Zoran Milanović voli donositi odluke sam.
Konzultira se on, naravno, s najbližim suradnicima. Čuje se s bivšim stranačkim kolegama iz SDP-a. Nađe se na ručku s frendovima, “proljudika” malo o svemu. Pa i o politici.
No odluka što će u kojem trenutku napraviti na koncu je uvijek i oduvijek samo njegova.
- Zoran voli s drugima razgovarati o politici. Rekao bih da u tome uživa jednako kao i prvog dana, nikad se od toga nije umorio. No kada želi povući neki potez, najčešće on već dođe s gotovim rješenjem, pa ga onda u razgovoru testira. Želi čuti što o tome misle drugi, no svoju odluku najčešće ne mijenja, možda je samo prilagodi ili taktički malo doradi - kaže nam jedan sugovornik, dobro upoznat s odnosima u internom krugu predsjednika Republike.
I kad napadne Vladu Andreja Plenkovića što je u Zagrebu ugostila izraelskog ministra vanjskih poslova, i kad odvagne kad je najbolji trenutak da poruči Hrvatima da bi pozdrav “Za dom spremni” zapravo trebali početi ignorirati, i kad odluči nenajavljen posjetiti šibenski festival “Fališ”, on je taj koji odlučuje. On i nitko drugi.
- Sjećate se slučaja Lex Perković? Milanović nam je rekao da mu je, dok se tuširao, “sinulo” da se Perković i Mustać ne smiju izručiti Njemačkoj. Poslije su se svi u Vladi trebali tome prilagoditi - podsjeća jedan poznati SDP-ovac na situaciju koja je ostavila prilično veliku mrlju na hrvatski ulazak u Europsku uniju.
Milanovićeva Vlada je 2013., prilikom usvajanja Europskog uhidbenog naloga, umetnula odredbu da se drugim članicama EU-a smiju izručiti samo oni hrvatski državljani koji su optuženi za kaznena djela počinjena nakon 2002. godine, zbog čega njemačka kancelarka Angela Merkel nije željela doći na svečanost prijema RH u EU u Zagreb.
Uvijek po istom kriteriju
- Nisam siguran je li se s tom odlukom itko od nas ministara tada slagao, osim možda ponekog mlađeg kolege. Ali činjenica je da se nismo protivili - kaže nam jedan član tadašnjeg Milanovićeva kabineta.
- Po toj je liniji uvijek i birao suradnike, i kad je bio na čelu SDP-a. I kad je bio hrvatski premijer. I sad, kad je na Pantovčaku. Na poslu se uvijek volio okružiti ljudima među kojima se osjeća superiorno i koji neće prečesto u pitanje dovoditi njegove odluke - ističe pak jedan bivši SDP-ov zastupnik starije generacije.
On pritom podsjeća da je šef Milanovićeva kabineta u Banskim dvorima bio Tomislav Saucha, mladi SDP-ovac s navršenom 31 godinom i bez dana radnog staža izvan stranačkih foruma. A da je nakon pobjede na parlamentarnim izborima 2011. prilično ozbiljno razmatrao da za novog ministra financija postavi Gordana Marasa, sve dok ga stara SDP-ova garda ipak nije odgovorila od te živopisne ideje. Saucha je na kraju završio kao Plenkovićev “žeton“ koji je, suočen s ozbiljnim optužbama za falsificiranje putnih naloga u Vladi, u odsutnom trenutku u svibnju 2017. podržao HDZ-ovu Vladu i ministra financija Zdravka Marića. A Maras je postao ministar poduzetništva i obrta, s kojim je Milanović i danas u dobrim odnosima.
U krug njegovih najbližih suradnika - onih s kojima se, otkako je 2015. postao predsjednik Republike, svakodnevno konzultira - na prvoj liniji su predstojnik njegovog Ureda na Pantovčaku Orsat Miljenić, pravnik dalmatinskih splitsko-bračkih korijena te glasnogovornik Nikola Jelić, bivši novinar Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije.
Oni su, tvrde upućeni, jedni od rijetkih koji se pred Milanovićem ne ustručavaju reći svoje mišljenje. S njima predsjednik Republike najčešće i bistri svoje dnevne političke poteze.
- Orsat je potpuno drukčiji karakter od Milanovića, a predsjedniku očito odgovara imati nekog smirenog uz sebe - pojašnjava jedan naš sugovornik iz Milanovićeva kruga.
