Otkrivamo kolika su primanja ovih liječnika, imaju li razloga za odlazak? ‘To je s dežurstvima, a ona su ajme‘

Koji je pravi razlog odlaska liječnika iz splitskog KBC-a, loši međuljudski odnosi ili ponuđeni viši iznosi plaće na novom radnom mjestu? U narušene odnose teško je ulaziti, komentari osoblja u bijelom su najčešće šturi. No, po pitanju mjesečne zarade poznato je da im se tijekom nekoliko mjeseci višekratno dizala.

S pitanjem kolika su primanja liječnika u splitskom KBC-u obratili smo se bolničkom Ravnateljstvu. Uz njihove odgovore, ali i neslužbene izvore došli smo do saznanja da im se u prosjeku

s prekovremenim radom mjesečno kreću od tri i pol do četiri i pol tisuća eura. No ne staje na tome, onima s najvećim brojem dežurstva, prekovremenih sati, smjenskog rada, dodacima na osnovnu plaću, primanja mogu narasti i do mjesečnih šest tisuća eura.

Iz Ravnateljstva su nam dostavili bruto iznose za redovan rad, bez dodataka, nakon čega smo izračunali njihove neto vrijednosti. One u splitskom KBC-u stoje ovako: dr. medicine na specijalizaciji mjesečna plaća bez prekovremenog rada iznosi 1791,86 eura, dr. medicine specijalistu 2345,06 eura, dr. medicine specijalistu - užem specijalistu 2392,65 eura, a dr. medicine specijalistu - užem specijalistu doktoru znanosti 2469,98 eura.

To je početak, konačan iznos formira mjesečni fond sati, ostvareni prekovremeni rad koji proizlazi iz smjenskog rada, turnusa, dežurstva... I tu dolazimo do brojki o kojima veliki broj ljudi u Hrvatskoj može tek sanjati.

Kapitalci skaču visoko

- Ima kolega kojima je bolnica kuća, to su kapitalci s brojnim dežurstvima. Da, ona se jako isplate, prekovremeni sati, rad blagdanima, vikendima. Njima primanja mogu skakati i na šest tisuća eura. Ali znate li koja su to odricanja, koliko je tu noći, koliko odsustva od kuće, djece, obitelji, koliko truda, strpljenja? Budimo realni, tko u bolnici želi raditi, može dobro zaraditi. Ali to je ogromni rad. Medicina je profitabilna, ali traži upornost, vrijeme, stalno učenje. A tko želi zaraditi i više, uz nekoliko gostujućih mjesečnih angažmana u privatnom sektoru može zaraditi još jednu plaću. Jesu li plaće liječnika male? Kako se uzme, prema brojnim drugim branšama nisu. Prema onome koliko se tu truda i rada uloži, jesu. Mi radimo s ljudskim životima, shvaćate kolika je tu odgovornost, koliki stres svaki put kada pacijent sjedne preko puta tebe, ili uzmeš skalpel u ruku. Nitko to osim nas ne shvaća - veli nam stariji liječnik iz splitskog KBC-a.

Imaju li s ovakvim iznosima splitski liječnici i dalje razloga za nezadovoljstvo? Imaju li sada razloga seliti se u mnogo bolje plaćeni privatni sektor, odlaziti u pravcu zdravstva drugih zemalja EU-a?

Kontaktirali smo liječnike splitskog KBC-a i brojni drže da prostora za nova podizanja plaća još ima. Posebice iz razloga što, kažu, nisu ni do koljena kolegama iz drugih EU zemalja. Oni usto, vele, imaju i puno manji broj pacijenata po glavi liječnika. Zato im se i nadalje, kada se spomene ova situacija, lagano potpiruje vatra, bez obzira na činjenicu da su iznosi liječničkih primanja puno veći od hrvatskog prosjeka.

- Je li malo, je li puno, usporedite to s plaćama naših kolega vani. U Njemačkoj su one i bez dežurstava puno veće nego naše. A znate koliko im skaču iznosi kada se ubroje dodatni sati, prekovremeni, dežurstva koja se više plaćaju nego kod nas? Ljudi idu vani ne zato što im se ide, nego zato što žele zaraditi. Jer tamo imaju bolje uvjete rada – kaže nam liječnik s Firula.

