Kultni ratni filmovi "Lovac na jelene", "Tanka crvena linija", Spašavanje vojnika Ryana", "Pisma sa Iwo Jime" i "Apokalipsa danas", sve su to s pozicije modernog ratovanja staromodni filmovi bliži "kaubojcu" nego večernjem TV dnevniku.
Sustavi televizijskog navođenja omogućuju nam da ratna zbivanja gledamo baš kao da sjedimo na bombi ili raketi koja će svakog trenutka grunuti u neprijateljski bunker. Snimci Bayraktara na ukrajinskoj bojišnici omogućuju nam da rat gledamo kroz nišanski uređaj.
Ušli smo u eru rata dronova.
Nakon pada starog sovjetskog drona na Zagreb mnogi su se pitali što je, zapravo dron. Dok ovaj "zagrebački" izgleda kao raketa, onaj "brački" izgleda kao dječji model helikoptera. Dron je svaka letjelica kojom upravlja sustav umjetne inteligencije ili čovjek sa zemlje.
Može služiti u civilne ili vojne svrhe; za izviđanje, nadzor, napad na vojne ciljeve, pa čak i kao leteći tanker za vojne zrakoplove. Može biti opremljen kamerama, opremom za elektronsko ratovanje, bombama ili različitim raketama. Uostalom, dron uopće ne mora biti ni zrakoplov, ali zadržimo se baš na njima.
Čini se da su tenkovi na bojišnicama prošlost. Nekad se protiv njih ratovalo posebnim topovima, helikopterima, drugim tenkovima ili pak ručnim bacačima iz neposredne blizine. Danas bilo koji vojnik na rame može staviti termalno navođenu raketu FGM-148 Javelin, ispaliti projektil s velike udaljenosti od 3-4 km i pobjeći. Raketa će dalje sve obaviti sama i gotovo sigurno uništiti cilj, čak i ako je zaštićen reaktivnim otporom i ručno izrađenim armaturnim mrežama kojima se danas nastoje zaštititi očajni ruski tenkisti. I sve će biti dobro ako operatore Javelina ne otkrije – dron.
A vojnih dronova ima malih, poput američkog Black Horneta, "helikopterčića" dimenzija 2,5x10 cm ili kineskog "kolibrića" Fengniao dugačkog 17 cm i laganog 35 grama. Oni služe specijalnim postrojbama za neposredno izviđanje okoliša, poglavito u urbanim sredinama. No i mali dronovi znaju biti brutalno ubojiti.
Časopisi Aviation Week i New Scientist izvijestili su o zabrinjavajućem dokumentu Ujedinjenih naroda u kojem se detaljno opisuje napad malog turskog kvadrokoptera Kargu-2 na libijske snage u povlačenju. Stvar je u tome što dronom u smrtonosnoj misiji nije upravljao čovjek, nego umjetna inteligencija koja je "lovila" libijske borce. Pitanje etičnosti veliki je problem čak i kod dronova kojima upravlja čovjek. Pokazalo se da pilotima ultramodernih lovaca-bombardera nije lako satima, čak i danima pratiti pojedinačnu metu i onda je "likvidirati" kad stigne naređenje "odozgor" (a zapravo iz susjedne sobe) i onda otići po djecu u vrtić.
Turski Bayraktar tek je "bebica" u odnosu na svog dvomotornog zemljaka TAI Aksungura namijenjenog dugotrajnom zračnom patroliranju, izviđanju ili borbenom djelovanju. Pri brzini od 250 km/h može letjeti 49 sati (službeno izmjereno), na udaljenosti 6.500 km i visini do 12 km. Pritom nosi i do 750 kg potencijalno ubojitog tereta. Primjerice protupodmornička torpeda i rakete tvrtke Roketsan, laserski navođene rakete MK-81 i 82 ili pak projektile navođene GPS-om.
Vozače Golfa će zanimati podatak da ga pogone dva turbo-diezel motora. I pritom nije jedini dizelaš u zraku jer i ruski izviđački "srednjeprugaš" Altair/Altius-M ima dva takva motora od po 500 KS i puna dva dana (48 sati) vuče gomilu radara i elektronike sa sobom.
Ruski predsjednik Putin naljutio se na turskog kolegu Erdogana što je prodao dronove Zelenskom, piše multinacionalni informativni kanal WION. Putin se odmah pohvalio da i Rusija ima 2000 borbenih dronova, iako njegova vojna industrija u tome objektivno kaska za Amerikancima i Kinezima. Ključnu ulogu u razvoju ruskih dronova ima ministar Sergej Šojgu, tvrdi Samuel Bendett, ekspert za rusko naoružanje američkog strateškog think-tanka CNA (Center for Naval Analyses). Časopis Forbes Šojgua je čak nazvao entuzijastom u tom pogledu i još prošle godine predvidio da bi rat u Ukrajini mogle odlučiti zemaljske posade daljinski upravljanih dronova.
