U novoj humorističnoj seriji “Blaž među ženama” Slavko Sobin glumi Špira, a u seriji možemo očekivati - sve. Kako Slavko kaže za ekipu sa seta i sebe: “Sve smo: i slatki smo i drski smo i nježni smo i seksi smo i uživat ćete.” Radio je na projektima svugdje, od Zagreba do Kolumbije, a ispričao nam je zašto mu je ovo jedan od najdražih projekata i kome duguje cijelu svoju karijeru. Tijekom razgovora se, na svoj tipično iskren i duhovit način, u jednom trenutku čak i sam uhvatio u laži, ali bez brige - odmah se ispravio.
Otkrio nam je i kako balansira dvije strane svoje osobnosti, zašto mu je važno usporiti i živjeti u skladu s prirodom te što ga u privatnom životu uči najvećoj zahvalnosti.
Preslatki Špiro
Kreće emitiranje serije “Blaž među ženama” u kojoj glumite Špira. Ovo vam je već treća suradnja s Goranom Kulenovićem - znači li to da ste već došli do onog stadija kad se razumijete i bez riječi? Što vas kod njegovih projekata posebno privlači?
- Kula i ja proveli smo na stotine dana zajedno na setu i to je jedan od najbogatijih i najkonstruktivnijih profesionalnih odnosa u mom životu. Ono što me najviše privlači kod njegovih projekata je njegova virtuoznost u spajanju komedije i beskrajne topline. Zna točno što publici treba a da joj nikad ne podilazi. Piše likove koji su stvarni, koji te “voze” sami dok ih igraš. On je doslovno mastermind i mislim da će s “Blažem” to još jednom potvrditi. I da, da odgovorim na pitanje, razumijemo se bez riječi. Daje mi ogromnu slobodu, ali mi isto tako kaže “ne” kad mu se nešto ne sviđa. Generalno je povjerenje među nama ogromno i to stvara fenomenalan prostor za igru.
On to odbija prihvatiti, ali cijelu svoju karijeru dugujem njemu, “Crno-bijelom svijetu” i Žungulu. Taj set me naučio kako biti hrabar, brz, točan i iskren više od iti jedne škole. Beskrajno sam mu zahvalan što uvijek ima ulogu za mene i što me u “Smrti djevojčice sa žigicama” stavio u dijametralno suprotnu ulogu od one u kojoj me navikao režirati. Kulino povjerenje u mene puno puta mi je bilo vjetar u leđa.
On je redatelj koji je voljan čekati da se oslobode moji termini da krene u snimanje. To nemam ni s kim drugim na svijetu.
Špiro je vrlo komičan lik, ali ponekad i iritantan. Koliko ste imali slobode improvizirati njegove scene i koliko ste kroz to dodali nešto vlastitog humora?
- Ma Špiro je presladak. To što je ljudima oko sebe iritantan - to je više odraz njihovih nervoza. On svima u svakom trenu želi pomoći. Jedini je problem što situacije vidi isključivo iz svoje perspektive, pa puno češće nenamjerno odmogne. I jako puno misli krivom glavom, ako me razumijete, ali i to je iz jedne ogromne nesigurnosti zamaskirane ispod sto kila mišića i poprilično upitne frajerske spike.
Kula piše i likove i rečenice s nevjerojatnom preciznošću, njegove rečenice lako se i pamte i izgovaraju, tako da na setu nema improviziranja gdje pokušavaš spasiti scenu, već zakucavaš s nekim dodanim forama, gestama, pogledima.
Može li se nešto i naučiti od Špira? Postoji li neka njegova osobina koja vas je iznenadila?
- Špiro je najbolji prijatelj na svijetu kojeg niste tražili i u većini situacija ne želite imati. Ali tu je za sve što treba. Hoćeš da ti čuva dijete? Može, ne moraš ni pitati. Da ti pomogne s dejtom? Apsolutno. To što ti pojede i popije sve iz frižidera dok čuva dijete ili to što odluči isprobat svoje šanse s tom ženom kad ti dejt propadne, a gle, to su sad neke finese o kojima se da razgovarati.
A ako biste Špiru mogli prenijeti jednu stvar iz svoje osobne filozofije, što bi to bilo?
