Oni su maturu riješili sa 100-postotnom točnošću: ‘Ne želimo otići iz Hrvatske!‘

Prema izvješću Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, troje budućih studenata iz Dalmacije, strateški raspoređenih u Šibeniku, Zadru i Splitu, sa stopostotnom točnošću je riješilo ispit iz matematike više razine na državnoj maturi. Taj izvanredan uspjeg postigli su: Marko Miljković, Matea Radov i Ivan Biuk.

MARKO MILJKOVIĆ (Matematička gimnazija, Šibenik)

Blago ocu, blago majci, uzviknuo bi besmrtni sportski komentator Mladen Delić da se ikako može sresti s Markom Miljkovićem, budućim zagrebačkim FER-ovcem, do jučer maturantom šibenske gimnazije matematičkog usmjerenja.

Rečeno, doduše, zahtijeva izvjesnu ogradu, jer je riječ o troje sjajne dalmatinske djece koja su pristala razgovarati za "Slobodnu", a o kakvom se uspjehu radi oslikava podatak da je od 31.000 maturanata koji su nedavno polagali državnu maturu svega njih stotinjak test iz nekog područja riješilo točno od prvog do zadnjeg pitanja!

I da, naravno da su ponosni otac Ivica, majka Nikolina i sestra Nika, a Marku na svakom koraku čestitaju prijatelji i poznanici, kazuje smijući se, kao da točno riješen matematički test od prvog do zadnjeg zadatka nije njegova stvar.

Ono što je naraštajima učenika baba roga, nauka iz noćne more koja ih učestalo tjera na zahod i zabija im šaku u želudac prije "ispitivačine" i provjera, njemu je od najranijeg školovanja zanimljiva zabava, gimnastika za intelekt, te je u matematici uvijek briljirao. Ipak, priznaje, s tako visokim, besprijekornim rezultatom testa pomalo je iznenadio i sebe sama.

{embed_photo}1466388{/embed_photo}

- Nisam imao nikakvih dvojbi da ću biti jako dobar, no stopostotno točan test nisam očekivao. Ali neka ga, dao mi je još više samopouzdanja - govori budući računalni programer, naročito zainteresiran za istraživanje umjetne inteligencije. Na zanima ga teorijska matematika, nego je shvaća isključivo temeljnim alatom u području koje je izabrao za buduću profesiju.

Bio je siguran, nastavlja, da će točno riješiti 95, 96 posto zadataka, što mu je prosjek od 2011. godine, otkako rješava matematiku s državnih matura, a na matematičkim natjecanjima počeo je sudjelovati još u osnovnoj školi.
- To mi je bila najbolja vježba, napominje inače oduvijek odličan učenik, kojega osim matematike zanima i fizika, a ostale predmete davno je shvatio kao nešto što treba naučiti, ne puno više od toga. No i to za odličan, te mu je visok prosjek ocjena u srednjoj školi na listi od 640 brucoških mjesta na FER-u donio 71. mjesto.

Za FER je važna i fizika, a Marko je na testu točno riješio 80 posto zadataka. Ove godine kaže, zadaci su bili dosta teški.

- Talentiran sam za matematiku i tu sam u obitelji na samoga sebe, smije se Marko, no značajan udio u njegovu uspjehu ima Ivana Relja, profesorica matematike za koju ima samo riječi hvale. Zdušno ih je pripremala četiri godine u srednjoj školi, tražila je puno, no zato je im je dobro utrla put za uspjehe poput Markova, koji im daju vjetar u leđa za budućnost.

Tipični je "stemovac": računarstvo ga odavno zanima, još od osnovne škole. Zahvaljujući profesorici koja ga je počela upoznavati s programiranjem, zagrijao se za kompjutere i kako funkcioniraju. Kako uopće može zbrojiti dva broja mašina koja nema razuma, fascinira ga od malih nogu i tome se namjerava posvetiti, uvjeren da će praktički neograničena umjetna inteligencija u dosta bliskoj budućnosti postati pametnija od ljudskog mozga, makar ju je čovjek osmislio. Ma što bilo, Marku je budućnost vrlo izvjesna. Jedino treba završiti fakultet, jer ga posao čeka, kao i sve dobre programere na ovome svijetu.

