Ovo su ljudi o kojima ovisi Hrvatska. Čak je i Siniši Hajdašu Lončiću jasno da nam se ne piše dabro
Bizarno. Vlada jedne europske države, parlamentarne demokracije, članice Europske unije i NATO-a, ovisi o stranci koja prema svim istraživanjima ne prelazi ni izborni prag. I čiji ministri, u nedostatku kvalitetnijeg humorističnog programa, uglavnom služe za zabavljanje nacije.
Nije, da se ne prepadnete, ovo nikakav tekst s ključem. I Siniši Hajdašu Lončiću s TikToka jasno je da se radi o Hrvatskoj. Republici koja se ovih dana trese kao Matošev prut. Drhti. Da slučajno Andrej Plenković od nje ne digne ruke. I vrati se među svoje. U Bruxelles. Ostavljajući državne uzde u rukama Ivana Penave i njegovih.
"Andrej Plenković pleše kako Domovinski pokret svira", kazala je u razgovoru za N1 televiziju bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor. A kad ti se i ona ruga, onda stvarno znaš da je vrag odnio šalu.
I, stvarno, nije šala. Bez Domovinskog pokreta nema ni HDZ-ove vlade. Bez Dabre i Ćipe otišlo bi sve u tri fine materine.
Srećom, kako nekidan reče Plenković, Vlada je stabilna. Kao i parlamentarna većina. "Stvari idu dalje i normalno će funkcionirati", kazao je Plenković pred Elizejskom palačom, gdje je imao sastanak s čelnicima Europske unije na temu digitalizacije društva i ulaganja u umjetnu inteligenciju.
Jučer Emmanuel Macron i Olaf Scholz, a danas Ante Šušnjar i Ivan Šipić. Jučer umjetna inteligencija, a danas organska pamet. Europa i Balkan. Plenkovićev paralelni univerzum. Bitka za opstanak 2.0.
Raspad kao jedina konstanta
Ako netko ne zna što je bilo, Domovinski pokret prije ravno pet godina utemeljio je Miroslav Škoro. Pjevač. Pa je po njemu i čitava stranka nazvana Domovinski pokret Miroslava Škore. Skraćeno DPMŠ. Bez samoglasnika. Prigodno. Što će njihovim biračima samoglasnici.
Otkako je DPMŠ, dakle, osnovan, jedina njegova konstanta, odnosno prepoznatljivost, jest da se stalno raspada. Prvo su ga u rujnu 2020. godine, dva mjeseca nakon zajedničkog nastupa na izborima i zavidnog uspjeha sa 16 osvojenih mandata, napustili Hrvatski suverenisti. Rekli su da im se ne sviđa smjer u kojem DPMŠ ide. I da tamo, dodali su, vlada kaos.
U siječnju 2021. godine DPMŠ ostaje bez još dvoje saborskih zastupnika. Milan Vrkljan odlazi na svoju stranu i osniva Pravednu Hrvatsku, a Karolina Vidović-Krišto pokreće Odlučnost i Pravednost.
"Vodstvo Domovinskog pokreta pokazalo je alergičnu odbojnost prema otvaranju zlouporaba vladajućih i korupcionaških afera (...) a svome članstvu moraju odgovoriti imaju li oni političke ciljeve ili kao politička platforma služe poslovnom lobiju", govorila je u tada Karlina Vidović-Krišto.
Imovinski pokret. Bio je to novi nadimak DP-a. Osobito dobro prihvaćen među ideološkom konkurencijom. Posebice u Mostu, čiji je stvarni lider Nikola Grmoja Domovinski pokret prozvao kao političko krilo i ispostavu Prvog plinarskog društva.
U veljači 2021. godine odlučeno je da se iz naziva stranke briše ime Miroslava Škore, da bi u srpnju iste godine Miroslav Škoro sam sebe izbrisao i iz cijele stranke. Dao je ostavku uz naknadno obrazloženje da su iza njega ostali ljudi koji su se "zabarikadirali u Vlaškoj 81F, promijenili bravu i otamo žele voditi stranku na neprimjeren način".
Za Škorom je stranku napustila i njegova sestra Vesna Vučemilović, nazvavši Marija Radića, koji je dobio ulogu vršitelja dužnosti predsjednika stranke i njegove pobočnike mutnim tipovima, a na isti se potez odlučio i znameniti Splićanin Robert Pauletić, kojemu se nakon toga gubi svaki trag. U Saboru im je pak broj zastupnika došao do te mjere da ih se moglo prebrojiti na prste jedne ruke.
Optužbe za ‘silovanje‘
U listopadu 2021. godine predsjednik Domovinskog pokreta postaje vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, i to svega nekoliko mjeseci nakon što je napustio HDZ te samo nekoliko dana nakon što se učlanio u DP. A na toj funkciji nalazi se i danas, nakon što je izdržao još jedan raspad DP-a.
