Protekli Dan antifašističke borbe zastupnik SDP-a Arsen Bauk je iskoristio kako bi ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek kroz zastupničko pitanje uputio vrlo konstruktivnu inicijativu: da se, kao nedavno u Sloveniji, i u Republici Hrvatskoj partizanske pjesme jednako upišu u registar nematerijalne kulturne baštine.
Pozivajući se na golem kulturološki potencijal partizanskih i revolucionarnih pjesama, na srodnost hrvatskog i slovenskog povijesno-političkog razvoja, te na činjenicu da je broj antifašističkih boraca tijekom svih godina Drugog svjetskog rata bio "tri do 13 puta veći u Hrvatskoj nego u Sloveniji", Arsen Bauk je apelirao na resorno ministarstvo da učini ono što je jedino logično i te pjesme proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom hrvatske države. No pasaran! – odgovorila mu je jutros resorna ministrica.
"Ono što živu baštinu razlikuje od povijesti jest to da su se povijesni događaji dogodili i završili, a živa baština se kroz nove izričaje stvara i u sadašnjosti. Ako baština nema ‘novi život‘ u sadašnjosti, ako nema važnu ulogu u izgradnji identiteta pojedinaca, grupe ili zajednice, tada se ne može definirati kao nematerijalna, odnosno živa baština", odgovorila je Bauku ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Thompsonov citat
Zastupnika Bauka smo ovom tužnom i posve neočekivanom viješću zatekli na rodnom otoku. Najprije nam je, umjesto komentara, poslao Thompsonov citat:
"Kada čujem naše pjesme krv u meni vri/to je ljubav što u duši godinama zri/ I dok vrijeme ide tu sve jače pripadam..."
Uvaženi zastupniče, ministrica tvrdi da partizanske pjesme ne mogu u registar nematerijalne kulturne baštine jer su nedovoljno žive. Osjećate li krivnju jer ste ih očito nedovoljno oživljavali? Ministričini stranački kolege ustaški pozdrav, recimo, stalno javno reanimiraju...
– Moj pristup toj temi je "ili mi ili oni", a njihov je "doktrina dvostrukih konotacija", odnosno tzv. održivi ustašluk. Partizanske pjesme kod nas dovoljno žive, barem na skupovima gdje se obilježavaju obljetnice iz Drugog svjetskog rata. Ove jeseni bit će 80 godina od oslobođenja Dalmacije pa ćete se i sami uvjeriti. A može i ministrica.
Odakle vam uopće ideja da bi nama u Hrvatskoj Slovenija trebala služiti kao uzor? Standard Slovenaca je, doduše, duplo veći, ali je plaća njihova premijera zato duplo manja od našega...
– Ja već neko vrijeme, a posebno od slučaja Mirele Čavajde, s neskrivenom ljubomorom gledam na Sloveniju i njihov civilizacijski, društveni, politički i ekonomski razvoj. I vjerujem da pritom nisam usamljen među Hrvatima. Poveznice i bliskost između naših nacija ne treba nikome posebno objašnjavati: imali smo gotovo istu povijesnu borbu protiv nepravdi i okupacija, iste neprijatelje, pa i isti put ka osamostaljenju, no nakon toga nas sve više toga dijeli, nažalost na hrvatsku štetu, a to indirektno priznaje i ministrica kulture. Njezino objašnjenje smatram šturim pa ću tražiti dodatna objašnjenja od predsjednika Vlade.
Prije ćemo mi umrijeti nego svoje zemlje dat
Kad već nisu dovoljno dobre za HDZ-ovu kulturnu baštinu, možda bi se partizanske pjesme mogle iskoristiti za kampanju ponovnog uvođenja vojnog roka u Hrvatskoj? Ima krasan stih u pjesmi Oj, Mosore, Mosore koji bi se sigurno svidio ministru Anušiću: "Oj, mladosti, mladosti, stisni pušku na kosti..."
– Partizanske pjesme imaju puno domoljubnih poruka. "Prije ćemo mi umrijeti nego svoje zemlje dat" je jedna od takvih upečatljivih poruka. Možemo pitanje, doduše, i obrnuti pa se zapitati jesmo li mi dovoljno dobri da zaslužujemo da nam te pjesme budu dio baštine ili ih kao društvo možda nismo dostojni? Možda su nam prava mjera ipak jedna ustavna odredba, jedan državni praznik, dva spomendana, okrugle obljetnice i dvostruke konotacije?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....