- Hmmm. Puštam svoje likove da žive svoj život i oni mene puštaju da živim svoj kada izađem sa seta. Najveća draž glume je što imaš priliku biti netko drugi, potpuno neopterećen svojim privatnim stavovima. Naravno, nikad ne bih u startu odabrao ulogu koja se kosi s mojim stavovima u potpunosti.
Zapravo, evo upravo sam uhvatio sebe u laži. Postojala je rečenica u jednoj epizodi za koju sam molio Kulu da je prebaci bilo kome samo ne Špiru. Neću reći o kojoj je rečenici riječ, ali ja je kao Slavko Sobin nisam mogao izgovoriti. I nisam htio da je Špiro izgovori. To je još jedna od ljepota mog odnosa s Kulom. Apsolutno se nije složio s mojim obrazloženjem, ali mi je izišao u susret.
Kako ste se osjećali radeći s ekipom na setu? Kakva je bila atmosfera tijekom snimanja?
- Moja prva glumačka obitelj bila je ekipa iz “Crno-bijelog svijeta”. Ovo je druga. I ne pričam samo o glumcima, nego i o ekipi iza kamera.
Puno je tu ljubavi bilo, povjerenja i podržavanja. Manja smo ekipa, više su nam priče isprepletene i kemija se dogodila u milisekundi. Marko Makovičić je toliko predivan čovjek i glumac - u životu mi nikad ni s kim nije bilo lakše i ljepše raditi, a radio sam s divnim kolegama. Mia Bujan, Luna Pilić i Sara Parisi koje igraju Blaževe kćeri naprosto isijavaju mladenačkom energijom, talentom, strašću. Imamo tri genijalne glumice čiju budućnost na sceni jedva čekam pratiti. Marija Škaričić je Marija Škaričić, boginja i moja sestra.
Njene scene slamaju srce na najljepši mogući način. Stipe Radoja, najsiroviji talent na sceni i nezaustavljiva sila - obožavam ga. Imam dojam da je ono što će ljude najviše privući seriji, osim izvrsnog scenarija, upravo ta naša ljubav i kemija koja se dogodila. Znate ono kad gledate seriju i mislite se “Kako se oni dobro zabavljaju na tom setu!” - e čini mi se da će to izlaziti iz svake pore ove serije.
Komentari Splićana su najbolji
Što mislite, kako će publika reagirati na gradske kontraste i likove koje prikazujete kroz seriju? Hoće li se mnogi gledatelji prepoznati u tim situacijama?
- Ponosan sam i presretan što je radnja serije u Splitu. Igramo se i s gradskim kontrastima i susjedskim odnosima, ali temelj svega ipak je obitelj, prijateljstvo i srčanost. Gledatelji će se najviše prepoznati u odnosima i situacijama koje proizlaze iz toga. Ima tu i puno rečenica na koje sam čitajući reagirao “Čekaj, čekaj…Nije to sad rekao?!?!” i najviše me vesele reakcije ljudi na te stvari. Sve smo: i slatki smo i drski smo i nježni smo i seksi smo i uživat ćete.
Seriju ‘Blaž među ženama’ snimali ste i u Splitu i u Zagrebu - kako je bilo vratiti se u rodni grad kroz rad na seriji?
- Nažalost rijetko idem u Split upravo zbog nedostatka slobodnog vremena, tako da je bilo predivno spojiti ugodno s korisnim. Nitko nema bolje komentare nego Splićani kad prolaze pored seta. Još ako nam blokiraš parking na Rivi, imat ćeš materijala za cijelu epizodu u novoj sezoni.
Preselili ste se iz Zagreba na mirnije mjesto. Što vas je najviše motiviralo na taj korak?
- Godinama svaki svoj slobodni trenutak provodim u prirodi sa psima. Logičan zaključak je bio da se preselim u prirodu, a u grad odlazim na posao. Dan danas pokušavam shvatiti jesam li ekstrovert koji vrišti za potrebom da ga se gleda i prati ili sam potpuni introvert koji samo želi biti nevidljiv. Ovo je idealna situacija: introvert uživa u šumi, a ekstroverta oslobodim na setu ko zvijer puštenu s lanca.
U čemu najviše uživate sada kada ste se maknuli od užurbane sredine?