Dok konačno ne zaroni u sve uzbudljive izazove koje će mu donijeti novo, fakultetsko razdoblje života u drugom gradu, kaže da mu trenutačno najviše nedostaje druženje s dobrom, složnom ekipom iz razreda. I za odnos s profesorima pun je hvale, budući da su ih držali za mlade ljude koji naočigled sazrijevaju i tako se prema njima postavljali: bitno drukčije nego u osnovnoj školi.

Marko kaže da školovanje, a ni matematiku nikad nije shvaćao ekstremno, nego je uvijek nalazio vremena za druženje ili rekreativno bavljenje karateom, u čemu je dogurao do ljubičastog pojasa, a imao je vremena i za sviranje gitare, naučene na internetu.

Nije želio sebi nametati još jednu školsku obvezu, nego je prionuo učiti instrument na mediju svoga naraštaja i savladao ga sasvim dovoljno da bude gitarist u srednjoškolskom bandu 'Suha šljiva', sada s jedinom ambicijom da ponekad zasvira u dobrom društvu. I to kada mu vrijeme dozvoli, jer je ozbiljno prihvaćajući život i znatiželjan kakav jest, Marko i ovoga ljeta zauzet sezonskim poslom konobara, da skupi za džeparac na jesen u Zagrebu.

- Radio sam prije i u Mc Donald'su i nadam se da mi ti poslovi danas, sutra više neće trebati, naročito nakon završenog školovanja. Ali, dobro je ranije upoznati i taj aspekt života i naučiti da se za sve, novac naročito, treba pomučiti. Da nije sve zdravo za gotovo...

MATEA RADOV (Gimnazija Frane Petrića, Zadar)

Možemo je predstaviti ovako: ispit iz državne mature riješila je sto posto i jedna je među rijetkim vršnjacima u Hrvatskoj kojima je to pošlo za rukom. Zadatke iz matematike riješila je s maksimalnim brojem bodova, a za ispite iz hrvatskog, engleskog i fizike dobila je čistu peticu. Uskoro putuje u Zagreb zbog upisa na Prirodoslovno matematički fakultet jer želi studirati fiziku, a ako bude imala priliku, obrazovanje bi htjela nastaviti negdje izvan Hrvatske, moguće i karijeru kao profesionalni istraživač u fizici.

A možemo i ovako: ima 18 godina, bistre plave oči, jednostavna je i pristojna. Zrači nekom blagom odsutnošću, tipičnom za tinejdžere drukčije od drugih. Nije drukčija u hipsterskom smislu, kao neki njihovi geek rođaci, više kao njihova neokrunjena princeza, s kakvom bi se oni zapravo voljeli družiti. Kad govori priča tečno i precizno, ne koristi poštapalice i u svemu je odmjerena.

{embed_photo}1474214{/embed_photo}

Ne misli da treba imati mišljenje o svemu i jako dobro razlikuje bitno od nebitnoga. Zapravo jako dobro zna što nju stvarno zanima. Najstarija je od četvero djece u obitelji, mlađa sestra također ide u Petrića, stariji brat je u osnovnoj, a najmlađi u vrtiću. Slobodno vrijeme provodi svirajući klavir ili gitaru, ali ne u nekom bendu, nego onako, za svoj gušt.

Matea Radov je nedavno završila Gimnaziju Franje Petrića kao najbolja na državnoj maturi. Poznata zadarska matematička gimnazija u svojoj je bogatoj povijesti iznjedrila uistinu bezbroj talentiranih učenika, pa je malo koga začudilo kad se saznalo da je i ove godine netko iz Petrića položio državnu maturu s maksimalnim ocjenama. Ali kao svako darovito dijete ni Matea nije obična djevojka. Možda se čini malo zatečena iznenadnim interesom medija za njen uspjeh, ali ona u tome savršeno dobro funkcionira. Kao da je nijedna novinarska površnost ne može izbaciti iz njenog savršenog balansa.

