za cijenu ne pitaju

Otkrili smo najskuplju bračku lokaciju: stranci navalili, šuška se da je za vilu od 4 milijuna eura zainteresiran vlasnik tvornice za proizvodnju tenkova

Tri četvrtine kuća drže stranci. Ima Poljaka, Engleza, Škota, Nijemaca, Amerikanaca, Australaca...

 Joško Šupić/Cropix, Shutterstock

I navališe stranci u velikom broju i pokupovaše sve što se pokupovati dalo.

Ne pitaju koliko košta, samo ponude prazan ugovor i čekaju da vlasnik napiše cijenu. Milijun eura, 1,5, dva, tri, nema problema, što je to bogatašima, ništa, platit će netko i četiri, koliko se ovoga ljeta za jednu viletinu prvi red od mora tražilo na najskupljoj bračkoj turističkoj lokaciji. Otkrili smo je tamo gdje je nitko očekivao ne bi, u selačkom naselju Puntinak, smještenom na izbočenom bračkom rtu južno od Sumartina, južno od njegove trajektne luke. Tiho, najtiše, neprimijećeno, daleko od prenapučenog i bučnog Bola, od turistički poznatijih Sutivana, Milne, Supetra, događa se elitni turizam, nadolazi lova, vrte se poslovi.

image

Puntinak - brački Eldorado

Joško Šupić/Cropix

Stižu s njima Općini Selca i prihodi od poreza na nekretnine. Raduju se njezini poglavari s kojima o ovoj temi razglabamo u općinskoj zgradi smještenoj u brdima, 3,5 kilometra iznad Puntinka. Jer, kako vele, što se trgovina više obrće, a nekretnine mijenjaju i po nekoliko vlasnika, radovanje naroda se samo multiplicira. Kao u basni vuk sit, a ovca cijela. Ako ne vjerujete nama, vjerovat ćete njihovim riječima, kada nam šćeto neto kazuju kako njihova mala Općina u ovom trenutku ima najviše vila na ‘cilemu Braču’. I kao da je to malo još su im i, vele, ‘i najskuplje na cilemu otoku’.

Golema potražnja

- Nemamo na području Općine Selca niti jednog hotela, resorta, apartmanskog naselja, kampa, ma ne Michelinovog restorana nego niti nekog razvikanog. Samo najobičnijeg ka u svakom malom mistu. Nema na Puntinku ni dućana, trafike, malo je tu i zabavnih sadržaja preko lita, a zimi još manje i ništa. Samo je jedan restoran i kafić. Ali svejedno se u tom mahom turističkom naselju nalazi najveći zbroj najskupljih bračkih kuća za odmor s bazenima. Stotinjak ih je, od čega 70 u vlasništvu stranaca. Oni su nam i nametnuli te visoke cine. I kako je potražnja ogromna, cine odma lete gore. Ko oće kupit, pristaje na sve. Ne pitaju koliko šta košta, pa ako ne može u prvom redu od mora koji je davno rasprodan, ide sve do trećeg i četvrtog. I čekaju da u prodaju opet uđe nešto iz nižih kako bi brzo kupili. Nedavno je prodana jedna vila od 11 milijuna kuna. I Općina ima od toga koristi, ali nažalost kratkoročne. Za nas kao zajednicu puno bi isplativije bilo da nam se doseli obitelj, primjerice iz Splita, koja će živjeti tu i raditi 12 mjeseci. Ali zbog astronomskih cijena nekretnina to nije moguće – kažu nam načelnik Općine Ivan Marijančević i pročelnik Petar Bezmalinović.

image

Načelnik Selaca Ivan Marijančević

Joško Šupić/Cropix

Dakle na Puntinku, tri četvrtine kuća drže stranci. Ima Poljaka, Engleza, Škota, Nijemaca, Amerikanaca, Australaca, među njima i nogometnih managera, poslovnjaka, ljudi iz svih branši. Šuška se da je za vilu tešku četiri milijuna eura zainteresiran Poljak, vlasnik tvornice za proizvodnju tenkova. Čeha je ovdje jako puno, imaju i svoj kvart, među domaćima je dobio ime. Kako bi ga drukčije zvali nego češki.

Kako odbiti ponude?

Da bi kuriozitet bio veći, u indeksu turističke razvijenosti koji se kreće od jedan do pet, ova Općina zauzima broj 3. Ali stranci luduju bez obzira što su cestice i prilazni puti do njihovih raskošnih vila najčešće takvi da dva vozila na jedvite jade mogu proći jedan do drugoga. I što se kanalizacija bazira na pumpama koje otpadni materijal iz kuća prvog reda do mora vuku gore u više. I što se ovdje zapravo još u doba socijalizma dogodio konglomerat problema.

- Naselje napravljeno u doba socijalizma nije bilo uredno urbanizirano, na uskim prometnicama nema trotoara, nema signalizacije, kanalizacijski ispust je loše riješen, nema lungo marea jer ga je prvi red kuća sa svojim izbačenim dvorima i terasama privatizirao, proširio se nelegalno do škoja. Nema mjesta za parkiranje, slobodnih staza, nikakve infrastrukture koja bi bila nužna za turističke potrebe ovakve grupacije gostiju... Sve u svemu, to je problem i upropaštena prilika da Selca, malo mjesto smješteno u brdima čiji su žitelji 70-ih tu kupovali zemlju i gradili kuće, civilizirano iziđu na more. Prvi red do mora ovdje vam je čisto uzurpiranje javno pomorskog dobra. I živo me zanima kako će se sve to prodavati kada uđemo u Schengen. To će puno toga pokazati, razumijete me – drugu stranu medalje nam izlaže dobro upućeni Bračanin.

image

Bogatim strancima je ova bračka punta amazing i beautiful, čista priroda, tirkizno more, tišina...