- Uživam u tišini, u prirodi, u miru, u šumi ispred kuće i rijeci pet minuta od kuće, u slobodi mojih pasa, u sporim užicima - slušanju ploča i ispijanju kave, šetnjama, dugim treninzima… Recimo, dok sam živio u centru Zagreba, bilo je svejedno kad ćeš me pozvati na sastanak.
Sad više nisam ljudima na raspolaganju na taj način. Odredim jedan dan u tjednu kad obavljam sve. S druge strane, otkad sam se preselio snimam izvan Hrvatske tako da zapravo svu odgovornost, taj luđački tempo i profesionalnost nosim na druge destinacije. Kući sam par kratkih perioda godišnje i tada prioritet stavljam na ljepotu i mir svoga privatnog života.
Što vas u životu trenutno najviše inspirira i motivira - u karijeri i privatno?
- U karijeri me inspirira moj vlastiti “drive” da pričam dobre priče i da donesem ljudima nešto lijepo. Privatno me inspiriraju moji bliski ljudi. Zahvalan sam na mom krugu obitelji i prijatelja i svi su mi inspiracija da budem nježan, prisutan i da znam uživati u trenutku. Moja ambicija nekad pojede to što je najvažnije.
Ljudi. Odnosi. Trenuci. Zato mi svom snagom treba moj krug ljudi u koje su te vrijednosti duboko usađene i koji me često spuste na zemlju kad se krenem identificirati kroz poslovne uspjehe ili neuspjehe.
Glavna uloga u britanskom filmu
Koji su vam sljedeći profesionalni izazovi ili projekti na kojima radite?
- Ove godine mi izlazi britanski film “Surviving Earth” u kojem igram glavnu ulogu i od kojeg očekujem da bi mogao donijeti nove stvari. Odmah nakon toga izlazi britanska serija u kojoj imam manju ulogu, ali mislim da sam dobro iskoristio svoj prostor. Nadam se da će “Blaž” ići dalje u sezone jer mi se igra Špiro i radi mi se i dalje s ovim kolegama i kolegicama.
Imate li neku ulogu ili tip projekta ‘iz snova’? Nešto što se nadate ostvariti u budućnosti?
- Nadam se da ću dobivati uloge kojima ću u procesu sebe rastaviti na komade i ponovno sastaviti, a onda isto to napraviti publici. Želim raditi s ljudima koji mi pomiču granice i snimati uloge koje mijenjaju svijest i povezuju publiku s emocijom. Sve manje si dopuštamo osjetiti stvari duboko, sve je prebrzo i prepovršno.
Želim donositi enormnu količinu emocija ljudima koji me gledaju i razbiti uvjerenje da naši ljudi vani mogu igrati samo jednu vrstu uloge.
Kako birate projekte - što vas najviše privuče kod priče ili lika?
- Ni nakon 20 godina karijere još nisam u situaciji gdje su preda mnom u svakom trenutku tri scenarija pa ja kao biram koji ću. Razlika je jedino u tome što nekad točno znam: “Aha, ovo neću raditi”. Najčešće mi se to dogodi vani jer mi se većinom nudi jedna te ista uloga. U tom slučaju ću bez obzira na, ne znam, financije ili konstruktivno provedeno vrijeme na setu s kvalitetnim ljudima, ipak odabrati ne ponavljati istu ulogu po tko zna koji put.
Ali u 90 posto situacija, čak i ako me scenarij ne obori s nogu, pokušavam izvući maksimum da ga popravim. Volim raditi i uvijek ću naginjati tome da što više idem na posao koji mi je zbilja hrana za dušu.
Buba i Mara
Često spominjete vaše mješanke Bubu i Maru - koliko vam one pomažu u održavanju ravnoteže i mira?
- Ma one su moji šamani. Ništa me na svijetu ne uzemljuje ko njihova lakoća postojanja i najbolje su na svijetu i moj su mali svemir.
Kako bi izgledao idealan dan Bube i Mare - i koliko se taj idealni dan poklapa s vašim?
- Da smo cijeli dan u šumi, izađemo u zoru iz kuće i vratimo se prije spavanja. Kad god mogu to omogućim i sebi i njima.
Razmišljate li o tome da Bubi i Mari dovedete još društva?
- Ne. Imam idealne uvjete za njima pružiti savršen život. Uvijek ću pomagati s udomljavanjem, ali u ovom tempu ovo je jedina kombinacija u kojoj se ne osjećam kao neodgovoran vlasnik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....