I, na što ćete sada trošiti vrijeme kada je matura položena? Na kupanje, na izlaske s prijateljima? Ili pred televizor, gledati omiljene serije i visjeti po cijeli dan na mobitelu...

- Ne. Idem na posao. Radim. Već mjesec dana. Pet dana u tjednu...

Tako vas Matea ostavi bez teksta. Prirodna i skromna, spremna na svako slično podbadanje. Svaki put kada mislite da ste je uhvatili na kliskom terenu njena iskrenost vas naprosto razoruža.

- Već drugu godinu radim preko ljeta u jednom zadarskom lancu brze prehrane. Pravim sendviče od piletine. Dobro mi je, satnica je pristojna, kao i radno vrijeme. I, što je najvažnije, uspijem zaraditi pristojan džeparac.

Hoćete li ga iskoristi za šoping ili možda neko putovanje?

- Ne. Zbog pandemije ne mislim putovati, sačuvat ću taj novac za studij u Zagrebu. Predala sam molbu za studentski dom i sad čekam. Mislim da je taj novac najpametnije iskoristiti za studij.

Što smo vam rekli: ostavi vas bez teksta. Tridesetak zadataka iz matematike i fizike, ispit iz engleskog i hrvatskog jezika riješila je bez poteškoća. Na kraju je, kaže, imala dovoljno vremena da sve zadatke iz matematike još jednom provjeri, a kada su nakon ispita rješenja objavljena na stranicama Nacionalne agencije za vanjsko vrednovanje, nije ih ni htjela pogledati, jer bila je sigurna da ih je dobro riješila.

- Jesam li bila pod stresom? Jesam, ipak je to završetak škole, a polažemo važne ispite, o kojima ovisi upis na fakultet. Najviše sam bila pod stresom na ispitu iz hrvatskog jer je bio prvi na redu. Kasnije je sve bilo lakše, odnosno manje stresno...

Ne želi isticati nijednog profesora posebno. Kaže da su tijekom četiri godine gimnazije svi bili odlični i da su njoj i njenim kolegama iz razreda prenijeli puno znanja. Uspjeli su ih zainteresirati za svoje predmete, što je bilo jako važno. Online nastava uvedena zbog korone na kraju godine nije joj poremetila pripremu za maturu. U stvari joj je i olakšala, jer su ih nastavnici, unatoč obimnim domaćim radovima, ipak rasteretili gradiva koje nije bilo važno za maturu.

- Trebalo je raditi i učiti, sve četiri godine. Možete imati talent za neke stvari, ali bez učenja i rada nema rezultata. Ali da je bilo pretjerano teško, meni osobno nije - kaže.

Fizika je zanima jer voli način na koji objašnjava stvarnost i svijet oko sebe, kao i matematika. Zato bi se željela baviti istraživanjima u fizici, možda na nekom institutu poput CERN-a, iako nema neki poseban afinitet prema fizici elementarnih čestica. Kojim se poljem fizike namjerava baviti odlučit će tijekom studija jer se u gimnaziji ne ulazi toliko u dubinu.

Zašto ste izabrali studij baš u Zagrebu? Fizika se može studirati i u Rijeci i u Splitu?
- Može, i svi ti programi su vrlo slični. Ali Zagreb je ipak veća sredina. Ima odličnu tradiciju studija i izvrsnih profesora, ali i više prilika i mogućnosti za kasniji pronalazak posla i karijeru.

Imat ćete dovoljno bodova za upis?

- Maksimalano je tisuću bodova, ja ih imam nešto iznad 920.

To je dovoljno? Na prvu godine može se upisati samo 65 brucoša?

- I više nego dovoljno...