To, međutim, ne znači da se uvijek i u svemu potpuno slažu. Izvori s Pantovčaka tvrde da Orsat Miljenić, primjerice, nije bio nimalo oduševljen Milanovićevom idejom da za predsjednicu Vrhovnog suda predloži svoju školsku prijateljicu Sandru Artuković Kunšt. I da je to predsjedniku i otvoreno pokazao. Milanović je svojedobno Sandru Artuković Kunšt Miljeniću nametnuo za zamjenicu kad je bio on ministar pravosuđa u SDP-ovoj Vladi. I njom Miljenić tada nije bio pretjerano zadovoljan.
Nije tajna ni da je Milanovićev tim bio prilično frustriran što se u svojoj premijerskoj kampanji olako dao nalijepiti na priču Olega Butkovića o “kravici Milovi”.
- Ujutro dogovorimo da neće komentirati ni Butkovića ni kravicu. I onda on stane pred mikrofon, izdrži prvih nekoliko minuta, i krene u paljbu. U jednom je nastupu tu nesretnu kravu spomenuo čak devet puta. Ali to je Zoran - govori nam jedan član njegovog tadašnjeg tima. Milanović je u početku prozivao brata ministra mora, prometa i infrastrukture Benjamina da se obogatio kao podizvođač na velikim državnim infrastrukturnim projektima. I jednom prigodom, u nastojanju da bude slikovit, evocirao “Gruntovčane” i spomenuo da će mu uzeti sve, pa i kravu. Butković je objeručke prihvatio izazov. Odmah je počeo “trolati” predsjednika s “kravicom Milovom”.
Koja se vrlo brzo prometnula u glavnu zvijezdu kampanje. Iako se kasnije pokazalo da krava uopće nije Butkovićeva, nego poznanikova, pa čak i da uopće nije riječ o kravi, nego o volu, duhovita videa koja je ministar objavljivao na društvenim mrežama uvelike su pomogla zaustaviti SDP-ov rast.
Zavičajne veze
Svi naši sugovornici ističu da Milanović izuzetno respektira svojeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Dragana Lozančića te savjetnike za obranu i za ratne veterane Ivicu Olujića i Marijana Marekovića. Riječ je o područjima u kojima predsjednik Republike ima izravne ustavne ovlasti, a budući da sam nije imao puno veza ni s obavještajnim ni s vojnim krugovima, dosta drži do informacija koje mu osiguravaju savjetnici.
Olujića je doveo na Pantovčak nakon što je bivši ministar obrane Mario Banožić tog general bojnika naprasno umirovio s pozicije direktora Glavnog stožera Oružanih snaga, iako je vojni vrh tražio da mu se omogući daljnje obavljanje te funkcije.
Oni, uz savjetnika za vanjsku politiku Nevena Pelicarića, diplomata koji je bio Milanovićev savjetnik i u Banskim dvorima, te posebnog savjetnika za kulturu Zdravka Zimu, imaju seniorski status na Pantovčaku.
Još nekoliko osoba izvan Ureda predsjednika Republike spada u krug ljudi čije mišljenje Milanović uvažava. Jedan od njih je Sinjanin Ante Kotromanović, umirovljeni brigadir HV-a, bivši ministar obrane i alkarski vojvoda. Milanović se s Kotromanovićem zbližio nakon poraza SDP-a na parlamentarnim izborima 2003. godine. S njim je, zajedno s tadašnjim tajnikom stranke Igorom Dragovanom, u jesen 2006. položio vijenac na Tuđmanov grob.
Milanović je odigrao ključnu ulogu u nagovaranju tadašnjeg lidera SDP-a Ivice Račana da Kotromanoviću da čelno mjesto u stranačkom Savjetu za branitelje. Među SDP-ovcima to je ispočetka izazvalo određeni otpor, budući da je Kotromanović na Alci u Sinju 2001. tijekom pobune protiv Račana i njegove Vlade održao vatreni antivladin govor. S vremenom oštrica je otupjela, a Kotromanović se svojim pristojnim nastupom i umjerenim stavovima s vremenom potpuno uklopio u SDP. I nakon pobjede na parlamentarnim izborima 2011. postao ministar obrane.
