Znamo da zvuči kao klišej, ali Nenad Maričić spada u onu sortu ljudi koji slijede svoje snove. Svi znamo da to, ne nekada, nego gotovo uvijek nije lako ni jednostavno. Slijediti svoje snove u pravilu znači othrvati se "zabetoniranoj" rutini, povući radikalne poteze i onda se nadati da nisi pogriješio i da nećeš proklinjati dan kad si se odlučio na promjenu. Dakako, ako vas u tom procesu "poljubi" i malo sreće, nitko se neće buniti.
No, vratimo se mi Nenadu... On je bankar, koji je do prije nekoliko godina živio sa suprugom i dvoje djece u Zagrebu. Stan od 49,19 metara četvornih i ostale životne okolnosti doprinijele su svojevrsnom osjećaju "skučenosti" i nezadovoljstva koji se samo gomilao i s vremenom nije popuštao. U nekom trenutku shvatio je da nešto mora mijenjati.
- Kad sam jedan dan pitao suprugu što misli o tome da se preselimo u Rovanjsku, malo mjesto kraj Zadra, gdje imamo obiteljsku kuću koja je propadala, samo mi je rekla: "Gdje treba potpisati?" To je za mene onda bilo to. Svaki projekt, pa tako i ovaj, trebalo je definirati strateški, taktički i operativno, a ja sam onda sebi zadao da ću to u narednih pet godina riješiti. Onda sam shvatio da je pet godina previše i da nećemo i ne želimo toliko čekati - skratili smo si rok na dvije godine, priča nam Nenad, jedan u nizu onih koji je nemilosrdni gradski ritam odlučio zamjeniti nekim mirnijim životnim notama.
Najbolja odluka
Imao je sreću što je isti posao nastavio raditi u Zadru, jer su šefovi procijenili da nipošto ne žele izgubiti takvog radnika, neovisno o tome u kojem gradu on radio, tako da više niti jedne prepreke za životnim zaokretom nije bilo.
Da skratimo, prodali su stan u Zagrebu, preuredili novi dom u Rovanjskoj, preselili se, a njihov pogled više nije bio usmjeren na beton, zgrade i automobile sa svih strana. Sada bi prvo po buđenju ugledali more, vrt, zelenilo, a tu je i sveprisutni burni zrak, tako dobrodošle promjene. I čovjek odmah živne... Živnio je i Nenad u tom mjestu u kojem zimi živi svega dvjestotinjak ljudi.
- Bila je to najbolja odluka koju sam donio u životu. Preselili smo se 2018., krenula je epidemija. Sve je to bilo puno lakše prihvatiti tamo. Djeci je lijepo, imaju znatno više prostara, supruga i ja smo prezadovoljnji. Uvijek kažem da živim na mjestu gdje Velebit ulazi u more, dijeli s nama svoja razmišljanja čovjek koji je nakon selidbe dobio vremena, ali i poleta za neke druge stvari.
Naš sugovornik, da i to kažemo, nije baš klasični bankar; znate kako ono zamišljate ljude u toj branši - odijelo, kravata, aktovka... On je strastveni bajker, koji je motor, kako kaže orodao za "sramotno male pare" jer je gradio kuću, uz to je i ljubitelj heavy metal glazbe kojoj je svojedobno i davao obol nastupajući osam godina u bendu "Trn", ali i veliki ljubitelj pive.
Upravo ovo piće, obožavano od milijuna ljudi u svijetu i glavni je povod naše priče. Dakako, nije Nenad poseban po tome što voli piti pivu, niti se posebno izdvojio ni u trenutku kad je pokušao napraviti svoju, jer danas muškarcima padne na pamet napraviti pivu skro pa u istoj mjeri kao i ženi zarolati štrudel.
Učio, volontirao...
Naš sugovornik u toj priči otišao je malo dalje. Zapravo, puno dalje.
- Zapravo me moj "šura" uvukao u taj svijet. Danas je ta craft scena i kod nas dosta jaka i teško je izdvojiti se iz mase. Ono što je mene oduvijek najviše zanimalo jest da pijem - dobro pivo. Pivo u kojem su prisutni i okus i miris. Odlučio sam se tako i ja uz njega okušati u tome. Čitao sam i učio sve o pivu, što god mi je došlo pod ruku na tu temu, upijao sam. Ni tu nisam stao, volontirao sam u pivovavarama kako bih dodatno stjecao iskustva.
Skroz sam se dao u to. Radio sam pivu "školski" i da se razumijemo, nije to bilo loše, štoviše, bilo je dobro, ali to nije bilo ono što sam želio. A ja sam želio mnogo - najbolji mogući okus. Pokušavao sam, pokušavao, ali naprosto nije to bilo to, prisjeća se naš sugovornik koji nam priča kako je tada sebi rekao: "Ok, probao si, ne ide ti, očito nisi za to", pripovjeda nam Maričić situaciju nakon koje dolazi gotovo pa do filmskog obrata.