Joško Šupić/Cropix

Sve ovo kupce starih selačkih truda ne zanima. Njima je ova bračka punta amazing i beautiful, čista priroda, tirkizno more, tišina i odmor za sto. Pa su odredili svoje visoko cjenovno tržište koje se odrazilo i na Puntinku bliska područja. I evo nam ga na, u Selcima, u brdima, cijena stare kuće s dvorom, ništa posebno veliko, ni raskošno, već pomalo staro, u skupini sa susjednim zdanjima s kojima dijeli ogradne zidove, kreće od 500 tisuća eura. Čudimo se, čudimo...

image

Bazeni se podrazumijevaju, uz parafraziranje Arsenovih stihova “s okusom klora, s okusom soli”

Shutterstock

- Nema tu čuđenja, to je jedna od jeftinijih. Ako su riješeni imovinsko pravni odnosi, početna cijena stare kućice u mistu je od 300 do 500 tisuća eura. Za malu staru kuću s okućnicom na moru je to puno više. Prvi red do mora je davno prešao tisuću eura za kvadrat, kako ideš poviše dođe do minimalno 300 po kvadratu. I pitate kako su to stranci sve kupili, eto tako što su im domaći koji su ih 70-ih gradili za svoje potrebe, za ugostiti prijatelje, za zaradit šta dikod od turizma, sve prodali. Selčani su klesari, težaci, kamen, poje, loza, maslina, i onda su pomalo počeli dole zidat kuće. Da se još šta zaradi. Ali kako to ide, objekt uz more traži puno ulaganja, sezona kratka, teško je zaradit novce samo uz takav turizam. I prodavali su. Ne možemo se čudit prodaji, ni osuđivat to, jer ono što im stranac lako ponudi, ili ostavi na ugovoru uz dva prazna mista za njihovu cinu i potpis, to ni u sto života zaradit neće – veli načelnik.

I tako dođe prodaja, s njom i bageri, teška mehanizacija koja brzinski potaraca kućice iz socijalističke gradnje. One s malim prozorima, bužicama od soba. Na njihovo mjesto su se uselile vile sa staklenim stijenkama, dnevnim sobama od 80 kvadrata, raskošne terase, jacuzziji, kaskade do mora, bazeni, luksuz. Na cijelom je Puntinku još mali dio kuća ostao u rukama domaćih.

- A i to će barenko za tri do pet godina bit prodano. Jer kada ti na papir sleti brojka od milijun i više eura, tu prestaju emocije. Ove kuće s najvišim cinama su zapravo već preuređene, one su nikle na srušenima starima koje su u startu koštale puno manje. Kada ove nove uđu u prodaju cijena ide gore, zato šta i novi kupac s njima i paketu dobije i booking za dvi godine unaprid. On kupuje i uhodan posal – veli pročelnik Bezmalinović.

Cijene luduju

Općinu dugoročno čeka posao oko rješavanja bitnih komunalnih puntinačkih problema. Ali s druge strane medalje tješi ih izbjegnuće sulude apartmanizacije koja je drastično promijenila, primjerice, vizuru Bola. Izbjegli su i hotelsku megalomaniju, vele, za koju bi u ovom kraju ionako teško našli radnu snagu, ali i gužvu, viku, gomile otpada koje moderni turizam sa sobom donosi. Ali ima nešto što im nije pošlo za rukom izbjeći, što domaće, Sumartinjane baca na kolina. Cijene koje su se toliko otele kontroli da domaći ljudi više ne znaju od muke kako skrpati za normalni život.

- Je li sramota da je uje un našem malom mistu na akciji 18 kuna, a najjeftinije je 24 kune litar. Šećeru je cijena deset kuna kilo, litar mlika na akciji dođe devet, inače je 12 kuna litar. Kruh selački je 17 kuna, pletenica 19, raženi kruh nema u njemu 40 deka 15 kuna, a vidi ovo WC papir Violeta deset komada 35 kuna, a onaj od 16 komada 50 kuna.

Šampon Head & Shoulders 66 kuna veći, a manji je 40, kava Bar caffe pola kila 50 kuna, sve je išlo gori. Ooo meso, a to je tek priča, ćevapi juneći pakovanje priko 50 kuna, kokoš jedna 50 kuna, pileći file kilo 110 kuna, jeftinije je kupit kilo janjetine nego piletine. Kilogram brašna devet kuna, dosta je vidit da je litar vode osan kuna... Pri su sirevi neki na akciji bili 90 kuna kilo, sada su po 120. Šunka ajme meni, na akciji je 50 kuna, prije 30. Užas. Nemaš di. Ko ima auto, ide u Supetar, ko nema, plaća ovo ludilo – veli nam jedna Sumartinjanka.

S druge strane vale, na puntinačkom škoju, takvih problema nema. Za njih je naša realnost piece of cake. •

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
09. studeni 2026 07:16