Posljednjih nekoliko dana na tisuće Rusa stajalo je satima u redovima na ledenoj hladnoći diljem zemlje kako bi iskazali svoju potporu antiratnom kandidatu koji se naglo drznuo sučeliti se jedinom dopuštenom pobjedniku na ruskim izborima u ožujku, despotu Vladimiru Putinu.
– Jest, Putin je protiv mene, ali Bog je na mojoj strani – kaže oporbeni kandidat za predsjednika Rusije Boris Nadeždin, hrabar 60-godišnjak koji se idućih mjesec-dva mora jako čuvati naginjanja kroz prozore. Ovaj politički veteran, po zvanju fizičar, čvrsto obećava okončati rat u Ukrajini, tu "Putinovu fatalnu pogrešku".
Obećava i zaustaviti daljnju mobilizaciju Rusa, osloboditi sve političke zatvorenike s Aleksejem Navaljnim na čelu, te liberalizirati zakone o LGBT zajednici i vojnoj cenzuri prema medijima. Nadeždinova otvorena kritika Putinove invazije, uključujući sastanke sa ženama koje su javno pozivale Putina da im vrati muževe s fronte i prekine rat, jako je razljutila rusku političku elitu.
Premda se predstavlja kao kandidat desnog centra, sve ono što Boris Nadeždin predizborno govori glazba je za uši i europskim narodima i mislećim Rusima, a naročito njegovo principijelno mirotvorstvo prema Ukrajini. Nadeždin nudi ekspresni izlaz iz krvavog dvogodišnjeg rata koji je unazadio i Ukrajinu i Rusiju i cijelu Europu, te loše i destabilizirajuće utjecao na čitav svijet. S Putinom na čelu Kremlja u idućih šest godina nitko zapravo ni ne zna u što se puno ta agonija može izroditi.
Donedavno se u Rusiji uopće nije spominjala moguća kandidatura koja bi se ozbiljno drznula ići protiv čvrstih nakana despota iz Kremlja da duljinom svoje vlasti nadmaši svoj povijesni uzor, krvavoga druga Staljina. Pokušaj bivše TV novinarke Jekatarine Duncove da se isprofilira kao antiratna kandidatkinja prekinut je već u začetku.
Kao mogući rivali bivšem kagebeovcu mogle su se očekivati tek ruske inačice Vesne Girardi Jurkić, svojedobne dekorativne protukandidatkinje Franji Tuđmanu, ili, pak, oporbenjaci, koji će se u tom pokušaju debelo osramotiti.
No, kako se približavao krajnji rok za Borisa Nadeždina da prikupi potrebnih 100.000 potpisa kako bi mu se ime pojavilo na glasačkom listiću u ožujku, objave na društvenim mrežama pokazivale su kako Rusi požrtvovno stoje u dugim redovima kako bi mu dali svoje potpise u gradovima diljem zemlje. Odraz je to očito čvrstog antiratnog i antiputinovskog raspoloženja kod brojnih Rusa koje snažno tinja ispod kore autoritarnog i nasilničkog režima.
Nadeždin nije nepoznat tamošnjem biračkom tijelu, bio je svojedobno i potpredsjednik parlamenta. Trenutno je zastupnik stranke Građanska inicijativa u ruskoj Dumi, no ima i dugu povijest veza s insajderima iz Kremlja, uključujući Putinova savjetnika za unutarnju politiku i bivšeg premijera Sergeja Kirijenka, ali i s nekima od najoštrijih Putinovih kritičara, poput mučki ubijenog oporbenog vođe Borisa Nemcova.
Rijedak je kritički glas kojemu je već dugo dopušteno pojavljivati se u emisijama državne televizije, te igrati ulogu simbolične opozicije, za koju su mnogi analitičari dugo tvrdili da samo hrani fikciju parlamentarizma i mogućnosti izbora u Ruskoj Federaciji.
Brojni kritičari još uvijek ga vide samo kao djelomično nekontroliranog Putinova suparnika, no emocije antiratno raspoloženih Rusa na glasačkim listićima ne gađa baš nitko drugi.
Tako je Nadeždinov siloviti pohod u zadnjim zakonskim minutama da prikupi 100 tisuća potpisa i izađe s antiratnim programom na izbore u ožujku motivirao mnoge da mu na tom putu iskažu potporu. Iz zatvora mu je svoju vjeru poklonio i Aleksej Navaljni, poručivši da ima na raspolaganju njegov potpis za kandidaturu.
"Nemam iluzija o Nadeždinu niti o pitanju ima li šanse za pobjedu", kazala je zapadnim novinarima Moskovljanka Natalija koja je u nedjelju radi potpisa čekala u redu sat vremena na minus 25, s brojnim mladim ljudima i obiteljima s djecom. "No čak i samo pojavljivanje njegova imena na glasačkome listiću u ožujku osjećat ćemo kao našu malu pobjedu."
Ruska opozicija, praćena, šikanirana i s liderima iza rešetaka, zastrašena restriktivnim zakonima u pogledu kritike rata i posve gurnuta u zapećak, zapravo i nema snage doli za "male pobjede". Antiratni prosvjedi ugušeni su u krvi, suzavcu i u lisičinama. Tisuće su pacifista zatvorene, a drugi su pobjegli iz zemlje glavom bez obzira.
Kad se u takvim društvenim uvjetima za antiratnog protukandidata Vladimiru Putinu na izborima u samo par dana uspije skupiti više od 200 tisuća potpisa, dvostruko više nego što je propisano, onda to dovoljno govori o onome što kuha ispod naoko hladne ruske kože.
Nikoga od upućenijih u Rusiji ne bi iznenadilo ako bi Nadeždinova kandidatura, usprkos potpisima, naposljetku ipak bila odbačena. Nije se jednom dogodilo onima koji su se usudili prkositi Kremlju da su im deseci tisuća potpisa naknadno bili proglašeni nevažećima.
Kremlj je dosad uglavnom zanemarivao Nadeždinovu kandidaturu, tvrdeći da njihovu silniku on ne predstavlja nikakvu izbornu prijetnju. Tatjana Stanovaja, ruska politička analitičarka, ustvrdila je za Guardian da su ga u Kremlju vjerojatno ignorirali jer su očekivali da će igrati po njihovim pravilima, ili nisu očekivali da će uspjeti prikupiti potpise.
No, Boris Nadeždin se mimo njih posve neočekivano povezao s pristašama utamničenog oporbenjaka Alekseja Navaljnog, što mu vjerojatno neće biti oprošteno. Navaljnog i društvo istinske opozicije Putinu Kremlj doživljava kao odmetnike i ljude izvan zakona.
Daljnja kandidatura Nadeždina vjerojatno će biti blokirana, jer Putin ne može sebi priuštiti da mu u konačnom izbornom rezultatu itko iole ozbiljno parira. On mora pobijediti nadrealno uvjerljivom većinom, kako bi demonstrirao da čitava država i narod masovno stoje iza njega i iza odluke da upravo on još šest godina Rusiju vodi u nove ratove i nacionalne katastrofe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....