Ljudi, je li to moguće? O da, moguće je da u Splitu, poznatom po vladavini podivljalih cijena i nemile skupoće, još uvijek postoje restorani u kojima se čovjeka neće oderati kao zeca. I gdje možete obilato ručati ili večerati za iznos od sedam eura.
Kada vam cijena pizza skače preko 15, 20 i više eura, ćevapi na kiosku preko pet, onda iznos od sedam eura i to za obilati, odličan ručak, postaje nešto nalik prvoklasnoj prvoaprilskoj šali. Najbolje je to što to nije šala.
Najbolje je to što u gradu uistinu postoji ne jedan, već na nekoliko lokacija čak osam restorana iz sastava Studentskog centra, u kojima čovjek, ne samo ako je student, može objedovati za taj iznos.
Ravan onom za tri nessice na nekoj od gradskih lokacija. Ili nešto malo više od ledene kave, koja je u jednom splitskom šoping-centru na sveopće čuđenje skočila već na 5,50 eura.
Što "uskače" u tanjur za tih sedam eura? Odabrat ćemo iz dnevnog menija za ručak u restoranu Studentskog centra na Kampusu. Složit ćemo vam iz šire ponude jedan nasumično odabrani slijed: goveđa juha, pileći file na žaru, kao prilog mahune s mrvicama, tartar-umak, salata od svježeg kupusa, i kao desert jaffa kocka. Zaboravili smo kruh, i on ulazi u tu cijenu. Mogli smo birati i recimo pizzu, koja je uz pohovano i pomfrit, dječja radost za kojima vlada najveći interes. Ili još svašta nešto, izbora ima podosta.
Reklama od usta do usta
– Kako je to Split prihvatio? Odlično, vijest o našim restoranima se polako počela širiti po gradu. Možda bi i više i prije da smo ovaj vid naše komercijalne, za široku javnost otvorene ponude marketinški popratili. Ali reklama od usta do usta ipak je najbolja reklama. Tijekom turističke sezone dolazilo nam je mnoštvo stranaca. Na ručak i večeru po toj cijeni stižu nam i zaposlenici brojnih tvrtki, darivatelji krvi, profesori, naši i gostujući, sugrađani. Dolaze nam i srednjoškolci kojima roditelji plate mjesečnu prehranu. Da, istina je, dnevni meni košta sedam eura, to je aktualna cijena, nju formiraju iznosi na tržištu. Smatramo kako smo jako povoljni, i da nudimo odličnu kvalitetu. Dovoljno je reći kako su neka od jela iz dnevne ponude standardno uvrštena u naš vjenčani ili catering jelovnik. Nema tu razlike, i to je dokaz kvalitete – veli nam Marko Parat, zamjenik ravnatelja splitskog Studentskog centra.
Zanima nas samo jedna stvar, kako oni mogu postići ovakvu cjenovnu pogodnost, a drugi ne? Kako se pileći file sa svim tim dodacima, još i s desertom ovdje može blagovati za sedam eura? A u restoranu se teško i rijetko nađe ispod 20 eura? Imaju u Studentskom centru računicu. Caka je u optimiziranju proizvodnje, u kuhanju na veliko. A tamo gdje je veliko ima i za malo. U ovom slučaju i za manje.
– Kada pratite tehnološki iskorak automatski tada snižavate ulazne troškove. U konačnici snižavate i troškove radne snage i energenata. Time dobivate puno više u smislu kvalitete proizvoda, kojoj smo jako posvećeni. A s druge strane radite i velike serije koje su automatski isplativije od malih. I to je benefit koji nam omogućuje ekonomičnu cijenu proizvoda. Radili smo kalkulacije vezane uz proizvodnju hrane, te se odlučili za ovakav tip proizvodnje. Mi zapravo nismo kuhinja, mi smo vam prava tvornica, s našim zaposlenicima kao ključem uspjeha u kombinaciji s tehnološkim napretkom – veli Marko Parat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....