Odlazi u mirovinu? Portret Mladena Bajića, tužitelja koji je mnoge ljude strpao iza brave

Nekoliko je zamjenika državnih odvjetnika iz cijele Hrvatske autoru ovog teksta ponudilo okladu da ipak Mladen Bajić neće s 28. prosinca ove godine po sili zakona otići u starosnu mirovinu, kako smo u utorak objavili, nego će nastaviti raditi po ugovoru o djelu iako ima 70 godina.

Navodno mu nije nesklona ni sadašnja glavna tužiteljica Zlata Hrvoj Šipek, koja se javno hvalila da dolazi iz domobranske obitelji, kao i što je Mladen Bajić ponosan na očevu antifašističku prošlost i bliskost lijevim opcijama koje su ga konačno i dovele na to mjesto 2002., u vrijeme premijera Ivice Račana i predsjednika Stipe Mesića.

Dakle u DORH-u nema one "partizani i ustaše bore se za pristaše", nego se cijeni samo rad i odgovornost. A tu je Bajić krilaticu izbrendirao za sebe do krajnjih granica. I zaista se u medijskom prostoru ne može pročitati ništa loše o Mladenu Bajiću jer se uvijek pisalo koga je on sve procesuirao, a nikada koga nije, a možda je mogao i morao.

Ključ Bajićeve moći je što je uvijek znao kada treba popustiti, a kada stisnuti kako u odabiru suradnika, tako i u odabiru političkih prijatelja, da ne kažemo – mentora. Kada je SDP izgubio vlast, Bajić je i dalje u dva mandata ostao državni odvjetnik jer mu je garancija za njegov drugi odabir na mjestu glavnog tužitelja bio njegov prijatelj iz splitskog Rotary kluba Jerko Rošin, koji je sa Sanaderom jako blizak.

Povukao Inku u Zagreb

Bajića se znalo viđati i sa Zvonom Radićem, Nadanom Vidoševićem i ostalim HDZ-ovcima, od kojih je poslije neke i procesuirao pa se sada s njima ne viđa. Ne znamo viđa li se i s Rošinom?

Mnogi njegovi kolege su konkretno medijima zamjerali što ne napišemo da je od 1992. do 1996. Bajić radio kao zamjenik vojnog tužitelja u splitskom Vojnom tužiteljstvu i sigurno je i tada morao znati za mučenja ratnih zarobljenika u Lori, ali ih nije procesuirao, nego je Lora došla na red puno kasnije, a optužnice su podizane baš kada je on bio županijski državni odvjetnik u Splitu.

Svi smo očekivali da će Bajić zastupati optužbu u tom slučaju, a onda je predmet preuzeo njegov zamjenik Michelle Squiccimarro jer je Bajić otišao u Zagreb i postao glavni državni odvjetnik. Naslijedio je smijenjenog Radovana Ortynskoga, koji je baš njega godinu dana ranije imenovao za županijskog državnog odvjetnika u Splitu, nakon što je Ortynski smijenio Antu Vrdoljaka. Treba li reći da je na Bajićevo mjesto u Splitu izabrana Inka Jurišić, koju je Bajić nakon određenog vremena povukao s mjesta njegove nasljednice u Splitu na mjesto njegove zamjenice u Zagrebu?

Bilo je sto "zašto" i "ali", pogotovo što je svoju moć gradio i na lojalnim suradnicima koji su po mišljenjima mnogih devastirali hrvatsko pravosuđe.

"Poslije njega su na to mjesto došli Dinko Cvitan i Dražen Jelenić kao najbolji kadrovi, a vidjeli ste kakvi su to bili likovi. A nije se kadrovski ni moglo izroditi ništa bolje pošto je logika u DORH-u bila da nitko ne smije misliti svojom glavom, nego samo slušati i provoditi naredbe odozgo. Takvo ozračje ne rađa baš slobodoumne i vrhunske kadrove. U DORH-u se i sada cijeni lojalnost i poslušnost, a manje stručnost. Pa neki su županijski državni odvjetnici i za Bajićeve ere birani uzastopno i po dva mandata, a neki su zamjenici kojima on baš nije previše vjerovao na mjestima županijskih tužitelja držani u v.d. statusu godinama", govori nam jedan Bajićev suradnik.

Veliki utjecaj

"Mi smo njega još uvijek svi zvali 'šefe' i kada ga je 2014. naslijedio Dinko Cvitan, na čiji je odabir on jako utjecao raznim preporukama i lobiranjem", govori nam naš sugovornik, koji kaže da nije isključeno i da sada Bajić ima veliki utjecaj jer su svuda u DORH-u njegovi ljudi.

Uglavnom, Mladen Bajić je i ovom novinaru bio simpatičan i kao stručnjak i kao lik te sam mislio da će njegovim odlaskom u Zagreb i moje novine profitirati jer ćemo imati kvalitetnog sugovornika. Ljutio sam se kada su mi njegovi suradnici rekli da mi se više neće javiti, a pogotovo bi to bilo potencirano kada bi mi slali novinske tekstove pokojnog Ive Pukanića o njegovu predanom radu.

I zaista, Bajić nikada nije dao niti jedan intervju za Slobodnu Dalmaciju, medij koji dolazi iz grada gdje je on rođen, novine koje su vrijedno pratile sve njegove "podvige" dok je bio u Splitu. Nazvao me samo jednom, i to baš kada sam napisao ovu tezu iz teksta da u strahu drži svoje zamjenike u v.d. statusu, i to je bilo to.

Valjda će sada opet nazvati?