Dio SDP-ovaca je tvrdio da Milanović gura Kotromanovića kako bi time sačuvao vlastite bokove budući da sam, iako je po snazi i godinama mogao, nije sudjelovao u obrani zemlje. Kotromanović je zauvrat Milanoviću osigurao link prema braniteljskoj populaciji, posebno prema Anti Gotovini. Što god je bio razlog, činjenica je da je njihovo prijateljstvo traje već dugi niz godina. Kotromanović, kao strastveni planinar i alpinist, već dugo nije u aktivnoj politici, no Milanović s njim održava redovan kontakt.
Milanović se intenzivno druži s još jednim Sinjaninom. Riječ je o Željku Runji, nekadašnjem prvom potpredsjedniku ruske naftne kompanije "Rosnjeft", na koga je Butković aludirao u priči o kravici Milovi. Runje i Milanović su dugogodišnji prijatelji, a navodno čak u početku nisu ni znali da su zapravo - rođaci. Upravo je Runje bio proglašavan glavnim krivcem za Milanovićeve kritike Ukrajini i proruske stavove, no upućeni tvrde da Runjina uloga u tome nije bila presuda. Nego da je Milanović zauzeo takvu poziciju isključivo zbog toga jer je na suprotnoj strani Plenković.
To su, čini se, i jedine čvrste zavičajne veze sa Sinjom. Milanovićev otac Stipe u sinjskom je kraju naslijedio njivu koja je u međuvremenu prodana. Kada boravi u Sinju, Milanović posjeti strica i njegovu obitelj, a na druženju koje organizira upravo Kotromanović susretne se s poznatim Sinjanima.
Veze s bivšim ministrima
Među onima čije mišljenje predsjednik uvažava je i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić. Istina, on je umalo Milanovića, dok je bio premijer, uspio odgovoriti od namjere da riješi pitanje kredita u francima, jer je strepio da će banke tužiti državu. No, Milanović ga nije poslušao, i to se na koncu pokazalo kao jedno od rijetkih postignuća Milanovićeve Vlade. To razilaženje nije ugrozilo njihov odnos, koji je i danas dobar.
Milanović je u redovnom kontaktu i s predsjednikom SDP-a Sinišom Hajdašem Dončićem.
Iako o tome ne govore javno, prilično je izvjesno da međusobno koordiniraju svoje poteze. Nakon predsjedničkih izbora SDP se u nekoliko situacija razišao s Milanovićem i njegovim stavovima. Prema nekim interpretacijama, riječ je o dogovorenom manevru između Pantovčaka i Iblerova trga kako bi se SDP pokušao odmaknuti od predsjednika Republike, kojemu stranačka potpora više nije važna jer se nakon ovog mandata više ne može kandidirati. Zato je Siniša Hajdaš Dončić o Milanoviću i govorio kao o aoristu, za SDP “prošlom svršenom vremenu”. Ipak, neuspjeh SDP-a na nedavnim lokalnim izborima pokazao je da najjača oporbena stranka još uvijek nema dovoljno snage da preokrene trendove. I da bez poguranca s Pantovčaka teško može parirati HDZ-u.
U Milanovićev krug nedvojbeno spada i vlasnik Atlantic grupe i košarkaškog kluba Cedevita Olimpija Emil Tedeschi, s kojim se i obiteljski druži. Svakog Badnjaka kamere ih uhvate u klubu "Pepermint", gdje Tedeschi pušta glazbu. Tu je i kolega s Pravnog fakulteta Siniša Petrović, koji je u mandatu Milanovićeve Vlade bio na čelu Nadzornog odbora Ine. Potom i Dinko Novoselec, dugogodišnji predsjednik uprave Allianz ZB i poznati fond menager koji je s Milanovićem prijatelj još iz tinejdžerskih dana. S bivšim SDP-ovim predsjednikom zagrebačke Gradske skupštine i diplomatom Joškom Klisovićem predsjednika vežu kumske veze. U Milanovićevu premijerskom mandatu Klisović je bio zamjenik ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić.
S bivšim načelnikom općine Jelsa Nikšom Peronjom Milanović se redovito druži tijekom ljetnih mjeseci, a u predsjedničkoj kampanji upravo Peronja mu je bio šef stožera.
Milanović se redovito čuje i vidi s nekim od svojih bivših ministara poput Željka Jovanovića, Arsena Bauka, Gordana Marasa…
I s njima "bistri" politiku u kojoj je, svjesni su toga svi, njegova uvijek zadnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....