- Znači odustao sam, ali čisto da se ne baci sva ona sirovina koju sam već imao, odlučio sam pokušati i taj zadnji put, s tim što sam taj put odlučio napraviti pivo, uključujući u cijeli taj proces i neki svoj osjećaj. Znači nisam se slijepo držao knjige, pa sam tako i vrijeme fermentiranja skratio sa dva tjedna na pet dana. Tako je fino mirisilo i kad sam probao, bio je to bingo! Recept sam spremio u aplikaciji, jer kad radite pivo, sve treba zapisivati, ali sam ga uslijed nekog ažuriraranja mobitela slučajno izbrisao...Pa zamislite to! I onda se opet vadi iz te situacije..., priča nam sugovornik svoje početke izrade "pravog" piva.
Kad je na koncu shvatio da ipak zna i može, počeo je više vjerovati sebi. I onda se odlučio na nesvakidašnji potez. Odlučio je jednu vrstu pive obogatiti i ružmarinom. I dobio je nevjerojatnu kombinaciju. Prvu takvu u Hrvatskoj, a može biti i u svijetu.
Pivska karta
- Adriatic Craft ALE with Rosemary, kako se pivo originalno zove, stvarno je dobio pozitivne recenzije sa svih strana. Ružmarin u latinskom prijevodu znači morska rosa, pa vam i ovo pivo dođe kao osvježenje povjetarca uz skladne okuse citrusa i nježnu, aromatičnu gorčinu ružmarina. Uz to, ružmarin je i simbol vjernosti, pa se ja nekako nadam i da ćemu se ljudi, jednom kad ga probaju, vraćati. Kako mi je ružmarin pao na pamet? Jednu sam ga večer sanjao i dižem se, gledam ružmarin, imam ga mnogo oko kuće, mirišem ga i mislim se - mogla bi to biti dobra ideja, prisjeća se i ističe kako Hrvatska ima jako dobro tržište craft pivi, te da je trebalo napraviti određeni odmak da bi se njihovo pivo prepoznalo i zapazilo.
- U suradnji sa svojim timom osmisllili smo aplikaciju www.AdriaticCraftBeer.eu, gdje smo odlučili povezati hrvatske prirodne ljepote i atrakcije, ekskluzivne restorane i lokale sa našim pivima. Nije to bilo lako, išli smo od vrata do vrata, ali srećom mnogi su shvatili da u Hrvatskoj postoje savršeno razrađene vinske priče i vinske karte, te da u tom pravcu svakako treba razvijati i pivo. Mi smo zadovoljni koliko smo uspjeli u tome, reći će ovaj iskusni pivopija i tvorac pive koji sigurno u budućnosti planira eksperimentirati i sa još nekim začinima. No o tom-potom.
Premda je sada proizvođač pive, posao u banci još je njegov. Teško se isključivo od ovog pivskog posla može živjeti, ali Nenad se ne buni, jer radi nešto što ga iznimno veseli.
- Ne možemo mi biti konkurentni velikim igračima, jer su naše sirovine skuplje, radimo u manjim količinama. Osim toga teško je doći i do trgovina jer malo tko bi mogao skladištiti pivo na ispravan način, a kad se to ne radi kako treba, krajnji konzument u konačnici neće dobiti ni okus pive koji bi trebao, a to je definitivno ono što želimo izbjeći, smatra on.
Vinske čaše
Zanimljivo je i to da se njihovo pivo pije u - visokim vinskim čašama i ne pije se "mrzla", već se servira na temperaturi od 8 do 10 stupnjeva. Kako to?
- Okus i miris, to je ono o čemu smo pričali. Iz standardne pivske čaše teško da možete osjetiti puninu tog mirisa, široka vinska idealna je za to, a uz to je elegantnija i ljepša. Na osam stupnjeva oslobodit će se sve arome i pjena će biti idealna, poručuje, te daje savjete svima onima koji bi se ozbiljnije htjeli okušati u ovoj branši. A takvih, uvjereni smo, definitivno ne manjka.
- O pivu se treba mnogo učiti, to je jako važno. Drugo, ne vjerujte slijepo svemu što pročitate na forumima, tu dolazi do takvih šumova u komunikaciji da je to čudo jedno. Još jedna stvar je jako važna, a to je voda. Zapravo, svaki segment je bitan, kao i tajiming. Strpljivost i upornost također ne smijemo zaboraviti. Dakle, ne odustajte na prvu, ne bojte se osluškivati neki svoj instinkt. Prije ili poslije kod velike većine će "upaliti". Osim toga, ne postoje dva čovjeka koja će napraviti identično pivo, poručuje znalac koji rado dijeli savjete na ovu teme pod geslom - što će vam znanje ako ga ne možete prenijeti drugima.
Još jedna zanimljiva crtica iz života Nenada Maričića. Glumio je, pardon statirao u seriji ‘Nestali‘.
- Utjelovio sam lik četnika, smije se Nenad, pričaju ći nam kako se vrhunski zabavio, ali zato nema prijatelji koji se nisu s njim zafrkavali na račun toga.
- Rekli su mi da sam bio baš autentičan, ko‘ pravi četnik u Gračacu 91‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....