Hajdučki puk šokirao je "slučaj Perišić". Omišanin je prvo izbačen iz ekipe za susret s Lokomotivom zbog nediscipline, a onda je Gennaro Gattuso nakon utakmice otkrio da mu je Perišić prije 20-ak dana obznanio želju za odlaskom iz kluba.
- Prije dvadeset dana Perišić je došao u moj ured i rekao da bi želio otići. Ako netko ne želi ostati, onda moram to respektirati. Kako njega tako i ostatak ekipe, a u svlačionici postoje pravila koja se moraju poštovati. Dao sam mu šansu da igra, 20 minuta, 35 minuta, 65 minuta. Ukoliko neki igrač izrazi želju da želi otići može dovesti do krivih razmišljanja. Ovo s Perišićem nije zatvorena ni završena priča. On je i dalje tu - objasnio je trener Hajduka.
Iako je i dalje tu, jasno je da igrač koji je kvalitetom iznad ekipe i koji je napravio veliki korak unazad da bi došao na Poljud, a koji usto u svom ugovoru ima i klauzulu po kojoj od 29. kolovoza pa do kraja prijelaznog roka može otići za samo 200 tisuća eura, nema što tražiti u klubu.
S obzirom na to da je postojanje klauzule bilo poznato od početka i sve ono što se promijenilo od njegovog dolaska u Hajduk, ali i cijeli kontekst tog njegovog transfera, teško se oteti dojmu da su oni koje je ova situacija iznenadila - obični naivci.
Navijači Bijelih zazivali su Perišića još puno prije nego što se on vratio na Poljud, a kada se konačno odlučio za taj potez prošle zime, dočekan je kao još jedan u nizu spasitelja i taj posljednji dio slagalice "šampionskog Hajduka" koji se vječno čeka.
Ozljeda motiv za dolazak u Hajduk
No, daleko u drugom, trećem, četvrtom planu bila je činjenica da je na Poljud stigao "polomljen", odnosno niti na polovici svog oporavka od teške ozljede i zahtjevne operacije. U Tottenhamu ga još i prije te ozljede nisu željeli i ne bi mu dali ni blizu one igračke uvjete koje mu je Hajduk osigurao. Drugim riječima, nema šanse da bi u procesu oporavka igrao kad hoće, gdje hoće i koliko hoće. Ni u Tottenhamu, ni u Interu, ni u Saudijskoj Arabiji.
To je bila cijena tog "romantičnog" braka sklopljenog nakon mjeseci i mjeseci flertovanja i ako nekome to tada nije bilo jasno, taj je zaista naivan.
Ne znači da Perišić ne gaji emocije prema Hajduku, ali riječ je o ekstremnom profesionalcu koji je izuzetno ambiciozan i njegova motivacija puno je više vezana za natjecateljski aspekt nego onaj financijski. Stoga je gotovo sigurno da Omišanin u onom trenutku ne bi stigao u Hajduk da se nije teško ozlijedio, a da ga u lipnju nije čekalo Europsko prvenstvo na koje je htio otići i na njemu biti važan faktor.
Ako maknemo emocije sa strane, takav aranžman imao je smisla i Perišića zbog toga u čisto profesionalnom smislu ne treba kritizirati, jer on je trebao okruženje u kojem će se oporaviti po svom tempu, a s druge strane Hajduk nikad ne bi uspio dovesti igrača takvog renomea koji još uvijek igra na elitnoj europskoj razini.
No, kad je Hajduk u pitanju, priča je uvijek malo kompleksnija, pa se tako većina navijača sada osjeća kao da je Perišić iskoristio klub, u nemogućnosti da sagledaju stvari onakvima kakve one zaista jesu. Ili ih možda ne žele sagledati realno...
Prije svega, njegov povratak dogovorio je Lukša Jakobušić, koji više nije predsjednik kluba, u trenutku kada se činilo da bi Hajduk zaista mogao do titule, a samim time i do lakšeg puta u ligašku fazu nekog od europskih natjecanja. A druga stvar, Omišanin je potpisao ugovor s klauzulom po kojoj može otići iz kluba nakon 29. kolovoza, što je bivši čelnik Bijelih odmah i iskomunicirao. Doduše, nije otkrio detalje, ali nije zatajio da postoji opcija po kojoj njegova velika želja može napustiti klub ako to bude htjela.
Brak uz predbračni ugovor
Dakle, Perišić je od starta imao osiguranje da se može izvući iz priče bez problema ako mu se ona ne bude sviđala, što je bio jasan znak da je taj "romantični" brak sklopljen uz predbračni ugovor. Kako će se tek kasnije objelodaniti, on uvelike ide na štetu kluba, ali stvar je vrlo jednostavna - netko je iz Hajduka na takav ugovor pristao i potpisao ga. Nije si ga, tada još uvijek igrač Tottenhama, dao sam sebi. Zbog toga su uvrede i sramotni komentari upućeni njemu sasvim promašeni, iako su takve stvari neprihvatljive same po sebi.
Od početka je bilo jasno da se Perišić ne treba stavljati u isti koš s Markom Livajom, jer on je stigao na Poljud u vrijeme kada se Jakobušićeva ideja "galacticosa za siromašne" tek razvijala, a onda je odlučio ostati i dati klubu svoje najbolje igračke godine.
Doduše, unatoč svom talentu koji mu je predviđao puno veću karijeru, Livaja ni svojim statusom ni pristupom nije ni blizu Perišiću. Zbog toga i jest igrao u AEK-a prije dolaska u Hajduk, a ne u Tottenhamu. Također, tu uvijek postoji onaj aspekt njegovog karaktera zbog kojeg mu je boravak kod kuće i uživanje u blagodatima života sa svojom ekipom i obitelji uvijek bilo izuzetno važno u cijeloj priči, ali svejedno se radi o čovjeku koji u velikoj većini utakmica daje sve od sebe za Hajduk i koji je - možda ne u onom punom profesionalnom smislu, ali na neki svoj način - uvijek posvećen klupskim ciljevima.
Ukratko, brak Perišića i Hajduka bio je velikim dijelom iz interesa, sklopljen uz predbračni ugovor, a onaj Livaje i Hajduka je pravi romantični, u kojem klub nije dobio savršenog bračnog partnera, ali su njegove emocije kudikamo iskrenije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....