Ruski izvozni adut, usporediv s Bayraktarom, trenutno je Orion-E. Krstari brzinom od 120 km/h, dolet mu je 250 km, a u zraku na visini od 8 km može ostati cijeli dan uz 60 kg tereta. Konkurentski Bayraktar za nijansu je brži, s dva sata većom autonomijom i dvostruko većom nosivošću, ali Rusi su to već osjetili.
U ovoj klasi dronova vrijedi spomenuti i kineski Chengdu Wing Long 2 (Pterodaktil) s rasponom krila od 11 metara i nosivošću do 480 kg, odnosno 12 različitih laserski navođenih bombi i raketa. U zraku može ostati 32 sata pri brzini od 199 km/h.
Zapadnoeuropski obraz u ovoj tehnologiji spašavaju Nijemci i Španjolci, projektom EADS Barracuda. EADS je skraćenica za European Aeronautic Defence and Space Company. Nijemci nisu samo izumitelji prvog upotrebljivoh mlaznog motora u svijetu (Hans von Ohan je značajno prije testirao svoj motor od Britanca Franka Whittlea), nego su već odavno shvatili da lijep avion lijepo leti. U toj tradiciji je napravljena i Barracuda; s mlaznim motorom i usisom iznad trupa s aerodinamičnim profilom, V-repnim površinama koje mu daju STEALT odlike. Pri brzini od 1041 km/h, Barracuda već ima nešto više odlika višenamjenskog borbenog zrakoplova nego klasičnog drona za let na srednjim visinama i dugog doleta (MALE – medium-altitude lon-endurance) kakve smo spominjali u prvom dijelu ovog teksta.
Izgledom, mlaznim motorom, osnovama STEALT tehnologije Barracuda je naznaka onog što slijedi u visokoj klasi dronova koji slijede nakon zvučnih i provjerenih imena poput Predatora MQ-1 i njegovog nasljednika Reapera MQ-9 koji se ističe s 11 metara dugim trupom i rasponom krila od 20 metara. Može nositi 4 izuzetno precizne rakete AGM-114 Hellfire za eliminaciju značajnih meta kao što je bivši lider Al Kaide Abdul Hamid al-Matar ubijen u Siriji. U kombinaciji s Hellfireima se mogu montirati i dvije laserski navođene bombe GBU-12 Paveway 2 od po 230 kg ili pak kombinacija bombi i raketa zrak-zrak Stinger, za slučaj da se Reaperu približi neoprezan neprijateljski zrakoplov. Jedinična cijena Reapera je 69 milijuna dolara. Za usporedbu, rabljeni francuski Rafalei stajat će Hrvatsku 45,5 milijuna eura po komadu.
S nešto naprednijim Avangerom MQ-20 prestaje svaka šala. Al Kaida je to shvatila kad jenjihov lider Ayman al-Zawahiri u Idlibu ostao bez svog zamjenika. Cijena im se kreće oko 120 milijuna dolara, zajedno s upravljačkim središtem. U trupu može nositi 1588 kg tereta, a na vanjskim nosačima nepune 3 tone. Na maksimalnoj visini od 15 km može ostati do 20 sati. Svu silu elektro-optičke i infra crvene opreme, multimodalnih radara i opreme za elektronsko ratovanje teško je i nabrojati. Reaperu je po naoružanju i performansama blizak kineski Chnag Hong-5, s doletom od 10.000 kilometara. To je nekih pet puta od Ukrajine do Zagreba i natrag. U zraku može ostati i do 60 sati. Sasvim dovoljno da ga otkrije mađarska protuzračna obrana i da hrvatski ministar obrane sazove press konferenciju. U ovoj kategoriji s ruske strane valja spomenuti Sukhojev S-70 Okhotnik-B. Riječ je o konstrukciji tipa "leteće krilo", poput "nevidljivog" američkog bombardera B-2 Spirit. Da bi ostao nevidljiv i Okhotnik naoružanje, dvije tone "pametnih" ili "običnih" bombi, nosi u trupu. Prazan teži 20 tona, a borbeni dolet mu je 4000 kilometara.
No svjetski prvak među velikim ratnim dronovima svakako je 131 milijun dolara vrijedni izviđački RQ-4 Global Hawk koji je prvih dana rata u Ukrajini kružio uz rumunjsku granicu prema Moldaviji. Vjerojatno to radi i danas, ali uz ugašeni transponder, tako da ga se ne vidi baš na svakom radaru. Nijemci su naručili "našu" verziju tog drona koji se stoga zove EuroHawk.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....