IVAN BIUK (Treća gimnazija, Split)

Svake godine, negdje u ovo doba, na našim stranicama pohvale ispisujemo za odlikaše iz Treće gimnazije, popularnog MIOC-a, jer, ruku na srce, iz ove škole redovito izlaze najbolji učenici u državi. Jedan od njih je i Splićanin Ivan Biuk, koji je na državnoj maturi u ljetnom roku postigao stopostotni rezultat, konkretno iz više razine matematike, javili su nam to iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje.

Ostale predmete, poput engleskog i hrvatskoj jezika, te izbornih predmeta informatike i fizike, Ivan je prošao s odličnim. Što reći, ovaj momak nastavlja briljantnu tradiciju MIOC-a, prave "tvornice" superodlikaša.

– Bilo je očekivano, po težini na razini prošlogodišnjih ispita. Hrvatski je pak bio najteži jer je i tražio najviše gradiva, ali, sve u svemu, nije bio neki problem. Izišao sam na ispite dobro pripremljen. Kako je ova školska godina većinom prošla u kućnoj atmosferi, zbog štrajka i korone, imao sam vremena na raspolaganju za pripreme po svojoj volji. Inače, u školi nas od prvog razreda dobro pripremaju iz svakog predmeta, tako da imamo kontinuitet rada i znanja.

Nastavnici su za vrijeme online nastave zaista davali sve od sebe kako bi nam prenijeli potrebno, pa mi ispiti državne mature nisu bili neki problem. Većina mojih kolega je također super riješila sve predmete i uspjela je upisati studij po svom prvom izboru. Htio bih iskoristiti priliku i zahvaliti svim svojim profesorima, posebice razrednici i profesorici fizike Tamari Pavlović, koja nas je vodila tijekom cijele srednje škole, i profesorima iz matematike Jurici Ćudini i Ladi Tudor Jakić, bez kojih ne bih postigao ovako dobar rezultat na maturi – kazuje nam Ivan.

{embed_photo}1474216{/embed_photo}

Njegov sjajan uspjeh osigurao mu je mjesto na studiju računarstva na splitskom Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, gdje je upisna kvota bila 120 studenata, a prijavilo ih se oko 170, kako Ivan kaže. Bio je to njegov prvi izbor, dok je u pričuvi ciljao i na računalstvo na zagrebačkom FER-u i fiziku u Splitu. Na koncu, Ivan je više nego zadovoljan.

– Kroz srednju školu smo već dosta radili informatiku tako da sam već u tome. Drago mi je da ostajem studirati u Splitu jer sam baš to želio. Ne isključujem ja odlazak vani, ali ako mogu birati, radije bih ostao u Hrvatskoj – kaže nam.

Struka IT već neko vrijeme je sve popularnija među studentima. Uostalom, statistika zapošljivosti nakon završenog studija dosta je dobra, a većina studenata završne godine računarstva već ima posao u struci, dakle čak i prije službenog diplomiranja.

– Nadam se da ću brzo naći posao nakon završetka studija, a volio bih da to bude zaista kreativan posao. Većina mojih prijatelja također želi ostati u Hrvatskoj, ali pod uvjetom da se ovdje otvore prilike i mogućnosti za posao i napredovanje, da mogu ostvarivati svoje želje za uspjehom. Problem kod nas je što se nedovoljno cijeni znanje, za razliku od nekih stranih zemalja. Volio bih da se to promijeni – govori nam ovaj mladi čovjek.

Pred njim je kratko ljetno razdoblje odmora i opuštanja od učenja. Nastojat će se što više družiti s prijateljima, generacijom koja je ostala prilično zakinuta za jednu fazu odrastanja. Zbog pandemije, nastava se preselila u njihove domove, a izostala su druženja u školi, kao i onaj poseban trenutak rastanka od srednje škole, nastavnika i kolega.

– Online nastava je odlično funkcionirala i svi su se stvarno potrudili, ali svima nam je najteže palo to što se ne možemo oprostiti jedni od drugih – rekao je.