjenje, ili ono što Curavić očito najbolje zna raditi, izvuklo posrnulog Krapljanina s dna. No, na njegovu žalost, tako je samo izgledalo.
Naime, poslije nekoliko godina zatišja Curavić je ponovno došao pod svjetla reflektora. Opet na stranicama crne kronike, na njegovu žalost. Jer očito je da Curavićevi poslovni potezi nisu ni izbliza uspješni kao sportski.
Prije nekoliko dana u svim medijima osvanula je vijest da je Kristijan Kiki Curavić (51) zbog utaje 51.612 eura radi Audija A8 TDI na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu osuđen na uvjetnih osam mjeseci zatvora s dvogodišnjim rokom kušnje tijekom kojeg ne smije počiniti novo kazneno djelo ako ne želi u zatvor. Također, sud mu je dao i rok od pola godine od pravomoćnosti presude da oštećenom I. Z., djelatniku Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskoga, isplati gore navedeni iznos. Na sve to mora platiti i 200 eura sudskih troškova.
Iako je inicijalno negirao krivnju, navodeći svoje razloge i okolnosti cijele problematike oko Audija, na sudu je Curavić ipak odlučio priznati krivnju:
- Auto sam zadržao iz principa i, inače, nije u voznom stanju – pojasnio je Curavić sutkinji, ujedno se složivši s prijedlogom sankcije tužiteljstva.
Za sud je u konačnici naš poznati ronilac postupao s izravnom namjerom, a kao olakotne okolnosti uzete su mu u obzir njegovo priznanje djela te spremnost i izražena želja da obešteti oštećenog. Što se tiče pak otegotnih okolnosti, sud ih je pronašao u njegovoj ranijoj prekršajnoj evidentiranosti, s obzirom na to da je u tri navrata kažnjavan zbog kršenja Zakona o računovodstvu, Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Jedno je sigurno, s Curavićem nikada nije dosadno. On vjerojatno čeka neki telefonski poziv koji će mu okrenuti život naglavačke, a javnost s nestrpljenjem čeka neki njegov sljedeći potez. Sportski će jamačno biti uspješan, dok za poslovni čisto sumnjamo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....