Nema ‘easy money‘

Drugi to prisnažuje, kaže da je život kod nas postao skup i da plaće treba dignuti svima. Ali govori nam i da je priroda liječničkog posla takva da u sebi nosi ogromnu odgovornost, strpljenje, noćni rad. I rad koji te na blagdane, vikende, uz bolesti vlastite djece drži na radnom mjestu. Kaže i da je nakon 24-satne smjene, idućih 24 sata liječnik mrtav čovjek koji traži samo odmor i san. Primjerice, šest dežurstava je, veli, šest dana rada, koje prate šest dana mrtvog umora. I sve to za manje od pet tisuća eura.

- Nema u bolnici easy money. Dobro zarađujemo, ali mislim da bismo trebali i više. Čujte, mene nitko ne pita kako mi je kada ja stojim u dežurstvu, a moje dijete ima kući fibru. Ili mu je rođendan. Ili mu treba pomoć oko škole, a mene nema. Ne pita me nitko ni kako mi je kada iz noćnog rada, u kojem sam nekoliko puta imao intervenciju, idući dan ujutro samo nastavljam raditi. Svi smo mi na kraju liječničkog puta istrošeni ljudi. Imamo li dobra primanja? Imamo prema drugima, ali bi ih i drugi trebali imati. Ali u odnosu na kolege vani nismo jednaki. S obzirom na naše cijene, tri i pol do četiri tisuće i više eura mjesečno su fenomenalni iznos. Ali znate li koliko se ja moram nadežurat, koliko prekovremenih sati moram natući da bi do tog iznosa došao? Bez dežurstava ta bi plaća bila nikakva – govori nam poznati liječnik.

Liječnički život je, kažu nam, stalno učenje. Ako želiš biti odgovoran, razvijat ćeš se cijeli profesionalni vijek. Fakultet, staž, specijalizacija, uža specijalizacija, postdiplomski, doktorat, stalno se ljestvica diže, medicina se razvija. Da bi to pratili, učenje je konstantno. Ne žele podcjenjivati niti jedan posao, ali vele da nije ista stvar raditi u operacijskoj sali ili biti na šalteru koji ne traži brutalna usavršavanja. Spominju nam i stres koji nikada ne prestaje.

- I dandanas, nakon toliko zahvata, svaki put kada uđem u salu stegne mi se u želucu. Tu leži čovjek kojem moraš pomoći. I ako želimo raditi pošteno, savjesno, odgovorno, vrlo često najviše pate naši ukućani. Oni podnose teret našeg posla. Sve se to mora kompenzirati dobrom plaćom. Shvaćate, ovo nije lagan posao. Moja mala djeca ne shvaćaju zašto mama nije tu noću. Zato držimo da prostora za povećanje još ima. Ako ne dežuramo, znate kakve bi nam plaće bile. Jad – veli nam splitska liječnica.

Ona ne želi prekovremene

U moru liječnika koji drže da plaće trebaju biti i više našli smo liječnicu koja nam veli da je sasvim zadovoljna iznosom koji prima. Za sve što bolnici treba, tu je. Ali mlatiti prekovremene zbog bolje bušte neće prihvatiti. Radije će, kaže, slobodno popodnevno vrijeme provoditi s obitelji. Drži da su u hrvatskom platnom sustavu liječnici dobro plaćeni. Ona sama ne bi svoj obiteljski mir mijenjala za dodatnih tisuću, do nekoliko tisuća eura ostvarenih kroz dodatni rad.

- Uopće mi nije jasno zašto neki pričaju da su nam plaće loše, i to tvrde bez obzira na onih nekoliko povećanja koje smo dobili. Nakon ove reforme dobile su priličan skok. Liječničke plaće u splitskoj bolnici nisu loše, nisu male. Uvijek u nekim okvirima mogu biti bolje. Kad vidiš te iznose to je O.K., nemam se tu šta bunit. To je još uvijek puno, puno više od onoga što je oko nas. Nije da sam neambiciozna, nego mislim da mi je to dovoljno. Ali svatko misli za sebe. Meni je plaća od tri do tri i pol tisuće eura sasvim O.K. Možda sam ja izuzetak koji voli komociju i boravak s obitelji. E sada, zašto im je malo? Smatraju da mogu dobiti i više, ima i nekih kojima nikada nije dosta. Pa žele brod, novi stan, kuću... – veli nam splitska liječnica koja je baš zato odabrala specijalizaciju bez dežurstava.