Lanjskoga kolovoza, naime, stranku je, nakon poraza na unutarstranačkim izborima, napustio i sam Mario Radić, do tada ključna DP-ova figura, istaknuvši da se izborna skupština pretvorila u silovanje i da stranka više ne postoji.
Ipak, prevario se. Domovinski pokret i dalje postoji, eno ga čak i u Vladi, a Radiću nije preostalo ništa drugo nego da sa svojim istomišljenicima, baš kako hrvatsko običajno pravo i nalaže, osnuje novu stranku - Dom i Nacionalno okupljanje. Skraćeno DOMiNO. Da se novinari ne trebaju previše misliti oko naslova kad se i oni budu raspadali.
Domovinski pokret u međuvremenu su napustili još neki intelektualci. Poput Ante Prkačina ("Nisu mi dali da slobodno govorim"), Stephena Nikole Bartulice ("Penava je politički nasilnik, do kraja sam se nadao da stranka ovako nisko neće pasti, bio sam u krivu"), Igora Peternela ("Stranka je nasilno preuzeta, postala je podfrakcija Anušićeve frakcije HDZ-a") ili Josipa Jurčevića ("Strukture koje upravljaju Hrvatskom potpuno su izokrenule smisao samostalne države i hrvatske tradicije te se uključuju u negativne civilizacijske procese").
A opet, iako to zvuči poprilično nevjerojatno, Domovinski pokret i to je izdržao. Pače, ostao im je dovoljan broj učenih glava ne samo da im stranka funkcionira, pa makar i s jedva primjetnom potporom birača, nego i da sudjeluju u vlasti.
Evo, na primjer, Josip Dabro. Teško da se takav primjerak učene glave igdje više može naći. U Travniku, na tamošnjem Univerzitetu, i danas tvrde da takvog studenta nikad nisu vidjeli. I da ne bi one pošalice s pištoljem, kao i još nekih s kalašnjikovom, tko zna gdje bi Dabri bio kraj. U formaldehidu, svakako. A i ovako, kao što vidimo, bez njegove ruke u Saboru Plenkoviću nema naprijed.
A naprijed se mora. Jer na vrhu možda i jesu led, krš i blato, ali dolje, u klancu, mutan potok šumi. I da nam Plenković nedobog sjaše, pitanje je tko bi uzjahao.
Izuvanje Srba iz cipela
No, ne mora se Plenković bojati, grč oko njegovih usta to je manji što više s DP-ovcima boravi. Jer, oni mu leđa čuvaju. Poput Stipe Mlinarića. Ćipe ga zovu. Junak je to Domovinskog rata i obućarski tehničar po zanimanju. A da mu je i zadnjeg Srbina u Hrvatskoj izuti iz cipela, spasio bi se.
"Godinama po srpskim selima odjekuju rafali iz automatskog oružja, za svatove, Božić, Vaskrs. Pred crkvama, po ulicama, javno, pred kamerama! I nikome ništa. Zakoni, izgleda, ne vrijede za njih. Ali kad Hrvat izvan naseljenog mjesta ispali iz pištolja metak, odmah je to udar na nacionalnu sigurnost", napisao je Ćipe na Facebooku u obranu svog brata po oružju Dabre.
Od svih Srba Ćipi je najdraži Predrag Mišić, njegov DP-ovac iz Sabora i predsjednik Udruge Hrvatski pravoslavni centar iz Vukovara. Hrvatski branitelj koji je početkom devedesetih prešao na suprotnu stranu od svoje obitelji. Bio je i zarobljen. U Mitrovici je proveo 271 dan. Prije ravno deset godina uhićen je nakon što je u Vukovaru, u alkoholiziranom stanju, razbio dvojezičnu ploču. Trijezan je 2021. dobio nagradu "Ponos Hrvatske" kao čovjek koji pomaže bolesnoj djeci i siromašnijim građanima Vukovara.
Primijetili ste, bili biste blesavi 1,9 posto da niste, da svi viđeniji DP-ovci dolaze iz Vukovara. U gradu na Dunavu im je, naime, gnijezdo. I jedva da ikoji DP-ovac dolazi izvan njega. Poput Marka Žaje. Doktora znanosti iz Splita. I Ivice Kukavice. Osporavatelja Jasenovca iz Imotskog.
Ili Ivana Šipića, teologa iz Trilja, koji u Plenkovićevom kabinetu vodi resor demografije. Što je i logično. Jer Hrvati na ovim prostorima mogu opstati samo ako se počnu razmnožavati po Duhu Svetom.
Kad se umori Ante Šušnjar, ministar gospodarstva - po struci, opet logično, pravnik - Šipić bi ga lako mogao zamijeniti. Da upravo po Šušnjarovu savjetu nauči izbavljeni narod mijesiti kruh. Pa da s nekoliko kruščića nahrani mnoštvo. I da, kad se svi nasite, naredi Davidu Vlajčiću, novom ministru poljoprivrede - pravniku, naravno - da pokupi preostale ulomke. Jer ne bi valjalo da išta propadne.
Osim Domovinskog pokreta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....